– Da sam vjerovao da sam nešto loše napravio, preko Hrvatske ne bih prošao ni avionom. Rečenica je to koju posljednjih mjeseci ponavlja moj brat – kaže Miodrag Đurović, brat Slobodana Đurovića Kardinala, jednog od optuženika u slučaju Pukanić.
Štrajkovi glađu
M. Đurović je zajedno s bratom Dragutinom te francuskom odvjetnicom Slobodana Đurovića pomno pratio početak suđenja. Po njemu, ono što je uslijedilo nakon uhićenja njegova brata nije ništa drugo nego “katastrofalno ponašanje svih struktura – od USKOK-a preko policije do zatvorskog sustava”.
– Cilj je da moj brat kaže nešto o čemu ništa nije znao. Nakon što je uhićen, uslijedila je presija prema njemu, u zatvoru je stavljen u potpunu izolaciju. Zbog uvjeta u Remetincu dva je puta štrajkao glađu, jednom je taj štrajk trajao 35 dana, drugi put 25. Način na koji su dobiveni iskazi svjedoka u najmanju je ruku smiješan jer se iz konteksta izdvaja ono što tužitelju odgovara.
Evo, primjerice, Dušan Erceg, koji je kao i Ratko Knežević saslušan kada je istraga već bila praktički gotova, kaže da mu je netko rekao da je čovjek koji je u zatvoru u Srijemskoj Mitrovici posjetio Roberta Matanića bio moj brat. To je smiješno i lako provjerljivo jer postoji popis ljudi koji su posjećivali Matanića. Knežević govori o tome da je Jocić u Budvi boravio 2007., da moga brata tamo nije vidio, no, kako su on i Jocić kumovi, vjerojatno je i moj brat bio tamo. A ja ne znam jesu li moj brat i Knežević ikad bili u istoj državi u isto vrijeme, a kamoli gdje drugdje – kaže M. Đurović.
No upravo činjenica da je Slobodan Đurović kum Sretena Jocića, kojeg srbijanski mediji prezentiraju kao “najjačeg Srbina na Balkanu”, te su mu prilijepili titulu mafijaškog bosa, od početka slučaja Pukanić, vrlo je eksponirana s obje strane granice.
– Gledajte, moj brat i Jocić su kumovi, a to je kumstvo staro 20 godina. Kumstvo je u Crnoj Gori svetinja i ne postoji način da se netko odrekne kumstva. Moj brat i Jocić nemaju zajedničke ni legalne ni ilegalne poslove niti imaju zajedničke prijatelje. Njih dvojica imaju samo jednu zajedničku fotografiju i to je ona koja je snimljena u beogradskoj Palači pravde kada su dolazili na suđenje koje se tamo vodi protiv Jocića – kaže M. Đurović.
Ističe kako njegov brat ni u Srbiji ni u Crnoj Gori nije kazneno ni prijavljivan ni evidentiran. M. Đurović svoga brata opisuje kao osobu koja je gotovo 30 godina živjela u Francuskoj gdje se obogatio trgujući nekretninama. A upravo to bogatstvo, koje je sam S. Đurović opisao riječima “da živim 100 godina, ne bih ga mogao potrošiti” te ga nakon toga procijenio na oko 10 milijuna eura, moglo bi zainteresirati i istražitelje preko granice.
Pomoć Mataniću
– Mislim da je to bio njegov bunt kojim je htio pokazati da on ima dovoljno novca te da za novac sigurno ne bi počinio tako gnusan zločin – kaže M. Đurović.
Dodaje da je njegov brat od trenutka Matanićeva povratka u Hrvatsku u Lijepoj Našoj bio samo tri puta, i to ne više od dva sata, što je, kaže, lako provjerljivo. Ne poriče da je njegov brat pomogao R. Mataniću dok je bio u zatvoru, jer mu je platio odvjetnika, a povrat tog novca bio je razlog zašto se S. Đurović našao s Matanićem onog dana kada je uhićen, kaže M. Đurović.
– Da je počinio tako gnusan zločin, što mislite da bi onda svojim vozilom u pol bijela dana ušao u Hrvatsku? – pita se M. Đurović.
Treba i tebe u buxu.