Koliko su puta Nika i Arber sjedili s jedne, a Ljilja i Ivan s druge strane Ibra? Koliko su se puta možda krajičkom oko i ugledali? Ali nikada nisu razgovarali, nikad se nisu upoznali.
Studentski smještaj 100 eura
I nikada to neće ni učiniti jer će ih uvijek, vjeruje i jedan i drugi par, dijeliti onih stotinu metara rijeke i mosta što na Kosovu spaja južnu i sjevernu obalu Mitrovice i razdvaja Albance i Srbe. Ljilja i Ivan u taj su se grad doselili prije više od desetljeća, kad je počeo rat. Ivan je izbjeglica iz Peći, Ljilja iz Kline. Kažu da su otišli jer je u albanskom okruženju život bio nesiguran. U ovih jedanaest godina koliko žive na sjeveru nikada nisu prešli most na Ibru i kročili na jug. Niti to kane učiniti.
Nika i Arber nekoć su živjeli baš u sjevernom dijelu grada, ali su im kuće kad je počeo rat, kažu, oteli Srbi i istjerali ih na jug. Otad ni oni nisu prešli na drugu stranu.
– Teško je što ne možemo tamo – kaže 21-godišnji Arber, mladić čiji su snovi da zaigra nogomet u nekom od hrvatskih ili klubova u Ukrajini. Sad igra u NK Trepča, priča nam da je na nekoj tekmi zaigrao protiv dinamovca Fatosa Beqiraja, da je trener njegova kluba igrao za NK Cibaliju... Arber je u Prištini na poslovnom studiju gdje najam stana godišnje plaća 2000 eura. Njegova 19-godišnja djevojka Nika bit će pravnica. Živi u studentskom domu i smještaj za cijelu studentsku godinu plaća 100 eura. I jedno i drugo imaju osiguran posao: ona u očevom odvjetničkom uredu, on u očevoj tvrtki. Na ljetovanje odlaze u Albaniju ili u Ulcinj u Crnoj Gori jer im tu ne treba ni viza ni putovnica, dovoljna je osobna iskaznica. Nikini u Albaniji imaju i kuću. Oboje su dobrostojeći i mogu si priuštiti putovanja, ali svjesni su da mnogi i iz njihove blizine to ne mogu, da na Kosovu nema posla, pa govore da je puno jeftinije u Albaniji.
Ljilji je 27 godina, završila je pedagogiju, ali posla nema. Ivan ima 24 godine, radi kao građevinac u privatnoj tvrtki i ponekad s ocem električarom "ubode" kakav fuš. Dobro žive, kažu. Ništa im ne nedostaje, mjesta za izlazak je dovoljno, ima i diskoteka i kafića.
– Plaća je 150, 200 pa i 300 eura – kaže Ivan.
– U državnim institucijama Srbije i više – domeće Ljilja. Ljilja i Ivan imaju znance među Albancima, s nekoliko albanskih obitelji žive u istoj zgradi. U dobrim su odnosima, ali o politici ne razgovaraju.
Baš u tim zgradama u kojima žive Ljilja i Ivan, vjeruju Nika i Arber, ima snajperista pa se boje primaknuti čistini do svoje strane rijeke. Njih dvoje nemaju znance Srbe, ni u Mitrovici ni na fakultetu.
– Studij je na albanskom. Na srpskom ima u Peći – objašnjava Nika, požalivši se na sveučilišne profesore jer ne dođu uvijek na zakazane ispite zato što rade privatno i za taj posao dobiju dodatni novac.
Odrastanje s mržnjom
Njih dvoje pomalo natucaju neku mješavinu bosanskog i srpskog.
– Kad je ovdje bio rat, ja sam bio kod obitelji u Bosni. Ba, bolan, š'a ima? – smije se Arber. Nika je ponešto naučila od majke podrijetlom iz Bosne i Hercegovine.
Ljilja i Ivan nisu toliko razgovorljivi. Pogotovo Ljilji nije do razgovora s nama. Za situaciju u kojoj se našao ovaj kraj svijeta ona kaže da su ljudi na barikadama jasno pokazali u kojoj državi žele živjeti.
– Ja bih želio da živimo kao sav normalan svijet. To je to – kaže Ivan.
Isto bi htjeli i Nika i Arber. Nadaju se da će ovu zamršenu kosovsku priču riješiti politika i da neće biti rata. Ali ne vjeruju u suživot.
– Teško je živjeti sa Srbima. U ratu su pobili 55 članova moje obitelji. Kako ću ja s njima? – pita se Arber.
Isto se pitaju i na jednoj i na drugoj strani Ibra. Priče ovih dvaju parova slika su razmišljanja mladih na Kosovu, generacije odrasle s pogledom na tenkove i oklopnjake koje gusjenicama "jedu" njihove ceste, naoružane vojnike i policajce... Odrasli su zapravo s mržnjom prema onoj drugoj strani. Generacije su to koje više i ne podižu pogled kad iznad njihove glave prozuji vojni helikopter. Na zvuk propelera ovdje više ne reagiraju ni mala djeca.
Mogla bi se i u Vukovaru napisati slična priča. I to je još uvijek duboko podijeljen grad, ali se naša javnost izgleda ne želi time baviti.