Pitate li ministra zašto neka djeca ne mogu od države dobiti lijek od životne važnosti, ili za neku drugu prijeku potrebu nekih građana, odgovor nadležnih bit će da nema novca. Ali kako onda ima za sportsku elitu bez obzira na to koliko su bogati. Apsurdno je onda da nema barem imovinskog cenzusa za osvajače medalja na olimpijskim i svjetskim prvenstvima kako bi u 45. mogli uzeti doživotnu mjesečnu naknadu u određenom iznosu od prosječne neto plaće u RH, ovisno o osvojenoj medalji, sada oko od 2400 do nešto više od 6000 kuna. HDZ je 2011. to vezao uz uvjet da mjesečni prihod po članu obitelji sportaša ne prelazi 60% prosječne neto plaće, uz dob od 55 za sportašice i 60 za sportaše.
Međutim, onda je SDP-ov Željko Jovanović angažirao Petra Skansija, kojem je misija bila da svi, pa i najimućniji, što je i sam, to dobiju već u 45. I eto apsurda. Tu naknadu plaćamo tenisaču koji je zaradio 1,2 milijuna USD, bivšem slavnom NBA košarkašu, nogometašima s inozemnim i sada trenerskim karijerama, mnogima koji žive lagodnim životom. Kad navrši 45, i državna tajnica za sport Janica Kostelić moći će uzeti tu naknadu, bez obzira na to hoće li i tada biti na nekoj plaćenoj dužnosti te iako su je porezni obveznici za osvojene medalje ve?? nagradili s oko 1,5 milijuna kuna, stanom u Zagrebu... Na to imaju pravo čak i sportaši koji su kao porezni obveznici bili prijavljeni u drugoj državi, Sloveniji ili Monte Carlu.
Isti model jedino u Srbiji i Mađarskoj
Odvjetnik Damir Jelušić pokušao je srušiti taj nemoral na Ustavnom sudu. Obrazložio je kako bi sportašima trebala biti obveza, čast i ponos reprezentirati svoju zemlju. Istaknuo je kako su mnogi upravo zbog igranja za reprezentaciju realizirali multimilijunske klupske i sponzorske ugovore. Upozorio je i da osobna invalidnina iznosi mizernih 1250 kuna mjesečno. Takve nagrade nemaju Belgija, Njemačka, Francuska, Velika Britanija, SAD, Nizozemska, Slovenija..., već samo još Srbija i Mađarska. Sporno mu je i što tu naknadu “za doprinos ugledu Hrvatske” primaju i oni koji su igrali za SFRJ, 1963. ili čak 1952., iako je sljednica svih medalja – Srbija. Je li sve to socijalno pravedno, opravdano i razumno? Iznio je i podatak da američki osvajači zlata u Londonu na jednokratnu nagradu od 25.000 USD plaćaju porez od 9000 USD, uz to što je njihov BDP per capita četiri puta veći. Na “sportske mirovine” u nas javna davanja ne plaćaju sportaši, već porezni obveznici.
Narodu se to sviđa?
Na sve te argumente nedavno je Jelušiću odgovoreno da nisu relevantni jer Hrvatski sabor ili narod neposredno odlučuje o uređivanju gospodarskih, pravnih i političkih odnosa pa može i “privilegirati” određene društvene skupine, ako smatra da postoji objektivno, razumno i ustavno utemeljeno opravdanje, i ako je ostao unutar ustavno prihvatljivih granica, zaključeno je. HDZ je svojedobno progonio Jovanovića, ali u ovom ga apsurdu podržava.
Nema kazne za školske zlostavljače ni zaštite za žrtve
Kod nas se u školskim učionicama međusobno tuku učenici, a nerijetki su obračuni na relacijama učenik – nastavnik, ali i nastavnik – učenik. I ako cijeli slučaj ne dobije medijsku pažnju, pa se zbog nje pošalje inspekcija u škole, čiji nalaz rijetko postaje javan i objavljen bez stalnih upita, jasnog postupka u takvim situacijama nema. Zakon propisuje da se u takvim, nasilnim školskim situacijama moraju obavijestiti i roditelji, ali i ravnatelj, no propisanog koraka dalje od “obavijesti” nema. Nema zaštite ni za zlostavljanog učenika koji je pretrpio nasilje niti zaštite ima za nastavnika koji je doživio neugodnosti. Sada Hrvatska opet formira povjerenstvo koje sada iznova mora dati prijedloge prevencije nasilja u svim školama. Takvih povjerenstava imali smo već nekoliko i baš uvijek im je promaklo preciznije definirati kazne za nasilnike.
Isti izvještaj državi se mora slati više puta
Jučer mi je stigla prekršajna prijava od Fine kojom se kažnjava firma s 2000 kn i direktor s 365 kn jer nismo predali statistički izvještaj za 2006. Fini se šalje statistički izvještaj svaki mjesec, svaki kvartal i posebno za kraj godine. No u RH postoji i nekakav Zavod za statistiku kojemu po nekakvom zakonu isto moraš slati isti izvještaj. Ako ne pošalješ, u prekršaju si i Fina te kažnjava jer neki parazitski uhljeb nije dobio direktno svoj bespotrebni formular pa nema što raditi. Nije im palo na pamet da općina i Fina već imaju te izvještaje pa da si uzme podatke koji su već javno dostupni, nego šalje prijavu, a Fina automatski određuje kaznu. Sad čekam automatsku ovrhu.
U ‘gradu psećeg izmeta’ – bez kazni
Grad Rovinj proglasio se gradom prijateljem pasa pa ima i plažu za kućne ljubimce, što bi mnogi istaknuli kao primjer koji bi trebali slijediti i drugi. Međutim, na tu kulturnu gestu vlasnici ljubimaca uzvratili su teškom nekulturom zbog koje je Glas Istre na vijest o tomu stavio egidni naslov “Grad pun psećeg izmeta”. Naravno, za to je predviđeno plaćanje novčane kazne. Ali tu se Rovinj suočava s tipičnim hrvatskim apsurdom. Naime, ove su godine u “gradu punom psećeg izmeta” naplaćene tek tri kazne i to u iznosu od 1500 kuna, ali ne zbog psećeg izmeta, već zbog toga što vlasnici nisu vodili psa na povocu. Istu ili sličnu priču mogli bi ispričati žitelji svakog hrvatskog grada. Bitno da mi imamo propis.
Primjer drugi. Donesen je propis po kojem od Nove godine trgovci moraju naplaćivati plastične vrećice, a za nepoštivanje kazne su čak od 100.000 do 800.000 kuna za pravne osobe, 30 do 70 tisuća za odgovorne osobe i od 25 do 70 tisuća za obrtnike. U Ministarstvu za zaštitu okoliša igrali su na kartu zastrašivanja drakonskim kaznama. Samo koja svrha ako se zakon neće i provoditi, a kakvog ga smisla ima provoditi i kakva je to politika koja je zbog hvalevrijednog promijenjenog stava u stanju zbog plastičnih vrećica dovesti vlasnike trgovina na rub propasti. Dakako, to je apsurdna politika. Smisao je inzistirati na poštivanju zakona te kroz to educirati, a ne sve upropastiti. U politici kažnjavanja često posežemo za apsurdnim rješenjima, koje onda ne primjenjujemo.
Pšenice proizvodimo više od potreba, a uvozimo čak i kruh
U nedostatku dugoročne poljoprivredne strategije kojom bi se povećali proizvodnja i produktivnost s kojima smo daleko ispod prosjeka EU, te efikasnije povlačio europski novac, uvoz poljoprivredno-prehrambenih proizvoda u prvih 10 mjeseci 2018. rastao je za oko 100 milijuna eura, na 2,55 mlrd. eura, a izvoz smo povećali za 80 milijuna. I dalje smo dostatni tek s nekolicinom proizvoda pa smo samo mesa i klaoničkih proizvoda u tom razdoblju uvezli za 310 mil. eura, mlijeka i mliječnih proizvoda za 206 milijuna, voća za 162, povrća za 114 milijuna eura. U zemlji u kojoj bar pšenice proizvodimo znatno više od potreba čak i kruh, peciva i kolače uvozimo – za 123 mil. eura u 10 mjeseci 2018., 15% više nego godinu ranije.
Kanalizacije još nemaju, a plaćaju uređenje slivnih voda
Prvi su susjedi Ureda predsjednice, a stanovnici Donjeg Prekrižja i Gornjeg Kraljevca još uvijek nemaju sustav odvodnje fekalnih i oborinskih voda i, unatoč tome, svaki mjesec Zagrebačkom holdingu, odnosno Vodoopskrbi i odvodnji plaćaju naknadu za uređenje voda. Jedna je to od stavki na jedinstvenoj uplatnici Zagrebačkog holdinga koja im redovito stiže na kućne adrese, a naknada je to koju su obvezni plaćati svi vlasnici ili drugi zakoniti posjednici nekretnine. Riječ je o dvjestotinjak kućanstava koji zbog neriješenih imovinskopravnih odnosa još čekaju kanalizaciju i redovito plaćaju naknadu da im se ne bi nagomilali dugovi, a istodobno iz svog džepa plaćaju i 350 kuna svaki put kad žele ispumpati svoje septičke jame. Obratili su se svim nadležnim institucijama, za pomoć su tražili i gradonačelnika Milana Bandića, a za dobivanje kanalizacije bore se već 20 godina.
Mandat je neotuđiv, ali novac ostaje političkoj stranci
Mandat koji neki zastupnik osvoji na parlamentarnim izborima je neotuđiv i on ima pravo prelaziti iz jedne stranke u drugu ili u nezavisne a da taj mandat ne vrati matičnoj stranci s čije je liste do mandata i došao. Međutim, novac koji svaka stranka, prema Zakonu o financiranju političkih aktivnosti, dobije na račun osvojenog mandata, u slučaju da zastupnik odluči promijeniti dres, ostaje stranci.
GALERIJA Snima li tko? Političari ulovljeni kada misle da ih nitko ne gleda
To je jedan od apsurda budući da se radi o novcu koji određena stranka dobiva za rad, odnosno političku aktivnost određenog zastupnika u parlamentu koji promjenom strane i dalje mora raditi. No zbog zakona, promjenom strane, gubi novac. Nekad je bilo drukčije, odnosno i novac je ostajao zastupniku, no to se mijenjalo jer se procijenilo da bi zastupnici upravo zbog tog novca mogli postati mamac za prelaske u druge klubove i stranke.
No, aktualni saziv Sabora potpuno baca u vodu tu logiku s obzirom na to da prelazaka nikad nije bilo više. Druga je nelogičnost pravo zastupnika manjina da mogu biti članovi dvaju saborskih klubova, odnosno da mogu biti članovi kluba manjinaca i članovi drugog saborskog kluba, čime ostali zastupnici nisu u ravnopravnom položaju s njima, a zbog čega zastupnici manjina mogu biti privlačni strankama.
Mercedes E klase star 7 godina nije za taksi!?
Lani je stupio na snagu zakon o cestovnom prometu (autotaksi prijevoz). Da biste postali prijevoznik dovoljno je da Ministarstvu prometa predate zahtjev za izdavanje licencije, a jedan od uvjeta je da imate vozilo staro do sedam godina. Kada dobijete licenciju, u lokalnoj samoupravi predate zahtjev za izdavanje dozvole. U zahtjevu za licenciju prijavite vozilo marke xy (nema uvjeta kao npr. broj sjedala i sl.) iz 2013. i Ministarstvo vam izdaje licenciju na pet godina, a lokalna samouprava petogodišnju dozvolu. Međutim, s tim vozilom možete raditi samo do kraja ove godine jer već iduće bit će prestaro. U smiješnoj ste situaciji jer imate vozilo visoke klase, npr. Mercedes E klase, a više ne možete voziti jer je prestaro, a netko tko ima Volkswagen Up iz 2014., u koji teško stane četvero ljudi i kofer, može voziti!
Stranci odvode buduće doktore, država ne mari
Poznato je da su liječnici traženi diljem Europe. Ali dok pametne zemlje stimulativnim mjerama nastoje privući doktore u sustav jer vode računa o zdravstvenoj sigurnosti svog stanovništva, Hrvatska je prepuštena stihiji. Medicinski fakulteti svojim studentima nude stalno otvorene natječaje za stipendiranje od strane inozemne grupacije klinika s njemačkog govornog područja. Uz stipendiju, klinike iz Njemačke, Austrije i Švicarske daju im stručnu praksu s plaćenim putom i smještajem, specijalizaciju te u konačnici i posao.
Sve veći broj studenata medicine odlučuje se za ovaj aranžman, koji im pruža dobre uvjete studija i usavršavanja te jamči perspektivnu karijeru, za razliku od hrvatskog zdravstvenog sustava koji se bori s elementarnim problemima. Fakulteti ovakve transfere podržavaju jer to što njihovi studenti postaju doktori u poznatim inozemnim klinikama potvrđuje njihov akademski prestiž. Ali država ne bi smjela pasivno gledati kako im ovakav rani headhunting crpi bazen stručnjaka ključan za javno zdravstvo. Umjesto represivne penalizacije, treba osmisliti poticajni program i ponuditi slične primamljive uvjete kako bi studenti mogli vagati između dvije dobre opcije. Ovako, država i njezini fakulteti kao da rade jedni protiv drugih.
Platiti kaznu za nepoštovanje radnog vremena ili zbog računa?
Jednu od svakodnevnih dvojbi poduzetnika koji nude bilo kakvu uslugu ili robu kupcima jest kako pred kraj radnog vremena izbjeći kazne. Naročito je to problematično u slučaju frizerskih salona u kojima je vrlo teško predvidjeti hoće li uspjeti završiti posao na vrijeme. Dilema je treba li riskirati kaznu za nepoštovanje radnog vremena ili kaznu za neizdavanje fiskalnog računa.
Kazna za nepoštovanje radnog vremena trgovina je od 50.000 do 250.000 kuna, a kazna za neizdavanje računa je od 1000 do 200.000 kuna pa se u oba slučaja riskira velika kazna. A u slučaju da vam se klijent zatekne u trgovini ili salonu poslije isteka radnog vremena po pravilima bi trebalo platiti jednu ili drugu kaznu jer samim izdavanjem računa signalizirate nepoštoanje radnog vremena. Srećom nitko, koliko je poznato redakciji, nije još platio ovakve kazne jer se tolerira malo kašnjenje, ali zakonska pravila nisu se mijenjala.
a sto to drzavu i ministre treba zabrinjavat. Oni se ionako lijece vani.