Temeljit intervju sa svjetski poznatim propovjednikom Philipom Yanceyom, za kojega je čuveni Billy Graham rekao da u evangeličkom svijetu nema pisca kojemu se više divi, zahtijevao bi zapravo jednu novu Yanceyevu knjigu. Jer intervjuirati autora opusa od 25 djela prevedenih na 35 svjetskih jezika doista je nezahvalan posao. A kada se tome pridoda činjenica da je svojim riječima “obratio” i samoga Bonu Voxa iz britanske grupe U2, onda se značenje pojačava dodatno na javnoj i estradnoj razini. Hrvatska Yanceya, pak, upoznaje ovoga vikenda na predavanjima i promociji prijevoda njegova bestselera.
Odrastao u strogoj vjeri
Vaše knjige doslovce šokiraju čitatelje. Pozitivno, dakako. Bez obzira na to kojoj crkvi pripadali, pa čak i kad je riječ o agnosticima i ateistima?
Na to odgovaram da nisam radikalan – Isus je radikalan. Ipak je on taj koji je društvene slojeve okrenuo naglavačke: u svojim djelima, pričama i odnosima okrenuo se sirotinji, prezrenima, izopćenima iz društva. “Voli svoje neprijatelje”, rekao je. “Ako mrziš svoga brata, to se nimalo ne razlikuje od ubojstva.” “Daj svu svoju imovinu.” Naravno, crkve pronalaze načine da izmijene njegove riječi. U svojemu pisanju prisiljen sam suočiti se s oštrinom kojom je Isus govorio i nekako se s tim složiti. Zanimljivo, Židovi Isusa smatraju velikim rabinom, muslimani prorokom, hinduisti inkarnacijom, a budisti onim koji je prosvijetljen. Kao što i sami kažete, agnostici i ateisti također su zapanjeni njime, a ponekad i privučeni.
Znači li to da u naviještanju Evanđelja i same poruke Isusa Krista kršćani danas moraju promijeniti svoj pristup?
Sve više ljudi ne prosuđuje ono što je istinito prema onome što govorimo, nego prema onome kako živimo. Ako netko živi život koji nije zaokupljen seksom, uspjehom, ljudi toga čovjeka slušaju. Ako pođemo k sirotinji i za nju se žrtvujemo, ljudi će to primijetiti. Kršćani nisu ovdje kako bi pokazali da su “bolji” od drugih ljudi, već da su isti, ali da im je oprošteno i da drugima žele pokazati izvor tog oproštenja.
Vaša knjiga o milosti postala je bestseler upravo zato što ste dokazali da njome možemo promijeniti i sebe i svijet oko sebe?
Odrastao sam u vjeri koja je stroga, legalistička. Bilo je to na jugu SAD-a u vrijeme strašnog rasizma. Kad bivate odgajani u takvom okruženju, taj prvi gutljaj milosti ne može se ni s čim usporediti. Milost je Dobra vijest za koju se ne moramo truditi – ne možemo se truditi zadobiti Božju ljubav: Bog nas već neizmjerno voli i moli nas da živimo sa sviješću o toj ljubavi. Trebali bismo živjeti tako da bi bilo besmisleno živjeti ako nema Boga.
Odnosno, da nedostatak milosti vodi u slijepu ulicu, pa navodite primjer prostitutke kojoj treba pomoć, ali ne želi otići u crkvu kako ne bi doživjela još jednu osudu, poniženje i progon?
Da, ona je rekla “Već se osjećam dovoljno loše. Zašto bih otišla u crkvu i osjećala se još gore?” Mnogo ljudi ima takav dojam, dojam da se u crkvi osjećamo još više krivima. U stvari, krivima se osjećamo bez obzira na crkvu. No, poruka se sastoji u tome da je Isus došao zbog grešnika, a ne zbog pravednika, zbog bolesnika, a ne zbog zdravih. Crkva pruža jedino pravo rješenje za naše živote opterećene krivnjom.
Kažete kako su kršćani danas više skloni osuđivanju, a manje razumijevanju i praštanju?
Ne bih to ograničio na današnje vrijeme. Svi mi prosuđujemo po nacionalnosti, ponašanju, društvenoj pripadnosti. Ovaj je svijet vođen onim što nazivam “nemilost” – suprotnosti milosti. Kršćani tu jednostavno dodavaju još jednu kategoriju, onu pravednosti. Mogu te, primjerice, pogledati jer radiš određene stvari s kojima se ne slažem. No, Isus je bio jasan glede toga. Ispričao je priču o vjerskom službeniku koji se molio “Hvala ti, Bože, što nisam kao drugi ljudi”, pa zatim o pravom grešniku koji je jednostavno Bogu zavapio za pomoć. Mnoge njegove priče imaju taj okret. U njima je heroj onaj tko bi to, po našim standardima, najmanje trebao biti.
Otvorio mi je oči za patnju
Pisali ste o svom dobrom prijatelju pastoru, s kojim ste dijelili i trenutak kada vam je otkrio da je homoseksualac. Kako ste se ponijeli tada? Što ste doživjeli?
Bio sam potpuno šokiran jer sam ga poznavao više od deset godina i smatrao ga jednim od najbliskijih prijatelja. Pričao sam mu viceve o homoseksualcima. U stvari, do tada nisam izbliza upoznao homoseksualizam. Moj mi je prijatelj otvorio oči za patnju s kojom žive i težak put koji prolaze u društvu, a posebno u crkvi.
Na pitanju homoseksualizma danas se lome koplja u Crkvi. Kako vi na to gledate?
Drago mi je što me pitate o mom stavu, a ne mom mišljenju. Odlučio sam da ću se primarno usredotočiti na stav. Biblija nam jasno govori kako bismo se trebali odnositi prema ljudima s kojima se moralno ne slažemo: trebamo ih voljeti. Kršćani imaju različita mišljenja glede ovoga problema i čitao sam poprilično oštre izvještaje s obje strane. Odlučio sam da se neću izjašnjavati o tom problemu, nego ću graditi mostove između homoseksualaca i onih koji ih osuđuju. Nema milosti u tome da budeš s nekim tko razmišlja isto kao i ti, izgleda kao i ti, ponaša se poput tebe. Ta područja razlikovanja su ona koja pozivaju na milost.
I ne samo na to pitanje nego i na čitav niz tzv. tradicionalnih pitanja od obitelji, prava na život (začeće i eutanazija), homoseksualnih bračnih zajednica... koje Crkva zagovara kao tradicionalne vrijednosti, a suvremeni način života dovodi ih u pitanje?
U velikoj sam prednosti što sam slobodan, a ne dio neke crkvene vlasti! Ponekad se bavim tim pitanjima, svakim pojedinačno. No, nisam pozvan da pravim onu vrstu legalnih razlikovanja koju drugi ljudi moraju činiti u društvu i Crkvi. Međutim, oprezan sam u tome da kad se zauzmemo za nešto, posebno kad koristimo politiku kako bismo donijeli zakone, u opasnosti smo suočiti se s protivnicima. Vjerujem da čak i u politici kršćani moraju koristiti “oružje milosti”, uvijek pokazujući poštovanje, čak i ljubav prema svojim protivnicima. Martin Luther King Jr. bio je sjajan primjer načina na koji se sve to može staviti u praksu.
Pitanje može zvučati banalno, ali je li danas teško ili lako biti kršćaninom?
Nikada nije bilo lako biti kršćaninom. Nasljedovati Isusa znači da se moram brinuti za stvari za koje se ne bih želio brinuti – za siromašne, bolesne, beskućnike, siročad, udovice... To znači da ne mogu kroz život kročiti tražeći sebično ispunjenje svojih ciljeva. Opiranje zovu kulture zahtijeva zajednicu koja je posvećena višim vrijednostima.
Philip Yancey:
'Mnogo ljudi ima dojam da se u crkvi osjeća još više krivima'
Kršćani čak i u politici moraju koristiti “oružje milosti”, kaže poznati propovjednik Philip Yancey
Još nema komentara
Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
