Pronađete li Desne, u Općini Kula Norinska, pored Metkovića pa se popnete do maslinika Modro – zelene braniteljske zadruge, bit ćete nagrađeni čarobnim pogledom na močvarnu deltu Neretve - odmorište za ptice selice i jedinstveno ptičje zimovalište. Branitelji su 12 hektara kršovite makije kultivirali maslinama, ljekovitim i aromatičnim biljem, planiraju ga navodniti, a vidikovac su već sagradili. Uz opojne mirise, diskretan cvrkut i neprestano puhanje povjetarca, maslinik je za branitelje postao daleko više od oaze u kojoj pronalaze mir. Ponio ih je izazov i sade maslinik koji već nakon nekoliko godina privlači pozornost i izaziva divljenje maslinara, mnogobrojnih gostiju, branitelja iz cijele Hrvatske, turista, ali i stručne javnosti. U suradnji s Institutom za jadranske kulture i melioraciju krša, modro-zeleni zadrugari, koji su se udružili prije 10 godina kada je iz Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata Dubrovačko-neretavanske županije poniknula zadruga posadili su matičnjak s čak 62 sorte maslina.
Futuristički nasadi maslina
-Ovo je tek početak. Pravit ćemo sortna ulja koja ćemo prezentirati u masliniku i sljubljivati, kao što se to radi s vinom – pričaju mr.sc. Nebojša Jerković, upravitelj zadruge i Mijo Vukušić, predsjednik Skupštine i predsjednik Udruge dragovoljaca i veterana. -Dobri restorani sve više vode računa o kupaži ulja. Svaka vrsta ima svoju aromu. Želimo turistima dati jednu osobnu priču, da sami mogu miješati ulja, tražiti kombinaciju koja im najviše paše – pričaju o planovima koje su izložili i veleposlanicima u Hrvatskoj koje im je doveo ministar Predrag Matić nakon što je zajedno s njima obišao zadruge Cetinske krajine, koje zajedno s neretvanskim provode projekt umrežavanja braniteljskih zadruga i zajedničkog izlaska na europsko tržište. Sve u masliniku i vezano za njega imat će edukativan karakter. Oni koji ga kušaju moraju znati odakle je to ulje i kakve su mu karakteristike. I ne samo to. Bit će to pravi futuristički nasad za 21. stoljeće. Svako stablo imat će svoj bar kod preko kojeg će posjetitelj dobiti sve zanimljive informacije. Zvuči kao znanstvena fantastika u kršu uredno ograđenom kamenim zidovima u kojem na strmini rastu mlade masline okružene buhačem, lavandom, kaduljom, bušinom, gospinom travom...
U susjedstvu im je i maslinik “barba Luke”, umirovljenog predsjednika Sabora Luke Bebića. I njegove su masline brižno njegovane, priznaju naši domaćini. No, znoj i trud, sati i sati provedeni u masliniku zaslužni su što u njemu rastu zdrava mlada stabla, uredno ograđena suhozidom, podrezana i okopana. Prisjećaju se kako su kada su prvi put otišli vidjeti parcelu koju su dobili na obrađivanje za narednih 50 godina, treći kolega koji je bio s njima, kada je vidio kakav ih je zapušten i nepristupačan teren dopao, okrenuo se i otišao.
-Pokušali smo prvo dobili obradivu površinu i baviti se mandarinama. Nismo uspjeli, ali smo se zato okrenuli Hrvatskim šumama s programom višegodišnjih nasada. Lokalne šumare morali smo uvjeriti da ćemo stvarno nešto napraviti. Unatoč velikom otporu dobili smo u koncesiju na 12 hektara makije, krša, graba, kupine, baš dobre parcele za kozu! I kada je kolega to vidio, nije mogao vjerovati da se u toj prašumi ničega može posaditi maslinik. Mi drugi luđaci smo ostali i počeli krčiti. Selo je gledalo u nas u čudu i pitalo se što želimo dokazati u ovom kršu – prisjeća se smijući se Nebojša.
Slomio nogu u kamenjaru
Mijo se u kršu jednom i izgubio, a jedno jutro dok su čistili i skupljali kamen i stijene za ogradu, slomio je nogu.
-Radnici su rekli da se ne može pa smo otišli gore pokazati im da se može. Ali, noga mi je upala u rupu, pukla je. Skakutao sam na jednoj nozi do auta i poslije ležao mjesec dana dok su drugi radili – dopunjava Miljo sjećanja na početke.
Modro zelena braniteljska zadruga danas ima 13 članova, uglavnom branitelja.
-Nismo svi branitelji, imamo jednog člana koji nije. Trebao nam je turistički menadžer – govore Jerković i Vukušić.
A trusiti će u njihovom masliniku dobiti prigodu odnijeti uspomene na nezaboravan doživljaj i imati što naučiti. Zastupljene su autohtone sorte maslina od Prevlake do Istre, a svako stablo ima svoju priču. Od lastovke koja je dobar oprašivač do sedam podmladaka čuvene Mastrinke iz Kaštela, najstarijeg i najbujnijeg tabla masline na našem dijelu Jadrana.
-Imamo ekološki certifikat. Buhač raste među maslinama, od njega radimo pripravke i isključivo ekološkim sredstvima tretiramo stabla. Tu su aromatično i ljekovito bilje, potom kulture poput šipka i smokve. Sadimo u vinograd, imamo 2000 loza plavca malog – ideja našim domaćinima zaista ne manjka.
Ostavili “oazu nerada”
-Naravno, ostavili smo i malu oazu nerada, odnosno jedan kutak makije i krša da možemo gostima pokazati kako je sve ovo ne tako davno izgledalo – pokazuju nam prašumu makije kroz koju se nemoguće probiti. Žele stvoriti mediteranski arboretum. Posadili su i povrtlarske kulture, međutim s urodom, iako obilatim i zdravim, nisu se usrećili, odnosno nije im donio materijalnu korist. Problem predstavlja što svaka kapula nije istog oblika i težine jer to odbija trgovačke centre. Ista stvar i s krumpirom.
-Kome treba odlična kapula, bijela, crvena ili ljubičasta, samo neka se javi. Imamo i krumpira – pozivaju naši domaćini koje ne brine što zarade još nema.
-Za sada ta priča nije komercijalna. Težište je na maslinama, a nasad nam je mlad, tek mu je pet godina – polako ali sigurno planiraju put k uspjehu. Svoje su maslinovo ulje, kažu iz zafrkancije, poslali na ocjenjivanje i dobili dvije zlatne medalje, u Vodicama za ekstra djevičansko, a na Noćnjaku za mlado maslinovo ulje. Zlatne medalje nisu početnička sreća. Surađuju sa stručnjacima, konkretno s Prehrambenim fakultetom u Zagrebu, vode računa o sortimentu i ekološkom tretiranju, savjetuju se, traže pomoć i utiru put k vrhunskim rezultatima.
-Cilj nam je zapravo napraviti mjesto okupljanja, oazu u kojoj možemo ugostiti svoje drage prijatelje. Već su nam dolazili vukovarski branitelji s obiteljima. Došli su raditi. Pomagale su nam i kolege iz Širokoga Brijega kada smo sadili – ponosni su naši sugovornici na braniteljsku solidarnost.
Još nije prostor uređen onako kako bi željeli, ali doći će i to.
-Vidikovac smo već napravili. Organizirat ćemo izlete, safari turizam, promatranje ptica, ribarenje, moguće je lađama od mora preko Neretve doći do nas. Trebalo bi aktivirati staro selo, koje je zapaljeno još u vrijeme pretprošlog rata – planovi su veliki, mogućnosti ogromne. Energije imaju, posla se ne boje, a dobiju li novčanu potporu, za Desne i njihov maslinik, daleko će se čuti.
>> Dalmatinski maslinari ne žele u Europu bosi preko žeravice
Svaka cast deckima! Da svi hoce tako radit kao oni, danas bi Hrvatska daleko bolje izgledala.