Jedno od lica koje gledatelji posljednjih tjedana viđaju na malim ekranima, u emisiji “Destinacija Hrvatska”, jest i Ana Blanquart, novinarka poznatija po djevojačkom prezimenu Muhar. Rođena je u Zagrebu, odrastala i u Beču, a dvije adrese su joj, čini se, sudbina.
S mužem Francuzom i troje sinova predškolske dobi danas živi na relaciji Velika Britanija – Hrvatska. Prije novinarske karijere okušala se u odnosima s javnošću u poznatoj agenciji Bruketa&Žinić, u Londonu je magistrirala međunarodno novinarstvo, a iz tog grada jedno je vrijeme bila dopisnik za hrvatske medije. Tijekom posljednjeg desetljeća izvještavala je za mnoge tiskane i elektroničke medije, uglavnom se fokusirajući na britansku politiku, ali intervjuirala je i Donalda Trumpa, Tonyja Blaira, Roda Stewarta, Ralpha Fiennesa, Imrana Khana, Luku Modrića, Kena Folletta itd.
Ambiciozna i simpatična, HRT-ovim gledateljima emisije “Destinacija Hrvatska”, koja se emitira srijedom navečer, donosi turističke priče iz inozemstva, predstavlja zanimljivosti i otkriva trendove.
Život na dvije adrese, zagrebačkoj i londonskoj, s troje djece može biti dosta izazovan, ali karijere se ne odričete. Trenutačno vas gledamo na televiziji. Što je glavni cilj i poruka mozaične emisije ‘Destinacija Hrvatska’, projekta koji je de facto prvi put na takav način objedinio sve najvažnije turističke faktore u nas?
Dobro ste rekli da je zahtjevan život na dvije adrese, osobito s malom djecom. Ali, uz dobru organizaciju i infrastrukturu, sve se može. Nikada nisam napravila veću pauzu od posla, što mogu zahvaliti i činjenici da dio posla mogu obaviti od kuće i što je moje radno vrijeme fleksibilno. Pisala sam s djecom u krilu, u igraonicama i u parku, čak i u rodilištu čekajući na svoj red. Je li to dobro ili ne, to je diskutabilno, ali je moja odluka. Presudni su, ipak, dinamičan karakter i ljubav prema izvještavanju, prema toj povezanosti s čitateljima i gledateljima s kojima volim podijeliti ono što me fasciniralo, iznenadilo ili pak razljutilo. Upravo iz te želje došlo je do moje suradnje u emisiji “Destinacija: Hrvatska”.
Moji prilozi prate zbivanja u svijetu, analiziraju ponudu inozemnih destinacija i načine na koje oni postižu interes turista. Tako gledatelji mogu usporediti, ponešto naučiti i, tko zna, možda se inspirirati nečijim primjerom. Emisija okuplja doista sjajnu ekipu, kombinaciju radišnih mladih ljudi i kolega punih iskustva i znanja. Zajednički nam je cilj prikazati gledateljima turizam kroz poslovnu, analitičku prizmu, ne samo iskustvenu. Turizam iz backstagea, kako bismo razumjeli kako doći do finalnog proizvoda, bilo da je riječ o luksuznom hotelu ili sportskom događanju. Ustvari me čudi što temu turizma mediji ne obrađuju više kada uzmemo u obzir da on čini gotovo 20 posto našeg BDP-a. Ne zaboravimo, turizam je ono što pokreće čitavu hrvatsku ekonomiju i nužno je da se na to redovito podsjećamo. U državi s toliko aktualne i potencijalne turističke ponude nitko ne bi trebao biti bez posla ili osjećati da za njega nema mogućnosti u domovini. No, niti u turizmu, odnosno pogotovo u turizmu, uspjeh se ne postiže bez strategije i puno truda turističkih djelatnika i to nastojimo prikazati.
Niste slučajno u turističkoj emisiji, već neko vrijeme imate i blog na kojem pišete o putovanjima, ljubav se pretvorila u posao?
Teme putovanja redovito su se nametale kroz moj posao, zbog kojeg sam tijekom godina mnogo putovala – Ujedinjeno Kraljevstvo, Turska, Njemačka, Francuska, SAD, Grčka, Cipar, Azerbejdžan, Katar, SAD, doista po cijelom svijetu. Tako sam pisala i o putovanjima, destinacijama, hotelima, kako u domaćim medijima tako i u britanskom magazinu za putovanja Our Man on the Ground. Surađivala sam i na nekoliko dokumentaraca, a osobito mi je drag onaj o Vukovaru za BBC World. Godinama sam pisala kolumnu Boarding Pass u nedjeljnim novinama, danas na svojoj stranici anamuhar.com. Ime kolumne sve govori. Iako nije o putovanjima, njena tematika nastala je uglavnom na putovanjima, jer svaka nova destinacija donosi obilje nove inspiracije i tema. Kada kažete da se ljubav pretvorila u posao, u pravu ste. Imam tu sreću da volim to što radim. Štoviše, da mi to nije posao, vjerujem da bih se ovime bavila u slobodno vrijeme. Novinarski posao ima mnogo mana, ali toliko je raznolik i zanimljiv da ga je teško zamijeniti nečim drugim.
Kako je putovati s troje male djece i koju ste najegzotičniju destinaciju dosad zajednički posjetili?
Svaka mama zna da je putovanje s malom djecom zahtjevno. Neki zbog toga odlučuju ne putovati dok su djeca mala. Za nas to nikada nije bila opcija. Naša proširena obitelj živi u Hrvatskoj, Francuskoj i na karipskom otoku Saint Martin. I suprug i ja zbog posla moramo putovati, a ne želimo biti odvojeni, tako da smo se navikli na putovanja s djecom. Umorimo se i mi i oni, ali kada sve podvučemo, veliko je to bogatstvo za sve nas. Prošle godine putovali smo na pacifičku obalu Meksika, što je doista vrlo daleko. Put je bio vrlo naporan i u jednom trenutku sve troje djece plakalo je u avionu. Stjuardesa se čudila što putujemo tako daleko s malom djecom. No, nije bila u pravu. Meksiko nas je očarao, a moj četverogodišnji sin kupao se s morskim lavovima i uživo vidio kita. To su iskustva o kojima često govori i vjerujem da je za djecu, kao i za odrasle, svako putovanje korisno za tijelo, um i dušu.
Što uopće klinci kažu, gdje je njihova kuća?
Djeca imaju tu sjajnu osobinu da se naviknu na životni stil njihovih roditelja. Vole putovati, osobito se vesele avionima. Kuća im je u Zagrebu i Londonu, ali i na svakom mjestu gdje boravimo više od nekoliko dana. To može biti hotelska soba, vikendica ili kuća prijatelja. Za djecu je ionako najvažnije da su s obitelji, okruženju se prilagode. Pogotovo ako je u blizini neki bazen ili plaža jer bi sva trojica, da ih se pita, cijeli dan provela u vodi. Kao obitelj, najopušteniji smo na Jadranu, gdje nastojimo provoditi što više vremena ljeti. Veseli me što moja djeca imaju ljeta slična onima kakva i sama pamtim – po cijele dane se kupaju, a navečer luduju po sigurnim dalmatinskim mjestima. Sva trojica prvi put na moru bila su s nepunih mjesec dana. Najstariji sin prohodao je na Stradunu, a naučio plivati na Hvaru. Na Lošinju, gdje ih opija onaj magični zrak, najbolje spavaju, a ljetos su uživali u Rovinju i na Lastovu.
Suprug vam je stranac, Francuz, kako se njemu sviđa hrvatski lifestyle?
Moj David je Francuz iz sjeverne Francuske koji je ipak većinu života proveo u Londonu, gdje živi od završetka fakulteta. Posljednjih godina on je veliki obožavatelj Hrvatske, osobito otoka Pelješca na koji se svakog ljeta vraćamo. Voli i Zagreb, za koji tvrdi da nudi život po mjeri čovjeka. Nakon Londona i New Yorka, gdje se život provodi uglavnom na poslu, Hrvatska mu je pravo osvježenje. I ovdje se radi i štošta obavlja, ali ritam je smireniji. Kroz njega sam i ja počela više cijeniti neke stvari koje sam uzimala zdravo za gotovo, poput čistog zraka i jedinstvene zemljopisne pozicije mog rodnog grada. Moj suprug se svima hvali da u istom danu može skijati i ići na more.
A vama francuski stil života?
Francuzi imaju sjajan smisao za ljepotu života. Mnogo pozornosti pridaju svakodnevici – bilo da je riječ o hrani ili uređenju doma. U tipičnom francuskom domu naići ćete na prekrasnu posteljinu, posuđe i mirisne svijeće i, naravno, pokoju bocu dobrog vina i francuske sireve. Od Francuza se štošta može naučiti, ali životni stil nije mnogo drukčiji od našeg.
Da vas posao ne veže za Zagreb i London, kojoj bi zemlji obitelj dala prednost za stalan život?
Kada otkrivamo nove destinacije, uvijek se pitamo kako bi ondje bilo živjeti. Na mnogo bi se mjesta dalo lijepo živjeti, ali ipak smo svi mi u velikoj mjeri određeni poslom. Meni osobno London je najdraži grad i opraštam mu mane jer smatram da ima ono najvažnije, uređenost i ljubazne ljude. Ponekad maštam o životu na nekoj egzotičnoj destinaciji, a u zadnje vrijeme i o SAD-u jer mi se čini da pruža neusporedivo veće mogućnosti za profesionalni uspjeh od naše prekrasne, ali pomalo uspavane Europe.
Razlika je između Francuske, Britanije i Hrvatske mnogo, kako u načinu života tako i u načinu na koji mediji obrađuju svoje teme, pa i u pristupu turizmu. Gdje bi u tom mozaiku svrstali Hrvatsku?
Britanija je zemlja u kojoj se sve zna, osim ishoda Brexita, ali ostavimo to za drugu priliku. Klasni sustav, institucije, obrazovanje – sve to pridonosi uređenosti društva koja, kada se čovjek na nju navikne, postane neophodna za dobar život. Ona se u toj mjeri ne nalazi ni u Francuskoj, iako Francuska pruža nešto drugo – izvrsnu hranu i ljepotu života. U Francuskoj je život opušteniji nego u Britaniji, sastanci se često vežu za duge i ukusne ručkove, ali Britanci pak odlaze u pub nakon posla, gdje se svi sjajno opuste i riješe stresa nakupljenog tijekom dana. Hrvatska ima sve sastojke za dobar život.
Nedostaje joj samo doza uređenosti društva, meritokracija, glad za uspjehom i pozitivnom konkurencijom i želja za stalnim učenjem. Uza sve to, okolina će postati kozmopolitskija i postat će manje važno što je tko rekao, a povijesne teme ostat će tamo gdje trebaju biti – u povijesti. Jer svijet je toliko bogat i iz njega se toliko da naučiti kako bismo obogatili vlastiti život i život naših sugrađana.
To želi i proučiti i emisija “Destinacija: Hrvatska” u kojoj ponešto za sebe mogu pronaći svi koje kroz život vodi intelektualna znatiželja, ne samo ljudi koji se direktno ili indirektno bave turizmom.
Ako dan pijanstva potraje oko sest mjeseci sve je moguce. Budimo realni. Istina je da u Hrvatskoj postoje tako zvane mikro klime. Na primjer pri putovanju na more prije ulaska u tunel padala je kisa