ZAGREB - Radi li Ministarstvo pravosuđa, pogotovo onaj njegov dio koji se bavi zatvorskim sustavom, u interesu javnosti? Točnije, ima li javnost pravo znati kako žive i koji su problemi zatvorenika i pritvorenika, za čiji smještaj i prehranu novac izdvajaju porezni obveznici?
Pitanja su to koja se sama po sebi nameću nakon niza afera koje su u posljednje vrijeme potresale zatvorski sustav, od unošenja droge u zatvor preko smrti zatvorenika, pa do smjene upravitelja. To više što smo se više puta mogli uvjeriti da birokratska pravila nisu ista za sve. Primjerice, ako nakon pritužbe pritvorenika o kršenju njihovih prava za posjeta u zagrebačkom Okružnom zatvoru to želite i provjeriti, teško da će vam biti omogućeno. Naime, Večernji list tražio je da se njegovim novinarima omogući ulazak u zatvor sa ženama pritvorenika, te da im se dopusti razgovor s njima o svim problemima koji ih muče. Iz ministarstva su nam pak odgovorili: "... radi zaštite privatnosti pritvorenika i zatvorenika nismo u mogućnosti udovoljiti vašoj molbi za ulazak u zatvor".
Marketingu ulaz dozvoljen, novinarima zabranjen
No, ako s druge strane hoćete napraviti fotosession sa zatvorenicima, koji će glumiti manekene i reklamirati traperice, nema problema! Ne samo da ćete dobiti dopuštenje za ulazak i snimanje u najstrožem hrvatskom zatvoru Lepoglavi, već ćete uz slike zatvorenika moći objaviti i njihova imena, i mjesto iz kojeg dolaze, i zatvorsku kaznu koju služe, pa čak i koliko im je ostalo do odsluženja kazne! Objavom tih podataka i slika, uz blagoslov ministarstva, privatnost zavorenika očito nije prekršena. Ali bi zato bila prekršena ako u Lepoglavu ne bismo ušli kao marketinški stručnjaci, već kao novinari koji sa zatvorenicima žele razgovarati o uvjetima njihova života i rada.
Isto tako, ako vas nakon pritužbe pritvorenika, koji se bune na skupoću zatvorske kantine tvrdeći kako su cijene i do triput veće nego drugdje u državi, zanima tko je vlasnik kantine, pa i cjenik svih proizvoda koji se ondje prodaju, odgovor i nakon dva tjedna čekanja nećete dobiti. Birokrati iz ministarstva na sve vaše upite odgovarat će "predmet je u radu", "ministrica mora potpisat odobrenje" i sl. Kad vam odgovor konačno i stigne, u njemu neće biti ničega. Barem ne preciznog odgovora.
Odgovoriti ne mogu, reagirati mogu
Ali će birokrati iz ministarstva zato reagirati priopćenjem kad objavite tekst, baziran na pritužbama zatvorenika i suhoparnom (ne)odgovoru samog ministarstva. Pa ćete gotovo mjesec dana nakon postavljenog upita tako doznati "da su objavljene tvrdnje netočne". No, odgovor na pitanje tko je vlasnik kantine, kao i zatraženi cjenik svih proizvoda i dalje nećete dobiti.
Ako se pak u zatvoru neki pritvorenik ili zatvorenik ubije ili samoozlijedi, ili bude premlaćen, nema veze. Jer prema mišljenju ministarstva, "samoubojstva u zatvorima nisu pojava karakteristična za hrvatski zatvorski sustav, događaju se u svim zatvorskim sustavima"! To što se primjerice u dva mjeseca 1999. ubije čak šest zatvorenika u hrvatskim zatvorima, nije neuobičajeno jer se očito uklapa u europsku zatvorsku statistiku. Tko je za to odgovaran manje je bitno, jer povećani broj samoubojstava, na kraju karajeva, možda riješi problem prenapućenosti hrvatskih zatvora!?
I. Jakelić
