Dvadeset godina nakon samog događaja, donesena je nepravomoćna sudska presuda prema kojoj su V. M., D. Š. i T. M. iz Međimurja oslobođeni optužbe da su silovali maloljetnicu. Danas su sva trojica u kasnim 30-im godinama. Jedan je kuhar, drugi grafičar, a treći živi u Njemačkoj.
Prema optužnici, 20. listopada 2000. u roditeljsku kuću jednoga od njih doveli su djevojku s kojom su se prije toga družili i opijali u čakovečkom kafiću. Znali su da ima poteškoće u hodu i pozvali su je u kuću jer se nije dobro osjećala zbog konzumacije alkohola. Popeli su se u sobu na katu gdje su je, prema optužnici, sva trojica silovala. Zbog teže pokretljivosti kao posljedice preboljene cerebralne paralize, akutne reakcije na stres i alkohol, djevojka se nije mogla fizički oduprijeti trojcu koju je silovao, tvrdilo je Općinsko državno odvjetništvo u Čakovcu koje je optužnicu podiglo 19. rujna 2001., tvrdeći da su mladići počinili kazneno djelo protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa spolnim odnošajem s nemoćnom osobom. Upravo su zbog te pravne kvalifikacije mladići i oslobođeni jer na sudu nije dokazano da je djevojka bila nemoćna!
Tijekom postupka optužba je više puta mijenjala činjenični dio optužnice. Sva trojica mladića iskoristila su svoje pravo na obranu šutnjom, pa je sud zauzeo stav da se ni jedan ne smatra krivim. Jedan od mladića naveo je da su u kafiću pili vino, a djevojka je povremeno dolazila za njihov stol i svaki put bi popila čašu "bambusa". Pila je i za šankom. On se ne sjeća kako je uopće došlo do toga da svi odu u prijateljev stan i nije čuo da bi se djevojka bilo kojem spolnom odnosu protivila.
– Možda je i nešto govorila u smislu da na to ne pristaje, da neće, neka prestanu i slično, ali ja to nisam čuo. Nije bila pijana do te mjere da se ne bi mogla usprotiviti, a po njenu ponašanju zaključio sam da pristaje na sve što smo radili – rekao je i dodao da je popio i popušio džoint s marihuanom.
Tvrdi da se svukao i legao na nju, no nije uspio postići erekciju, pa je odustao. Djevojka je ispričala da je popila jedan "bambus" i da se poslije toga osjećala ošamućeno, tijelo joj je postalo teško i nije znala je li to što vidi istina ili nije. No, rekla je da je cijelo vrijeme u sobi na katu bila svjesna što joj se događa i da je sigurna da je pružila otpor kad su, nakon što se na početku ljubila s jednim od mladića, ostala dvojica počela skidati se i nasrtati. Okretala je glavu kad su joj pokušali ugurati spolovila u usta i opirala se. Pokušala ih je odgurnuti od sebe i plakala je. Osjećala se iskorišteno, prazno i bojala se za sebe. Vratila se u kafić i shvatila da se trojac prethodno dogovorio da je odvede u kuću.
Sve je to kasnije ispričala liječnici, spomenuvši mogućnost da su joj u kafiću "stavili nešto u piće", liječnica je obavijestila roditelje, a oni policiju. Obavila je i ginekološki pregled kako bi se uvjerila da nije ostala trudna. Općinski sud u Čakovcu procijenio je da iz iskaza i analize dokaznih materijala nedvojbeno proizlazi da su optuženici žrtvu koja ima vidljive poteškoće s hodom, znajući da je pila, nagovorili da s njima ode u sobu kako bi s njom imali spolne odnose. Dokazano je i da im se verbalno i fizički odupirala.
– Žrtva se nije mogla tući i nije mogla pobjeći zbog djelomične kljenuti nogu uslijed cerebralne paralize i akutnog stanja stresa, međutim pružila je verbalni otpor, plakala je, a pružila je i fizički otpor u vidu odguravanja i okretanja glave u stranu. Dakle, ona tijekom kritičnog događaja nije bila u potpunosti onesposobljena u mogućnosti pružanja otpora, otpor je pružila u vidu odguravanja, plača i verbalnog protivljenja, a njene reakcije svakoj prosječno mentalno zdravoj osobi nedvosmisleno pokazuju da se radilo o otporu postupcima optuženika – ocijenio je sudski vještak.
No, budući da zakonski nije imala "svojstvo nemoćne osobe", izostao je osnovni element kaznenog djela za koje se sva trojica terete, pa su stoga – oslobođeni.
Zakon kaže da kazneno djelo obljube nad nemoćnom osobom čini onaj tko izvrši spolni odnošaj ili s njime izjednačenu spolnu radnju s drugom osobom, iskoristivši njenu duševnu bolest, duševnu poremećenost, nedovoljnu duševnu razvijenost, neku drugu težu duševnu smetnju ili bilo kakvo drugo stanje te osobe zbog kojeg ona nije sposobna za otpor.
– Nije dokazano da ona zbog svog fizičkog stanja, djelomične kljenuti donjih udova kao posljedice preboljele cerebralne paralize, akutne reakcije na stres te slabosti i alkoholiziranosti nije bila sposobna za pružanje otpora uopće, pa tako i fizičkog, spolnim odnosima koje su izvršili nad njom – piše u presudi.
Iz iskustva (gospodarski kriminalitet pod jedan i direktna prijetnja aktiviranim eksplozivnim sredstvom pod dva), ODO i DORH su nedorasli samo malo kvalitetnijim odvjetnicima.