Imam 50 godina i ne očekujem vidjeti ni lipe svoje mirovine. Ako ste mlađi od mene, ni vi ne biste trebali očekivati svoju mirovinu. Stoga kao bistra mlada osoba sa svježom diplomom koja se sprema na više od 40 godina produktivnog rada u Hrvatskoj, možete biti sigurni da će onih 20% što vam svakog mjeseca nemilosrdno otkinu od plaće kako bi se isplatile mirovine biti dovoljno da u mirovini kupite jedan espreso.
Prosječna hrvatska mirovina iznosi otprilike 2450 kn. To nije neki osobit iznos. Takve mirovine nisu dostatne za ugodnu ili dostojanstvenu starost. Međutim, vi ćete dobiti i manje, ako išta i dobijete dok na vas dođe red.
Sedamdeset i jedan posto sredstava naših mirovinskih fondova uloženo je u hrvatske državne obveznice. Tržište ih gleda kao špekulativna ulaganja, tzv. junk bonds (junk = smeće). Visoka razina rizika od propasti koju nose takva ulaganja podrazumijeva da ih većina upravitelja fondova izbjegava. Svaki odgovoran upravitelj mirovinskog fonda svakako bi ih se klonio ili barem reducirao njihov udio na maksimalnih 5%. Reći će vam da hrvatske obveznice donose dobar profit. Sberbank je isto tvrdio za Agrokorov dug. Junk obveznice donose dobar profit… dok se to ne prestane događati.
Visok profit odražava se na činjenicu da je riječ o visokorizičnoj klasi. Bez obzira na to, kada mirovinski fondovi propadnu kao što je propao Agrokor, upravitelji fondova i političari pravit će se ludi – tvrdit će da nisu bili svjesni rizika, a to je laž. Povijest je mnogo puta pokazala da mirovinski fondovi gube kad imaju posla s političkim hobi projektima kao što su Petrokemija, Nexe, Ingra, Magma i drugi. Fondovi kupuju visokorizične hrvatske junk obveznice s visokim povratom kako bi pokrili te gubitke.
Problem takvog „rješenja“ leži u tome što umjesto daleko odgovornijeg udjela od 5%, više od 70% portfelja mirovinskih fondova sačinjavaju špekulativna ulaganja. To znači da su ulaganja naših mirovinskih fondova 1420% rizičnija od razine koju preporučuju nezavisni savjetnici. Sve dok Hrvatska može otplaćivati svoje dugove, šepat ćemo naprijed, no za to plaćamo visoku cijenu. Već deset godina odgovorne države poput Njemačke uživaju u kamatnoj stopi od otprilike 0% na javni dug, dok mi plaćamo tri do pet posto i time samo dodatno smanjujemo već nisku konkurentnost.
Naša je ekonomija masakrirana, a plaće su nam niže. Zato imamo priliku gledati svoju djecu kako nakon diplome spremaju prtljagu i odlaze u svijet tražiti bolje prilike – sve to kako bismo zaštitili djela nesposobnih političara i stabilnost koju oni očajnički žele održati. Kamatne će stope u nadolazećim godinama rasti. Kad se to dogodi, Hrvatska će plaćati kamatne stope od 5 do 8%. Bit će teže otplaćivati dugove i naša će konkurentnost dodatno opasti. Agrokor je bio „uspješan“, a onda više nije.
Naši će mirovinski fondovi biti uspješni, a onda više neće. Dok sam ovo objašnjavao u Otvorenome, ministar Marko Pavić, predstavnik upravitelja mirovinskih fondova Damir Grbavac i Silvano Hrelja, istaknuti član Milanovićeve Vlade, otvoreno su se smijali. Ne razumijem što je tu smiješno.
njemu je važno da namiri sebe i svoje.