Tijekom gotovo tri desetljeća mali laboratorij sa
Sveučilišta Princeton u New Jerseyju uspio je dovesti u
neugodan položaj upravu Sveučilišta, razbjesniti dobitnike
Nobelove nagrade, pridobiti podršku filantropa i dospjeti na
naslovnice širom svijeta jer su se trudili dokazati da misli
mogu utjecati na tijek događaja. Ali krajem ožujka ove godine
princetonski Laboratorij za istraživanje tehničkih anomalija, ili PEAR,
zatvoren je.
Laboratorij je provodio studije o izvanosjetilnoj percepciji i
telekinezi iz svog prenatrpanog sjedišta u podrumu zgrade
tehničkog fakulteta od 1979. Njegova oprema postala je zastarjela, a
izvori novca su presušili.
Zategnuti odnosi
– Čak 28 godina radili smo ono što smo htjeli
raditi i nema razloga da ostanemo i nastavimo stvarati još
više istih podataka – rekao je osnivač
laboratorija Robert G. Jahn, 76-godišnji bivši
dekan Tehničkog fakulteta Sveučilišta Princeton i profesor
emeritus. Ako nam ljudi ne vjeruju nakon svih rezultata koje smo dali,
znači da nikada i neće.
Sveučilište Princeton nije objavilo nikakav službeni
komentar.
Zatvaranjem laboratorija završena je jedna od najčudnijih
priča u modernoj znanosti, ili znanstvenoj fantastici, ovisno o
gledištu. Laboratorij već odavna ima zategnute odnose sa
Sveučilištem. Mnogi znanstvenici su ga otvoreno odbacivali.
– Bio je sramota za znanost, a vjerujem i sramota za
Princeton – rekao je Robert L. Park, fizičar sa
Sveučilišta Maryland koji je objavio knjigu Voodoo znanost:
Put od gluposti do prijevare.
– Znanost uživa veliki kredibilitet, ali ovo je jedna od onih
stvari koje ga uludo rasipaju.
PEAR je bio anomalija od samoga početka, duh u strojarnici fizikalne
znanosti kojem nikada nije priznata važnost, ali ipak nikad nije bio
potpuno protjeran.
Njegova dugovječnost ilustrira snagu i ograničenja znanstvene
stručne recenzije, procesa kojim istraživači uzajamno procjenjuju svoje
radove.
Fascinirana javnost
– Znamo da ljudi imaju shvaćanja koja su izvan glavne struje
– rekla je sociologinja Harriet Zuckerman, autorica knjige
Znanstvena elita, i viša potpredsjednica Zaklade Andrewa W.
Mellona. Ali ali ako žele novac za istraživanje, moraju proći
kroz stručnu recenziju, a sustav će biti vrlo skeptičan prema idejama
koje nisu u skladu s onim što je već poznato, kaže ona.
U jednom od PEAR-ovih standardnih eksperimenata sudionici istraživanja
sjeli bi pred elektroničku kutiju veličine tostera, koja je prikazivala
nasumičan niz brojeva tik iznad i ispod 100. Voditelji pokusa uputili
bi osobe da jednostavno “misle visoko” ili
“misle nisko” i gledaju ekran. Nakon
više tisuća ponavljanja – ekvivalentnih bacanju
novčića – istraživači bi provjerili postoje li razlike između
brojeva koje su strojevi izbacivali i slučajnog niza.
Analizirajući podatke iz takvih pokusa, PEAR-ov tim zaključio je da
ljudi mogu vrlo blago utjecati na ponašanje tih strojeva
mijenjajući ishod u 2 do 3 bacanja od 10.000. Ako ljudski um može
djelovati na ponašanje takva stroja, tvrdio je dr. Jahn,
onda misao može izazivati promjene u mnogim drugim područjima života
– pomažući, na primjer, kod liječenja vlastitih i tuđih
bolesti.
Takve priče fascinirale su javnost, ali većina znanstvenika ostala je
hladna. Istaknuti časopisi o istraživanjima odbili su objavljivati
radove s PEAR-a.
Brenda Dunne, razvojna psihologinja, bila je voditeljica laboratorija
od njegova otvaranja i koautorica mnogih njegovih studija.
– Poslali smo naše podatke na recenziju vrlo
dobrim časopisima – rekla je B. Dunne, ali nitko ih nije htio
ocijeniti. Bili smo vrlo otvoreni s našim podacima. Ali kako
dobiti stručnu recenziju ako nemate stručnjake, kazala je.
Znanstvenici se
oglušili
Nekoliko stručnih komisija proučilo je PEAR-ove metode tijekom godina
tražeći nepravilnosti, ali nisu pronašle dovoljno razloga da
prekinu njihov rad. Tijekom 1980-ih i 1990-ih PEAR je objavio
više od šezdeset izvještaja o
istraživanjima, većinom u časopisu Društva za znanstvena
istraživanja, grupe posvećene istraživanju tema izvan glavne struje
znanosti. Dr. Jahn i B. Dunne dužnosnici su u tome društvu.
Stari strojevi za generiranje slučajnih događaja smješteni
su u skladište, ali proučavanja telekineze i s njom
povezanih pojava će se nastaviti. “Došlo je
vrijeme za novu eru”, rekao je dr. Jahn, “vrijeme
da se netko pozabavi pitanjem kakve su implikacije naših
rezultata za ljudsku kulturu, za buduća istraživanja i – ako
su otkrića točna – što ona govore o
našim osnovnim znanstvenim stavovima”.
Pogled s ruba znanosti
