Ovih dana Hrvatski sabor raspravlja o hrvatskoj energetskoj strategiji. Strategiji energetskog razvoja Republike Hrvatske do 2030. s pogledom na 2050. godinu. Zvuči vrlo važno i ozbiljno, zar ne? A znate li što tamo uopće piše? Jeste li primijetili bilo kakav medijski odjek ove rasprave u nacionalnom parlamentu?
U isto vrijeme, medijski prostor pun je priča o bijednom kokošarenju jedne mlađahne općinske načelnice, puno je ideološkog prepucavanja oko jednog večernjeg događanja u Rijeci, da samo spomenem dvije od niza banalnih tema koje nas ovih posljednjih dana uzbuđuju.
Energetika nas očito ne uzbuđuje ili nas je davno prestala uzbuđivati. Zašto bi se uostalom uzbuđivali oko strateškog energetskog dokumenta kad u Hrvatskoj postoji duga tradicija potpunog nepostojanja strateškog promišljanja i izostanka svakog državotvornog odlučivanja u energetici. Razina nebrige najbolje se vidi i u tome da hrvatske energetske strategije iz 2002. i 2009. nikad nisu bile popraćene operativnim planskim dokumentima pa su tako dokumenti ionako upitne kvalitete u startu bili osuđeni na neuspjeh. Hrvatska energetika je zapravo jedan potpuno nedefinirani teren za igru bez pravila pa smo kroz godine vidjeli zaista svega – najviše državne dužnosnike koji prodaju interese svoje zemlje na najvulgarniji način, partikularne interese pojedinaca, političkih stranaka i stranih država, masovna politička uhljebljivanja kao niti u jednom sektoru, kriminal i korupciju, potpuno zanemarivanje interesa građana, nemoć pravosuđa…
Igru na tom našem energetskom terenu zaista je teško pratiti, a teško je i prepoznati koji su projekti štetni, a koji korisni i tko zapravo igra u čijoj momčadi. Zašto bismo se uostalom i uzbuđivali oko još jedne energetske strategije kada u neovisnoj Hrvatskoj državne energetske tvrtke nisu izgradile niti jedan značajniji energetski objekt, a mali objekti kakva je jedna prilično nevažna HE Lešće se mogu nabrojiti na prste jedne ruke… U energetskom smislu, poglavito onom koji se odnosi na naftu i plin, Hrvatska je već dugo poražena, zarobljena i ponižena. Učinila nam je to najviše kriminalna pohlepa i nestručnost vlastite političke elite koja se u energetici svaki puta rado odlučila ubijati kravu radi jednog ili dva sočna odreska. Zato se i ne treba uzbuđivati oko još jedne energetske strategije, još jednog dokumenta koji ne postavlja jasne ciljeve, dokumenta koji razmatra scenarije, ali ne pokazuje smjer, dokumenta koji propušta postaviti ambiciju.
Europska komisija, na sreću, ambiciju pokazuje. A možda uopće i nije ambicija nego jedino – zdravi razum?! Pitanje je je li je EU Green Deal, nova politika koja za cilj postavlja Europu kao klimatski neutralan kontinent u svijetu do 2050., zapravo ambiciozna ili je jedina moguća politika?
Čitate li pažljivije, EU Green Deal je zapravo nova strategija EU-a za rast. Načelno, to je strategija za smanjenje emisija, ulaganja u istraživanje i inovacije, ulaganja u zelene tehnologije, održiva rješenja i nova poduzeća. Gledamo li još malo šire i ozbiljnije, to je jedini način da male i zapravo više ili manje globalno nevažne europske državice ostanu slobodne i (energetski) neovisne. E tu je energetika ključna – ono što je hrana za ljude, to je energija i energetika za gospodarstvo i za strateške interese jedne države. U vremenima beskrupuloznih globalnih lidera poput Trumpa i Putina i probuđene sile jedne Kine, energetika nije bila nikad važnija tema.
Obuzdavanje klimatskih promjena sve više je izgovor, a suština je zapravo negdje drugdje. Nije ovdje više riječ o milijunima ljudi koji će (ili možda ipak neće) ostati bez doma, zemlje i životnog prostora. Povijest i velike sile nisu uostalom nikada do sada marili za ljudsku patnju, za izgubljene živote, za male i siromašne. Kao i uvijek do sada, riječ je o novcu i globalnoj dominaciji. Ulozi su puno veći nego se naizgled čini.
EU Green Deal zato je i sjajna prilika za Hrvatsku kad smo se već slučajno ili uz puno sreće našli u dobrom EU društvu kao najmlađa zemlja članica. Postepeni prelazak i budući potpuno oslanjanje na obnovljive izvore energije jedini je jamac da Hrvatska zaista neće (p)ostati slaba točka Europske unije i ruska interesna periferija. Paradoksalno je zapravo da je jedan načelno pozitivan proces kao što je liberalizacija plinskog tržišta rezultirao pojavom monopola, urušavanjem liberalnih demokracija, ograničenjima slobode medija, nagrizanjem neovisnosti sudstva, ali to je tema za jednu drugu priču i puno ozbiljniju analizu…
Mislite li da je sve što se događa u Hrvatskoj baš sasvim slučajno? Pogledajte i razmislite i o onome što se događa u Mađarskoj i u Poljskoj, pogledajte tko pokušava utjecati na izbore u Austriji, Italiji, Francuskoj i Njemačkoj… Pogledajte uostalom tko ovih dana u Hrvatskoj kupuje i preuzima sastavnice nekadašnjeg Agrokora, sjetite se onda od kuda dolazi plin kojim se grijete pa još jednom razmislite je li je baš sve to sasvim slučajno.
Zato mi se EU Green Deal čini jedinom svijetlom točkom na kraju tunela i zato mi se čini da još neko vrijeme vrijedi ostati optimist. Vlastita proizvodnja energije iz sunca, vjetra, vodotoka, biomase ili iz topline zemlje i mora jedini je način za ostati koliko-toliko slobodan. Koliko je sloboda kod nas na cijeni i kako će sve to na kraju završiti, to tek treba vidjeti. Suverenizam, u svemu pa tako i u energetici, još uvijek tek trebamo u Hrvatskoj naučiti.
Video: Prva geotermalna elektrana u Hrvatskoj s binarnom tehnologijom
Što mislite zašto je PPD financirao kampanju Škore? Sad kad je pobijedio Milanović prvi mu je zadatak ugasiti projekt LNG. Ako ga i ne ugasi PPD će sam napraviti LNG u svojoj luci, u Pločama. Cilj je održavanje ruskog monopola u plinskom biznisu i proširenje monopola nad nekadašnjom imovinom Agrokora (zemlja, voda, trgovina).