Jučerašnji je dan crnim slovima upisan u povijest Hrvatske željeznice. Tog se srpanjskog dana, 2009. godine, u Rudinama, kraj Kaštela, dogodila najteža nesreća od osamostaljenja Hrvatske. Prilazeći Kaštelima, nagibni vlak, koji je vozio na relaciji Zagreb – Split, naglo je ubrzao kod Rudina. Strojovođa je tvrdio kako nije mogao zakočiti, zbog čega je vlak, nekoliko kilometara od Kaštel Starog, udario u stijenu te iskočio iz tračnica. U stravičnoj nesreći 55 osoba je ozlijeđeno, a šestero ljudi je poginulo - Petra Radić, Mira Mirna Rogan, Lorrain Bodet, Domagoj Alvir, Emil Gaj Andrić i Krešimir Trajbar, tog su dana krenuli na put, ali na odredište nikada nisu stigli.
Prizor na mjestu tragedije bio je stravičan. Dežurne službe, koje su ubrzo stigle na mjesto nesreće, dale su sve od sebe da spase živote teško ozlijeđenih putnika. Bolnice u Splitu radile su punim kapacitetom, a u pogonu je bilo 12 kirurških sala.
GALERIJA Na današnji dan u Rudinama se dogodila najveća željeznička nesreća u novijoj hrvatskoj povijesti
Nakon dugotrajne istrage i sudskog procesa, iako je tvrdio da nije kriv, glavna je krivnja ipak pala na jednog čovjeka - Ivicu Medaka, bivšeg šefa ekologije HŽ infrastrukture, koji je, tog kobnog dana, dogovorio tretiranje pruge protiv požara. Iako je vlak, koji obavlja taj posao, prema dogovoru, trebao pričekati da nagibni vlak, pun putnika, prođe tom dionicom pruge, od Kaštel Starog do Labina Dalmatinskog, prskanje tračnica retardantom, kemijskim sredstvom koje služi za sprječavanje požara na pragovima, obavljeno je prije prolaska vlaka, što se smatra uzrokom čitave tragedije. Prema mišljenju suda, da pruga nije bila prskana retardantom, do nesreće ne bi došlo.
Nešto manje od deset godina nakon tragedije, Vrhovni sud je potvrdio presudu splitskog Županijskog suda te je Ivica Medak pravomoćno osuđen na četiri godine zatvora, dok je Jozo Bazina, savjetnik u tvrtki "Intrade", dobio tri godine, a ostala trojica osumnjičenika pravomoćno su oslobođena krivnje.
VEZANI ČLANCI:
I dok je šteta na nagibnom vlaku procijenjena na 28 milijuna kuna, novca, koji može nadoknaditi izgubljene živote, nema. Ipak, obiteljima poginulih, Hrvatske željeznice su isplatile 3,9 milijuna kuna, a ozlijeđenima 1,2 milijuna kuna.
Strava na zagrebačkom Glavnom kolodvoru
Iako najteža, nesreća kod Rudina nije bila i jedina koja se dogodila na hrvatskim prugama. Najteža nesreća, na našem prostoru, dogodila se u bivšoj Jugoslaviji, 30. kolovoza 1974. Tog je dana ekspresni vlak, koji je vozio na relaciji Atena – Dortmund, brzinom od 104 kilometra na sat, ujurio na zagrebački Glavni kolodvor. Kompletna kompozicija, svih devet vagona, iskliznulo je iz tračnica. U toj stravičnoj, željezničkoj katastrofi poginulo je tada 167 putnika, a zbog pada električnih vodova, čak 41 poginula osoba nije mogla biti identificirana, te su prokopane u zajedničku grobnicu na Mirogoju.
Nakon 35 godina umalo se dogodila repriza te željezničke katastrofe - 21. prosinca 2009. godine, na istom mjestu, na ulasku u zagrebački Glavni kolodvor, u 5 sati i 27 minuta putnički vlak iz Siska zabio se u betonski odbojnik, jer su mu otkazale kočnice. Ozlijeđeno je tada 59 osoba, na sreću, nitko nije poginuo.
VEZANI ČLANCI:
Iste te 2009. godine, 20. studenog, nesreća se dogodila i na kolodvoru Sušak-Pećine u 3,05 sati, vlak sa 16 vagona punih kontejnera, koji se kretao iz smjera Zagreba prema Rijeci, iskočio je iz tračnica, pri čemu je ozlijeđen strojovođa te je nastala velika materijalna šteta, jer su oštećeni vagoni, kontejneri, kontaktna mreža i kolosijeci na kolodvoru.
Druga najteža željeznička nesreća u samostalnoj Hrvatskoj, a treća od svih željezničkih nesreća na tlu Hrvatske, dogodila se 9. rujna prošle godine, kod Rajića. Tog petka, oko 21.35 navečer, putnički je vlak naletio na teretnu kompoziciju, koja je stajala na pruzi, zbog kvara. U nesreći su poginule tri osobe, a 11 ih je ozlijeđeno.
VIDEO Očevid na mjestu nesreće kod Novske
Način na koji HŽ upravlja vlakovima je toliko katastrofalan da su ljudi u potpunosti izbrisali vlakove iz svoje svijesti kao oblik prijevoza. Nepouzdani, neudobni, užasno spori, nekvalitetni, nesigurni, pa i opasni po život... Većina građana ih u potpunosti ignorira i zaobilazi u širokom luku. Čak i ovaj članak tome svjedoči - nitko ga do sada nije ni htio komentirati, upitno je koliko ljudi ga je uopće i otvorilo... Zaista je jadno koliko je HŽ duboko potonuo...