Izjavom da bi mlade ljude koji su u Hrvatskoj završili fakultet trebalo obvezati da ostanu u zemlji ili da, odu li u inozemstvo, državi refundiraju trošak svog studija, koju je izgovorio u emisiji N1 televizije, ministar obrazovanja Vedran Mornar izazvao je brojne polemike.
Većina se žestoko obrušila na njega, a ministar dan poslije smireno kaže: – To je normalan model i htio bih osvijestiti ljude da obrazovanje nije besplatno. Obrazovanje košta, i to puno, porezni obveznici skupo ga plaćaju. Troškovi studija po godini iznose od 25 tisuća do 40 tisuća kuna i rekao sam da bi svaki student kad upiše studij trebao sklopiti ugovor s fakultetom na kojem bi stajala ta cijena, ali bi isto tako pisalo da “država sto posto časti”. Ne, nije mi palo na pamet to uvesti, daleko od toga da bih to napravio, samo sam želio osvijestiti da studij nije besplatan, da ga plaćaju porezni obveznici – objašnjava Mornar, dodajući kako su to uvele puno bogatije zemlje od nas. – Ne mogu pobjeći od pitanja jesmo li dovoljno bogati da proizvodimo doktore znanosti za američko tržište ili neka druga tržišta – objašnjava Mornar.
"Zakonski je to nemoguće provesti"
Njegovo stajalište podržava i prof. dr. Matko Marušić sa splitskog Medicinskog fakulteta. – Profesor Mornar je u pravu s moralnog stajališta, ali zakonski je to nemoguće provesti – smatra Marušić. Posljednjih 35 godina pomagao je svojim studentima da odu na usavršavanje u inozemstvo.
– Uz moju pomoć otišlo ih je oko 150. Svaki mi je obećao da će se vratiti, ali pola ih je to obećanje prekršilo. One koji se nisu vratili smatram svojim velikim neuspjehom, iako su neki od njih ostvarili vrhunske znanstvene karijere – kaže Marušić. Među najuspješnijima koji su Hrvatsku trajno zamijenili nekim drugim zemljama spominje Ivana Đikića, Lea Luznika i Antonija Bedalova. Jedan od onih koji su se vratili i koji spada, kako Marušić kaže, u kremu hrvatske znanosti je i Stipan Jonjić. Mornarevu izjavu nije želio detaljno komentirati. – Znam čovjeka i zato sumnjam da je on to tako doslovno rekao, izjava je, pretpostavljam, izvučena iz konteksta. A samo pitanje odlaska visokoobrazovanih vrlo je složeno – kazao je Jonjić.
Foto: Patrik Macek/PIXSELL (na fotografiji: Vedran Mornar)
Deficitarni, a bez posla
Doktorand na zagrebačkom Filozofskom fakultetu Ivan Bota i sam je razmišljao o odlasku. – Mladi ne odlaze svojom voljom, država mora učiniti sve da mladi stručnjaci ostaju doma i da stečeno znanje primijene u Hrvatskoj. Država mora osigurati uvjete i provesti reforme koje svaka vlada najavljuje, a ni jedna ne provede. Sam plaćam doktorat, radio sam dvije godine na određeno, a sada sam vanjski suradnik na Grafičkom fakultetu – prepričava Bota svoj poststudentski život. Godinu poslijediplomskog studija plaća 17 tisuća kuna.
– Svaki student kad upiše fakultet vjeruje da će naći posao u Hrvatskoj i svojim znanjem odužiti se društvu i obitelji. Ali, posla najčešće nema, za što mladi nisu krivi. I što im preostaje? Odlazak tamo gdje posla ima. Zato mislim da ne bi trebali plaćati školarinu kad odlaze u inozemstvo – zaključuje Bota. Slično misli i mladi liječnik Danko Relić. Na staž je čekao 14 mjeseci, odradio ga je i sada je zaposlen na određeno vrijeme.
– Moja je struka deficitarna pa sam dugo čekao, tako da ne želim ni razmišljati što se događa drugima. Nastojat ću u Hrvatskoj realizirati svoje ambicije i učinit ću sve da ne moram ići u inozemstvo osim na usavršavanje. No, ako ne uspijem, otići ću. Previše je truda, vremena i novca mojih roditelja i svih poreznih obveznika uloženo u moje obrazovanje da bih dugo čekao – kaže dr. Relić i dodaje da je ministrova izjava “malo nespretna i škaljiva”.
>>Mornar: Diplomant nas košta 50.000 eura. Nismo bogati pa da to investiramo u rast Njemačke
>>Mornar pokrenuo lavinu komentara: 'Dajte ljudima posla pa neće ići van'
>>'Oni studenti koji odu van trebaju vratiti novac za studiranje'
Puni su zavodi za zapošljavanje uposlenih političkih birokrata koji nerade ništa,prošetavaju se kao na modnim pistama,svakim danom ih je sve više i tome nema kraja.Usluga nikakva,znanje im je nikakvo, kada ih nešto pitaš dobiješ polovični odgovor koji je u većini slučajeva netočan.Svrha im je da postoje samo radi sebe samih.