Ako se do početka lipnja ne izaberu novi ustavni suci ili ponovno ne izaberu sadašnji, Hrvatska će ući u ustavnu krizu jer neće imati dovoljno sudaca da odlučuje o referendumima, ustavnim žalbama.... Kako doznajemo, predsjednik saborskog Odbora za Ustav, Mostov Robert Podolnjak dao je „mig“ najvećim parlamentarnim strankama da krenu u razgovore kako bi se započelo s procedurom izbora novih sudaca. Ustavni sud trebao bi imati 13 sudaca, a u lipnju će ostati na samo njih šest zbog isteka mandata, uključujući i bez predsjednika.
Još od 2010. godine radi s 12 sudaca, no zamjena za jedno prazno mjesto nije se našla ni nakon tri provedena natječaja. Drugo mjesto ispražnjeno je u srpnju prošle godine, kada je Sabor, ponovno neuspješno glasovao o potencijalnim sucima koji bi popunili tad već dva prazna mjesta. Početkom prosinca istekao je mandat još petero sudaca, uključujući i predsjednici Suda Jasni Omejec, no zahvaljujući Ustavnom zakonu o Ustavnom sudu, suci dužnost mogu obavljati još šest mjeseci nakon isteka mandata. Tih šest mjeseci ističe početkom lipnja, kada Ustavni sud ostaje na samo šest sudaca, a da bi se sedam praznih mjesta popunilo, potreban je saborski konsenzus koji sada u žestokoj borbi ustaša i partizana izgleda gotovo nemoguće.
I tu dolazimo do problema. Naime, 2010. godine pri posljednjoj izmjeni Ustava odlučeno je da se ustavni suci biraju 2/3 većinom glasova svih zastupnika, umjesto običnom većinom. Ta je odluka bila na tragu želje da se izbjegnu optužbe o sumnjivim kvalifikacijama izabranih sudaca i njihovim vezama s politikom koja u tom trenu obnaša vlast. Ali, umjesto da je Hrvatska time dobila suce za koje bi se bez problema reklo da su neovisni jer ih je podržala i lijeva i desna strana sabornice, dobila je paralizu, jer od te izmjene Ustava 2010. godine nije izabran ni jedan sudac.
Konsenzus u Saboru izgleda kao nemoguća misija, netrpeljivosti dvije strane sabornice nisu nikada bile veće. Posljednji pokušaj izbora dvoje ustavnih sudaca počeo je u ožujku prošle godine da bi završio s neuspjehom u srpnju prošle godine. HDZ od početka nije želio sudjelovati u tom izboru, uvjeren u pobjedu na posljednjim izborima, kako bi sve prebacio na razdoblje nakon što osvoje vlast, kada oni mogu voditi glavnu riječ. Najbliže izboru tada je bila profesorica Sanja Barić koju je većina zastupnika nakon saslušanja pohvalila, i od potrebnog 101 glasa dobila ih je 99. HDZ tada uopće nije želio glasovati uz objašnjenje kako se prvi put u parlamentarnoj demokraciji dogodilo da se klubovi zastupnika nisu dogovarali o kandidatima, što su nazvali „sumrakom demokracije u Saboru“.
U tom glasovanju, međutim, iskrsnuo je još jedan problem – tajno glasovanje. Naime, SDP je temeljem pregovora s ostalim parlamentarnim strankama krenuo u izbor sudaca jer je imao usmeno „obećanje“ da bi barem Sanja Barić mogla dobiti potrebni 101 glas. Zahvaljujući tajnom glasovanju, ona je dobila 99 glasova, a tko su dva zastupnika koja su rekla da će ju podržati, a na kraju to nisu napravila, nikada nije otkriveno.
Temljem svega toga, ali i jake netrpeljivosti lijeve i desne strane sabornice, postavlja se pitanje hoće li se u ovom novom pokušaju uspjeti izabrati ustavni suci i izbjeći ustavna kriza, ili će stranački interesi biti važniji od toga. Borba ustaša i partizana zaoštrila se pred posljednje parlamentarne izbore, no iako se mislilo da će se nakon izbora ta retorika umiriti, ona je postala još žešća, prvenstveno zbog unutarstranačkih izbora u SDP-u i HDZ-u. SDP, koji je tijekom posljednje četiri godine uporno kritizirao Ustavni sud, može poput HDZ-a lani bojktorirati izbor novih sudaca, no ipak imaju određeni pritisak da to ne naprave jer nam sada prijeti ustavna kriza. Ključno je pitanje zato - mogu li i žele li uopće stranke zaboraviti na ustaše i partizane i svoje animozitete samo zato da bi institucije države funkcionirale.
Bilo bi najlogičnije promijeniti Ustav i vratiti odredbu po kojoj se Ustavni suci imenuju saborskom većinom, a ne 2/3 većinom saborskih zastupnika. Kako je i za promjenu Ustava nužna 2/3 većina koju nema šanse da dobijemo za ovakvu promjenu Ustava (zašto bi netko glasovao za ovakvu izmjenu Ustava ako nije spreman glasovati za predloženog ustavnog suca), jedino rješenje je raspisivanje referenduma, s obzirom na činjenicu da je odluka koja se donese na referendumu ona koja izravno ulazi u Ustav. Prema tome, da bismo izbjegli ustavnu krizu, treba postaviti ref. pitanje jesu li građani za takvu i takvu promjenu Ustava kojom bi se ustavne suce imenovalo saborskom većinom. To je jedini način koji vidim za izbjegavanje ustavne krize.