• U kakvim ste odnosima s
predsjednikom Stjepanom Mesićem nakon što ste zbog izostanka njegove
podrške 2002. godine izašli iz obavještajnog sustava?
– Bilo je nekih nesporazuma u tom momentu. Moj zakonski prijedlog nije
bio percipiran na način na koji je po mojem mišljenju trebao biti, ali
je kasnije prošao sličan model. Ja nisam razmaženo dijete, znam što je
politička borba i što je sfera realne politike gdje ne možete očekivati
da ćete prolaziti kao Pepeljuga i da će sve proći onako kako ste
zamislili. Ali moj odnos s predsjednikom Mesićem je dobar.
• O vama se zna govoriti
kao Mesićevom čovjeku u Sanaderovoj vladi. Kako doživljavate takve
opaske?
– Baš mi je drago da ste me to pitali. Kvalifikacija Mesićev čovjek
vjerojatno proizlazi iz toga što smo dugo surađivali, iz HDZ-a 1989.
godine, bio sam šef njegova kabineta u Saboru, zatim sam vodio njegovu
predsjedničku kampanju. No, osim toga radnog, službenog dijela postoji
i prijateljski odnos. Međutim, mora se shvatiti da sam ja
profesionalac, o čemu nešto može reći i moj minuli rad. Pripadam vladi
koju vodi premijer Ivo Sanader. Bilo je puno nagađanja oko toga da smo
Ivo Šimonović i ja strano tijelo u toj vladi, ali to jednostavno nije
istina. Program koji pokušavam provesti u policiji program je ove vlade
i uklapa se u sve ono što vlada treba učiniti radi približavanja EU.
• Imate vrlo dinamičan i
specifičan odnos s politikom. Iz politike ste ušli u represivni sustav,
onda vam politika nije dala da budete profesionalac, pa vas je čak
dvaput otjerala, a sad joj treći put podmećete leđa.
– Točno je da me politika stavila u policiju 1993. godine. Ali sam vrlo
brzo shvatio da tu politici nema mjesta, nego je u pitanju struka i
zanat koji čovjek zna ili ne zna. Policajac zna li ne zna naći ubojicu.
U svom mentalnom sklopu sam brzo isključio mogućnost da mogu biti
političar i načelnik PU zagrebačke, i mogu reći da je to bilo jedno
dobro razdoblje. Onda odlazim jer postajem nepodoban jednoj političkoj
opciji u HDZ-u, i tada idem potpuno izvan sustava. Vraćam se tek kao
čovjek koji vodi kampanju predsjedniku Mesiću. Razlog je bio što se
predsjednik Mesić aktivno suprotstavio nekim negativnostima koje smo do
tada baštinili i svi zajedno percipirali kao negativne, od kriminala,
pogrešne politike prema BiH itd. Nakon te kampanje postao sam šef
UNS-a. Da li je to politika? Nije. Uvijek imam svoje političke stavove,
ali ih stavim u džep. Onda sam otišao i kao što je poznato, ponovno se
vratio na poziv predsjednika Mesića i premijera Sanadera. Naglašavam,
lijepo je biti pozvan i dobiti povjerenje od dvojice prvih ljudi, ali
je važno da želim i mogu napraviti nešto ozbiljno i korisno za svoju
zemlju, koliko god to nekima zvučalo patetično.
• Iz PUZ-a ste otišli jer
je politika zaustavljala kriminalističke obrade. Je li to danas moguće?
– Nije.
• A što kada bi se to
dogodilo?
– Hipotetički, kada bi se politika umiješala u krim-obrade, odmah bih
otišao.
• Kritizirali ste ratno
profiterstvo. Koliko se ono danas, nakon toliko vremena, može otkriti i
sankcionirati?
– To je jako teško pitanje. Nije se postupalo u vrijeme kada je
trebalo. S druge strane, reći će se da je bio rat i da se tada na neke
stvari drugačije gledalo. Zato kažem da smo nakon Domovinskog rata,
kada govorim o policiji, propustili priliku da napravimo pravu
profesionalnu policiju. Nije se pravodobno reagiralo i ostalo je puno
repova. Hoće li aktualni procesi to razriješiti, vidjet ćemo, ali se
nikada neće odustati od toga da se pronađu tragovi novca.
Moj odnos s Mesićem je dobar
