Otkako sam preuzeo dužnost visokog predstavnika i specijalnog predstavnika EU nastojao sam obaviti prijenos odgovornosti na domaće organe u Bosni i Hercegovini, i, iznad svega, domaćim institucijama i političarima uliti osjećaj odgovornosti za donošenje odluka. Iako su pomaci ponekad bili spori i frustrirajući, i dalje vjerujem da je to jedini put koji vodi ka europskoj budućnosti kojoj teži ogromna većina građana ove zemlje i za koju moramo napraviti odlučne korake tijekom 2007. godine.
Međutim, nisam se spreman kockati s budućnošću ove zemlje ili da riskiram ono što je međunarodna zajednica uložila u njezinu obnovu. Nakon analize situacije i u regiji i u Bosni i Hercegovini, zaključio sam da bi bonnske ovlasti i Ured Visokog predstavnika (OHR) trebali nastaviti postojati u nekom obliku i taj stav sam zastupao u razgovorima što sam vodio s ljudima koji će odlučivati o tome prilikom posjeta ključnim državama.
Također sam zaključio da je ova zemlja još u stanju napraviti jasan korak naprijed, ali za proces tranzicije bit će potrebno više vremena. Proces učenja tekao je sporo i međunarodna zajednica mora pokazati strpljenje. Da bi se međunarodnoj zajednici dao maksimalan broj opcija jasno sam obavijestio njemačku kancelarku Angelu Merkel da ću odstupiti od funkcije visokog predstavnika i specijalnog predstavnika EU po isteku moga mandata 30. lipnja, u pismu koje sam joj uputio nakon sastanka s njom 11. siječnja.
Suštinsko pitanje nije hoće li doći do zatvaranja OHR-a ili jesam li ja na funkciji visokog predstavnika ili ne, nego koliko brzo BiH može vlastitim snagama nastaviti put dalje prema Europi i udaljiti se od Daytona. Moja vlastita budućnost od sekundardnog je značaja: budućnost Bosne i Hercegovine na prvom je mjestu.
Svjesno nisam htio koristiti bonnske ovlasti za rješavanje pitanja koja su odgovornost izabranih lidera BiH, osim u pitanjima koja se izravno tiču mira i stabilnosti ove zemlje, ili suradnje s Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju u Haagu. Koristio sam bonnske ovlasti kad je prijetio potpuni zastoj koji je bio štetan po interese građana, kao što je slučaj u Mostaru. Čak štoviše, sama prijetnja uporabe bonnskih ovlasti bila je dovoljna da se privoli Fiskalno vijeće da dođe do odluke o privremenoj raspodjeli prihoda od poreza na dodanu vrijednost. Lani je bilo mnogo pozitivnih rezultata. Organi BIH prvi su put uspješno organizirali izbore samostalno.
Političke stranke imale su teške pregovore o uspostavi koalicija, a organi vlasti formiraju se uz minimalan angažman međunarodne zajednice. Predsjedništvo je također preuzelo svoje odgovornosti i odigralo pozitivnu ulogu u procesu konstituiranja vlasti.Da sam sustavno koristio bonnske ovlasti možda sam mogao stvoriti dojam napretka, ali on bi bio lažan. Osim toga, ne bi bilo načina da se utvrdi kakva je stvarna situacija u BiH niti da se zna ima li ova zemlja ili nema sposobnost da krene naprijed bez Visokog predstavnika.
Tijekom prošle godine postalo je moguće doći do objektivne procjene stanja u zemlji, ocijeniti koliko je ono dobro, odnosno koliko loše, te gdje leže problemi. A samo utvrđivanjem stvarne situacije u BiH moguće je izraditi mehanizme koji će ovoj zemlji pomoći na putu ka euroatlantskim integracijama.I konačno, namjeravam osigurati da primopredaja dužnosti mome nasljedniku, tko god to bio, prođe nesmetano, i da instrumenti koji mu budu na raspolaganju budu odgovarajući za daljnje napredovanje BiH partnerstvu s međunarodnom zajednicom.
