Naši su davni preci smatrali vrijeme važnim i vrijednim. Izreke starih Rimljana poput “carpe diem” i “nulla dies sine linea” ukazivale su na težnju prema što efikasnijem korištenju ljudskog vijeka. Međutim, nije im bilo lako reći što je vrijeme.
Vrijeme i danas ostaje jednom od najvećih zagonetki koje znanost tek treba objasniti. Ne čudi, stoga, što je pokojni Stephen Hawking nazvao svoju čuvenu knjigu “Kratka povijest vremena”, kao ni što će idućih mjeseci pažnju privlačiti knjiga talijanskog fizičara Carla Rovellija “Red vremena”, jer neizvjesno je kada će čovječanstvo uspjeti znanstveno objasniti prirodu vremena. Vrijeme je teško i definirati, a njegovo razumijevanje podijelilo je istaknute filozofe. Prema Isaacu Newtonu, vrijeme je dijelom fundamentalne strukture svemira, i stoga neovisno o svim zbivanjima u svemiru. Nasuprot njemu, Gottfried Leibniz i Immanuel Kant smatrali su vrijeme našom intelektualnom konstrukcijom, poput brojki ili trodimenzionalnog prostora, koji nam pomažu bolje razumjeti i smjestiti svoje doživljaje.
Stoga je i zajednički problem s brojkama, prostorom i vremenom u paradoksu njihove beskonačnosti. Shvaćanje vremena razlikovalo se i među drevnim kulturama. Babilonci, stari Grci, Inke, Maje, hinduisti i budisti razvili su koncept “cikličkog vremena”, tj. ponavljajućih razdoblja koja se događaju svakome između rođenja i smrti.
Nasuprot njima, judeo-kršćanski i islamski svjetonazori smatraju vrijeme linearnim, počevši od čina stvaranja prema budućnosti, a tradicionalno kršćansko gledište vremenu čak predviđa i kraj. Kabalisti, pak, smatraju vrijeme paradoksom i iluzijom, gdje su i prošlost i budućnost pomiješane i istodobno prisutne. Temeljem pretpostavke o brzini svjetlosti kao jedinoj konstanti, Albert Einstein je u svojoj specijalnoj teoriji relativnosti formulirao shvaćanje vremena kao četvrte dimenzije, neraskidive od tri prostorne dimenzije, s kojima čini jedinstveno prostor-vrijeme.
Zbog toga moderni fizičari općenito vjeruju kako je vrijeme jednako stvarno kao i prostor, te se i vremenska i prostorne dimenzije mogu širiti i sažimati pri velikim brzinama.
Za razliku od prostornih dimenzija, gdje je kretanje moguće u svim smjerovima, u vremenu je moguće putovati samo unaprijed, što fizičari nazivaju “strijelom vremena”. Ipak, mnogima je to vrlo neobično jer zakoni fizike, sami po sebi, dopuštaju da se svaki proces odvije i u suprotnom smjeru, pa malo tko ima objašnjenje zašto je kretanje u vremenu moguće samo unaprijed. Kako bi istražio alternativne načine poimanja vremena, Rafael Núñez, istraživač kognitivnih procesa s kalifornijskog sveučilišta u San Diegu, istaknuo se studijama specifičnih svjetskih populacija.
Istražujući “mentalnu liniju vremena” na kojoj ljudi organiziraju i pamte svoje doživljaje, primijetio je kako na zapadu ona teče slijeva nadesno, u skladu s pisanom riječi. No, ljudi koji govore arapskim, farsi i urdu jezicima svoje događaje također pamte kako i pišu, pa im vrijeme teče zdesna nalijevo. Aymari u planinama Anda na prošlost pokazuju ispred sebe, jer su je već vidjeli i doživjeli, a na buduće događaje pokazuju iza svojih leđa, jer im tek trebaju svjedočiti.
Plemenu Yupno s Papue Nove Gvineje prošlost je nizbrdo, u dolini gdje se njihova rijeka ulijeva u ocean, a vrijeme teče uzbrdo, prema izvoru na vrhu planine. Australskim Aboridžinima plemena Pormpuraawana, pak, vrijeme uvijek teče s istoka na zapad, slijedeći Sunce, bez obzira kako bili okrenuti u prostoru. Vraćajući se na potrebu što boljeg iskorištavanja vremena, u 21. stoljeću intenzivno se razvija znanost o upravljanju vremenom, kao i znanost koja dokumentira načine korištenja vremena.
Slijedom izreke “vrijeme je novac”, nekoliko se kompanija bavi razvijanjem elektroničkih planera koji omogućuju upravljanje vremenom, baš kao što i banke nude slične planere za upravljanje osobnim financijama. Bit je tih planera u jasnoj vizualizaciji načina na koji se vrijeme i novac troše, po pojedinim kategorijama aktivnosti i ulaganja, kako bi ljudi postali svjesniji svojeg stvarnog ponašanja u odnosu na svoj subjektivni dojam.
Tek tada je moguće poduzeti disciplinirane korake prema boljoj iskoristivosti vremena ili novca kako bi se postigli određeni životni ciljevi. Zanimljiva su i istraživanja na što ljudi 21. stoljeća troše vrijeme u odnosu na svoje pretke u prethodnim stoljećima. Mnogi danas troše većinu svog budnog stanja koristeći internet ili pametne telefone, kojih u najvećem dijelu prošlog stoljeća uopće nije bilo.
Mladi ljudi rođeni u 21. stoljeću vjerojatno se, stoga, barem ponekad zapitaju što su ljudi u vremenima prije računala, interneta i pametnih telefona uopće radili.
