Ivan Nović (20 godina) iz Marinaca, sela nedaleko od Vukovara, jedan je od brojnih mladića koji se odlučio prijaviti za dragovoljno služenje vojnog roka u Hrvatskoj vojsci.
Dugo sam razmišljao o tome i konačno, prije neka tri mjeseca, čvrsto odlučio da ću se prijaviti. Dvojio sam između odlaska u vojsku i upisa na elektrotehnički fakultet. Odlučio sam u korist vojske i mislim da se nisam prevario kaže Ivan, dodajući da mu je oduvijek bila želja obući odoru HV-a i da se nada da će u tome i uspjeti.
Komentirajući svoju odluku, u vrijeme kada vojni rok više nije obvezan, Ivan dodaje da se nada i mogućnosti da poslije vojnoga roka i ostane raditi u HV-u te da posao vojnika smatra odgovornim i časnim.
To mi je također jedna od želja, jer bih na taj način najbrže riješio pitanje posla i egzistencije. Mogućnost zaposlenja bila je jedna od stavki koja je također odigrala bitnu odluku u mojoj odluci iskreno će Ivan. Bitna mu je i podrška roditelja, koji ispočetka nisu podržavali njegovu ideju, ali i koji su, kada im je objasnio svoje želje i planove, stali iza njegove odluke.
Malo je teže bilo uvjeriti oca i objasniti mu svoje planove, jer je bio hrvatski branitelj, na prvim linijama, i na svojoj je koži osjetio što znači rat i nosi taj poziv kaže Ivan, dodajući da i nekoliko njegovih prijatelja razmišlja da se prijavi za dragovoljno služenje vojnoga roka.
Kaže da nema ništa protiv odlaska u mirovne misije širom svijeta, ali da se ne bi dragovoljno javljao. Također mu je i želja da po završenom vojnom roku ostane raditi negdje na istoku Hrvatske. (B. Br.)
