Kao jedan od izlaza iz pat-pozicije u kojoj se Sanader našao sa
sindikatima spominje se i otkazivanje sporazuma iz studenoga 2006.
kojim se Vlada obvezala na trogodišnje povećanje plaća po 6, odnosno 8
posto do 2010. godine.
Ni to nije potez bez rizika. Otkazivanje otklanja financijsku obvezu
tešku 1,4 milijarde kuna, ali donosi prestanak socijalnog mira i stalnu
prijetnju štrajkovima. Vitomir Begović, predstojnik Vladina Ureda za
socijalno partnerstvo, kaže da u pregovorima Vlada nijednom nije
spomenula otkazivanje sporazuma kao rješenje te da je to posljednje što
bi učinila.
Spomenuli su to, međutim, danas sindikati, tako da nije nemoguće da se
time mahalo u internim razgovorima i nagovaranjima. Begović dodaje da
je otkazivanje sporazuma legitimno pravo svakog od potpisnika, a sam
sporazum dopušta mogućnost izmjene ugovorenih stavki u slučaju da se
promijene makroekonomski uvjeti, što se sada nesumnjivo dogodilo.
Gospodarstvo više ne raste 5-6 posto, već pada prema nuli. Ako je
država stvarno “u banani”, pravnici kažu da je otkazivanje sporazuma
jedan od načina da se spriječi stvaranje novih financijskih obveza i
zaustave službeničke tužbe protiv države. Račanova je vlada 2001.
godine ignorirala sporazum sa sindikatima, ali ga nije ni otkazala, što
su sindikati vješto iskoristili i sudskim se putem izborili za
povišice. Ministar Šuker opekao se na tome jer je u izgubljenim sudskim
sporovima isplatio više od milijarde kuna. Javne su službe posljednji
put bile u štrajku u studenome 2006. godine, a Vilim Ribić danas je bez
ustezanja najavio da će to učiniti ponovno otkaže li Vlada sporazum.
– Dokle god postoji volja da se dođe do rješenja, ne treba posezati za
jednostranim odlukama – kaže Begović i poručuje sindikatima neka izvažu
realne mogućnosti i ponašaju se odgovorno.
PAT-POZICIJA SA SINDIKATIMA
