Država u kojoj više od četvrtine ukupno zaposlenih radi u javnom sektoru i koja kroz budžete i poslovanje kontrolira gotovo 60 posto ekonomskih aktivnosti mora biti prenormirana, a time i puna apsurda. Kada se u jednadžbu uključi i sklonost nepotizmu koja proizlazi iz činjenice da su službenici potpuno zaštićeni, dolazi se do sustava koji ne funkcionira, a pred građane postavlja zahtjeve koji nemaju uporište u logici, ali imaju u partikularnim interesima pojedinih skupina u društvu koje su ih progurale.
Zakoni su se godinama donosili bez procjene utjecaja na poslovanje ili sustav pa je gotovo uobičajena pojava da jedan zakon derogira drugi zakon. Nekim se propisima ulazi u najsitnije detalje, a drugi pak imaju rupe kroz koje prolaze najveće nepravilnosti. Tako poduzetnik može dobiti kaznu u iznosu od 5000 kuna i više jer mu iznad vatrogasnog aparata nedostaje naljepnica kojom obavještava zaposlenike gdje se vatrogasni aparat nalazi, ali je moguće proći nekažnjeno za prebacivanje poslovanja na novu tvrtku u trenutku kada je stara opterećena nepodmirenim obvezama i za sobom ostaviti dugove prema ostalim poduzetnicima na tržištu.
Pogledajte video o hrvatskim apsurdima:
Nebulozni propisi
Apsurdi nisu rezervirani samo za svijet poduzetništva, koji se moraju pridržavati čak 3076 različitih administrativnih procedura koje je pred njih postavila kreativna javna uprava, već ih pronalazimo i svim sektorima od javne uprave do zdravstva i pravosuđa. Večernji list u seriji tekstova na 50 konkretnih primjera pokazat će kako je godinama lošeg upravljanja, bez odgovornosti prema posljedicama donesenih odluka, izgrađen sustav prepun nebuloznih propisa.
Mnoge će naši primjeri nasmijati jer razotkrivaju nesposobnost administracije, ali onima kojih su se ticali su vrlo često nepotrebno zakomplicirali život. U prvom tekstu donosimo deset apsurda među kojima i činjenicu da, unatoč svim dokazima o tome da sustav izbornih jedinica nije reprezentativan, politička kasta ne želi promijeniti način na koji je se bira, pa čak ni uz dokaze da ovako postavljen sustav ne odražava demokratsku volju građana.
VIDEO Mislav Šimatović: pravne nebuloze i apsurdi koji vas rastužuju i živciraju, i zbog kojih ljudi iseljavaju
Volju birača koju je načeo nepravedni izborni sustav dodatno su narušili politički prebjezi pa odnos snaga u parlamentu ne odgovara ni približno rezultatima parlamentarnih izbora iz 2016. godine. Apsurd je to veći jer vladajuća koalicija nema oporbu ni ozbiljnu alternativu, a snagu joj daju zastupnici koji su dobili glasove birača oporbe.
Sporna i retorika
U tom kontekstu komplicirano poslovanje, nepravedno pravosuđe, kontradiktorni zakoni, nefunkcioniranje državnih i lokalnih službi ili pak kolaps sustava zdravstva iznenađenje može biti samo onima koji u retorici političara ne vide ni tračak fake newsa.
Neustavne izborne jedinice temelj izbora
Ustavni je sud još 2010. godine utvrdio da izborne jedinice u RH nisu u skladu s Ustavom jer u pojedinim jedinicama, a s godinama gotovo u većini, broj birača odstupa više od dozvoljenih plus/minus pet posto od ukupnog, odnosno prosječnog broja birača u svim izbornim jedinicama. To znači da saborski mandat vrijedi različit broj glasova u različitim jedinicama, odnosno da je u nekim jedinicama potreban manji, a u nekima daleko veći broj glasova da bi se izborilo mjesto u Saboru.
Unatoč toj odluci Ustavnog suda, nijedna Vlada od 2010. godine naovamo nije prionula izmjeni, odnosno ujednačavanju broja birača u izbornim jedinicama. Budući da odstupanja idu do gotovo 30 posto, posve je jasno da je prvi korak u izmjenama izbornog zakonodavstva ujednačavanje izbornih jedinica. To je temelj izbornog sustava, a on je praktički truo. Značajni zahvati potrebni su za sva izborna pravila jer izborno zakonodavstvo više ne odgovara aktualnom društveno-političkom trenutku. Iako je ministar uprave Lovro Kuščević bio najavio da će Vlada do parlamentarnih izbora 2020. godine uskladiti broj birača po izbornim jedinicama, što se može učiniti njihovim prekrajanjem ili izborom različitog broja zastupnika u pojedinoj jedinici, prema planu zakonodavnih aktivnosti to Vlada ove godine ne planira učiniti.
Poduzetnik mora poštovati čak 3076 administrativnih obveza
Analizom gotovo tisuću propisa, Ministarstvo Darka Horvata pronašlo je nevjerojatnih 3076 administrativnih obveza za poduzetnike. Već je taj podatak dovoljan da bi se zaključilo da poslovanje u Hrvatskoj ne može biti jednostavno, ali i da je javna uprava donosila propise ne misleći o tome na koji će način utjecati na svakodnevno poslovanje. Da bi se pratilo sve obveze i zahtjeve države, potrebna je nevjerojatna energija i duboko poznavanje propisa. Poduzetnicima prijete kazne zbog naljepnica koje nisu dobro postavljene, nameće im se donošenje detaljnih planova, često moraju sami sebi davati punomoći poput one za podizanje gotovine sa svog računa, a neki su propisi kontradiktorni pa se poduzetnika može kazniti ako odluči poštovati jedno pravilo jer to znači da ne poštuje drugo što je slučaj kod propisa o radnom vremenu koji se kosi s propisom kojim se štiti prava kupca.
Legalan, ustavan, ali istodobno nedostupan
Pobačaj na zahtjev u Hrvatskoj je legalan, ali je njegova dostupnost otežana. Od 1978. godine Zakon o medicinskim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rođenju djece regulira pobačaj na zahtjev žene u vremenskom periodu od začeća do deset tjedana. No, pojam priziva savjesti posljednjih je godina uzeo maha pa je u više hrvatskih bolnica pobačaj nemoguće obaviti. Iako je 2014. resorno ministarstvo naglasilo da pobačaj treba biti dostupan u svim hrvatskim bolnicama, a Ustavni sud 2017. utvrdio da zakon o pobačaju nije protuustavan. Međutim, u nekim je bolnicama pobačaj potpuno nemoguće obaviti jer je previše doktora ondje prizvalo svoju savjest. Premda će ga neki, savjesti unatoč, za novac raditi.
Pacijenti po prava sami idu na sud
Gotovo deset godina mladić s Raba Miroslav Maškarin utjerivao je sudski pravdu i naknadu štete jer je 2006. godine na riječkom KBC-u završio zbog operacije slijepog crijeva, a amputirana mu je lijeva potkoljenica. U slučaju optuženi liječnik bio je nepravomoćno proglašen krivim pa je presuda ukinuta pa se promijenio Kazneni zakon i na kraju je nastupila zastara. Godinu dana nakon ovog slučaja počela je agonija obitelji Pitra čije je dijete rođeno u zagrebačkom KB Merkur s nizom neuroloških oštećenja, a o čijem se uzroku jednako apsurdno dugo vodi sudski postupak. Kroz to vrijeme drastično su se mijenjala i stručna mišljenja o tome što se dogodilo pri ovom porodu.
Dva su to javnosti poznata slučaja koja zorno prikazuju koliko bespoštedna i uzaludna može biti borba pacijenata. Generalno su prava pacijenata slabo zaštićena, a u konačnici, izuzev formalne mogućnosti prijave nekih nepravilnosti, ta se prava uglavnom na kraju moraju rješavati privatnim sudskim putešestvijama. Jednako je tako i kada je riječ o korupciji u zdravstvu, što je nedavno potreslo splitsku bolnicu. Prozvani kardiokirurg s kojim je supruga preminulog pacijenta snimila razgovor u kojem ga traži da joj vrati novac koji je dala za operaciju pokojnog supruga i javno objavila i dalje radi na tom odjelu dok se ne provede istraga i odluči hoće li se ići i u kakav postupak. U slučaju nestručno vođenog poroda u vinkovačkoj bolnici tijekom kojeg je preminula beba protiv liječnika još traje postupak pred komorskim sudom.
Zadnja mirovina nakon preminulog se oporezuje 12 posto
Članovi najuže obitelji, prvi nasljedni red, ne plaćaju porez na nasljedstvo bez obzira na to li nasljeđuju li novac, nekretnine ili ostalu vrijednu imovinu i tu je manje-više situacija posve jasna. Izuzetak od ovog pravila je dospjela, ali neisplaćena mirovina na koju se mora platiti porez i to ne 4 posto, koliko je inače porez na nasljedstvo, nego tri puta veća stopa. Naslijeđena mirovina u poreznom smislu kategorizira se kao dohodak od kojega se obustavlja 12 posto poreza na dohodak te pripadajući prirez.
Oporezivanje dospjele, a neisplaćene mirovine uvedeno je prije 18 godina, a svi pokušaji Sindikata umirovljenika Hrvatske da se prestane s takvom praksom zasad su neuspješni. Oporezivanje zadnje mirovine posebno teško pada preživjelim bračnim drugovima koji ostaju sami, moraju platiti troškove sprovoda, a još im i država “sjeda na muku” oporezivanjem zadnje mirovine.
Biramo li frizera po znanju iz povijesti?!
Mogućnost ukidanja povijesti iz općeobrazovnih sadržaja strukovnih škola u Hrvatskoj dočekana je na nož, dok istovremeno u gimnazijama i osnovnim školama očekujemo redukciju sadržaja slijedeći argument prenatrpanosti i učenja napamet. Sada kad se ponudio model da strukovnjaci uče strukovne predmete i izučavaju zanat kod poslodavaca, a općeobrazovni im se sadržaji u satnici umanje, ne i ukinu, Hrvatska se ponovno buni.
I to zbog povijesti. Jer upravo to znanje neophodno je mehaničarima, električarima i frizerima. Da, puno nam je važnije da znaju sve o svim ratovima u povijesti nego da znaju sve tajne vlastita zanata – jer baš svi mi biramo frizera ili automehaničara po znanju iz povijesti.
Prebjezi iznevjerili birače i pojačali dojam korupcije
U političkom smislu 2018. godina iznjedrila je jedan od najvećih političkih apsurda – stranačke prebjege koji su iz lijevo-liberalnog spektra (HNS-a i SDP-a) pretrčali u HDZ-ovu većinu, što je dosad bilo nezabilježeno, pogotovo u brojnosti prebjega. Ti su zastupnici svojim postupcima sasvim zorno pokazali da u politici ne igraju politike i rad za opće dobro nego isključivo osobna korist i uhljebništvo. Prvaci pretrčavanja u matičnim strankama teško da bi uskoro došli do vlasti ili na idućim izborima nastavili karijeru u Saboru. S druge strane, nikakav zakonski propis ne može spriječiti da zastupnici sa svojim mandatom rade što hoće jer mandat pripada zastupniku i zabrane ne bi ni bile dobre.
Jedina sankcija u rukama je birača koji na idućim izborima mogu, ako žele, kazniti one koji su ih iznevjerili i iz jednog političkog tabora pretrčali u drugi. Ionako urušeno povjerenje u stranke, politička trgovina i korupcija koje su na djelu u Saboru dodatno su urušile i prisnažile dojam klijentelizma, korupcije, uhljebništva i opće odnarođenosti velikih stranaka. Tomislav Saucha (na slici), bivši šef kabineta premijera Milanovića, paradigmatski je primjer prebjega koji se pritisnut pravosudnim procesima priklonio HDZ-ovoj većini i spasio Vladu od pada.
Učeniku koji živi bez struje – tablet
Koliko su ministrici Divjak važni tableti, znaju svi. Tako je, između ostalog, kazala kako su je u jednoj školi pohvalili jer će učenici dobiti i udžbenike i tablete, što si ne mogu priuštiti svi učenici, odnosno njihovi roditelji. Da si da na važnosti, pohvalila se primjerom koji su joj istaknuli u školi, a to je da će tablet dobiti i učenik koji živi bez struje, a spomenuti uređaj će mu po mišljenju ministrice biti prozor u svijet. Barem koliko baterija traje, jer po novim obvezama taj učenik mora tablet na nastavu donijeti napunjen?!
Novinare se kažnjava kad objave istinu
Satirični portal NewsBar osuđen je zbog satiričnog teksta. Drugi portal osuđen je zbog izvještaja i prenošenja izjava s javno održanog prosvjednog skupa. Tužitelju je dosuđena visoka odšteta zbog duševnih boli izazvanih navodima iz autoriziranog intervjua u kojem ga se uopće ne spominje. Apsurdnih je to nekoliko primjera iz niza presuda koje su protiv više medija donesene u parnicama za obeštećenje zbog duševnih boli. Upozorila je na to i Udruga novinskih izdavača jer ovakav način “presuđivanja”, s novčanim kaznama za novinare i medije, udar je na medijske slobode, kao i slobodu izražavanja. Ukratko, vrlo opasan oblik cenzure. Jer, ako novinar objavi istinitu priču potkrijepljenu činjenicama, i tada ga može snaći tužba za povredu ugleda i časti, a onda i presuda.
Zatvaranje tvrtke deset puta skuplje od osnivanja
Lakoća poslovanja ne mjeri se samo prema brzini otvaranja nego i zatvaranja tvrtke, a tu se Hrvatska nema čime pohvaliti. U najjednostavnijoj varijanti postupak likvidacije može trajati 250 dana pa nadalje, troškovi javnog bilježnika kreću se od 600 do 2500 kn, a računovođe minimalnih 2000 kuna. Od ove godine tome treba dodati i doprinose za likvidatore koji iznose 2000 kuna mjesečno, koje se po novome u poreznom smislu tretira kao i ostale direktore. S jedne strane vlast gura ljude u poduzetništvo, a s druge guši ih s previše procedura i uključenih institucija. Čak i ako se posao likvidacije povjeri odvjetničkom ili bilježničkom uredu, koji za taj posao za jednostavne likvidacije traže oko 2500 kuna, najniža cijena zatvaranja poduzeća glatko se diže na 6 ili 7 tisuća kuna, odnosno desetak je puta veća od cijene osnivanja.
Pogledajte i video: Glavne novosti u prijedlogu ovršnog zakona
Ali jedan glavni i najveci niste pomenuli, stanovnistvo iseljava, obrta skoro da vise i nemate, firme su svedene na minimum a vi imate nikad veci broj zaposlenih u poreznoj upravi, to je pametnom ulagacu dovoljan podatak da vas zaobilazi iz daleka