Hrvatska časti stotinu svojih svetaca i blaženika. Točnije – stotinu i jednog! Objavio je to mons. Nikola Eterović, apostolski nuncij u Njemačkoj, u poglavlju “Hrvatski sveci i blaženici” svoje knjige “Sveta Stolica i Hrvatska”, koja je prošloga tjedna, u nakladi Kršćanske sadašnjosti, predstavljena u Zagrebu. Mons. Nikola Eterović, kao jedan od najviše pozicioniranih crkvenih dužnosnika Katoličke crkve u Hrvatskoj, zapravo je u svojoj knjizi podijelio svece i blaženike u one koji su proglašeni prije i poslije uspostave Kongregacije za kauze svetaca, želeći u kontekstu svoje knjige naglasiti kontinuitet odnosa Hrvata i Vatikana i kroz tu važnu dimenziju.
– Ovaj kratki povijesni pregled važan je kako bismo razlikovali svece i blaženike prije i poslije uspostave Kongregacije za kauze svetaca. Ta kongregacija pomaže rimskomu prvosvećeniku u važnoj službi beatifikacija i kanonizacija točnim načelima prema kojima se procesi trebaju odvijati. Konačna odluka o kanonizaciji pojedinih kršćana koji su herojski živjeli ljudske i vjerske kreposti te o kojima postoje znakovi kulta pridržana je rimskom biskupu, koji tu odluku javno objavljuje. Tim se svečanim činom kojim završava dugi proces proglašenja svetim omogućuje čašćenje dotičnoga sveca u cijeloj Crkvi – objašnjava mons. Eterović dodajući kako “proglašeni blaženik može biti čašćen u mjesnim crkvama, posebice u zemlji u kojoj je živio i djelovao”.
Od Klementa do Benedikta VI.
Stoga je, kako kaže, “imajući u vidu povijesni pregled procesa kanonizacije, popis hrvatskih svetaca i blaženika razdijeljen na dvije skupine: prije i poslije osnivanja Kongregacije za kauze svetih” te popis započinje s deset svetih mučenika ubijenih za vrijeme progona cara Dioklecijana, koji su prikazani na mozaiku krstionice sv. Venancija u Lateranu. Među njima su tri biskupa (sv. Dujam, sv. Venancij i sv. Mavro Porečki), jedan svećenik (sv. Asterije), jedan đakon (sv. Septimije) i pet laika (bojitelj sukna sv. Anastazije i vojnici sv. Paulinijan, sv. Telij, sv. Antiohijan i sv. Gajan). Pritom, biskup Mavro, kako navodi mons. Eterović, pripada istarskim mučenicima, a u Istri mučeničku su smrt podnijela još petorica kršćana: sv. Eleuterij, sv. Projekt, sv. Akolit, sv. Demetrij i sv. Julijan.
Zatim nabraja srijemske mučenike iz 3. i 4. stoljeća, kojih je čak 30 te ostale mučenike iz toga razdoblja, poput sv. Stjepana I. (pape), sv. Kaje (pape) rođena u Solinu, sv. Tripuna – zaštitnika Kotora, sv. Vicence djevice i mučenice – zaštitnice Blata, sv. Vlahe – biskupa i zaštitnika Dubrovnika, sv. Kvirina sisačkog biskupa, sv. Euzebija biskupa Cibalae, sv. Poliona – lektora biskupije Cibalea, sv. Silvana mučenika, sv. Prošpera – zaštitnika Hvarske biskupije, sv. Jurja – časnika rimske vojske, sv. Vida – zaštitnika Riječke nadbiskupije i grada Rijeke, sv. Krševana – vjeroučitelja i zaštitnika Zadra, sv. Bone – vukovarskog svećenika, sv. Izidora – mornara i zaštitnika grada Cresa te sv. Pelegrina – zaštitnika grada Umaga.
– U prvim kršćanskim vremenima, od 1. do 5. stoljeća, u Katoličkoj crkvi ne govori se o svecima, nego o mučenicima, kršćanima koji su svojim životom posvjedočili vjernost Isusu Kristu i njegovoj Crkvi. Mučeništvo je bilo javno te nije bilo potrebno posebnim postupcima dokazivati čašćenje pojedinog mučenika. Nakon Milanskog edikta 313. godine i vjerske slobode, mučenicima se pridružuju ispovjedaoci, koji su i nakon progonstva zbog vjere svetošću života nastavili svjedočiti svoju veliku ljubav prema Isusu Kristu i Crkvi – objašnjava mons. Eterović dodajući kako “u srednjem vijeku počinju prvi pokušaji procesa kanonizacije: nakon studija života osobe, mjesni su biskupi odobravali njezino čašćenje”, a prvi se oblik strukturirane kanonizacije pojavljuje u doba dinastije Karolinga.
U grupu prije uspostave Kongregacije za kauze svetaca, mons. Eterović svrstava i “svece ispovjednike”, kao što su sv. Šimun Jeruzalemski, zaštitnik grada Zadra, sv. Zoilo, svećenik, suzaštitnik Zadra, sv. Nikola, biskup Mire, sv. Martin, biskup Toursa, sv. Ćiril, redovnik, suzaštitnik Europe, sv. Metodij, biskup, suzaštitnik Europe, sv. Donat, zadarski biskup, sv. Gaudencije, osorski biskup, sv. Stjepan I., kralj Ugarske, suzaštitnik zagrebačke katedrale, sv. Ladislav I., ugarski kralj, suzaštitnik zagrebačke katedrale, sv. Emerik, mađarski kraljević, sv. Ivan Trogirski, biskup, sv. Arnir (Rajnijerije), splitski biskup, sv. Grgur iz Kotora te sv. Ivan Kapistran, OFM, svećenik.
A tu su i blaženici bl. Martin iz Kotora, franjevac i mučenik, bl. Augustin Kažotić, biskup Zagreba, pa Lucere, bl. Julijan iz Bala, OFM, svećenik, bl. Katarina Kosača-Kotromanić, kraljica te bl. Gracija iz Mula, redovnik augustinac.
– Papa Siksto V. konstitucijom Immensa aeterni Dei, 22. siječnja 1588., osnovao je Kongragaciju za obrede, koja je bila zadužena za bogoštovlje i za kauze svetaca. Proceduru kanonizacije promijenio je i produbio papa Benedikt XIV., a papa Pavao VI. Apostolskom konstitucijom Sacra rituum Congregatio, 9. svibnja 1969., osnovao je Kongregaciju za bogoštovlje i Kongregaciju za kauze svetaca, objašnjava mons. Eterović dodajući da je njezin sadašnji ustroj odredio Ivan Pavao II., a papa Franjo nadodao novu kategoriju svetosti “dar života” u proces beatifikacije i kanonizacije.
Papa Pavao VI. tako je, navodi mons. Eterović, svetima proglasio sv. Nikolu Tavelića, OFM, svećenika i redovnika, a papa Ivan Pavao II. kanonizirao je sv. Leopolda Bogdana Mandića i sv. Marka Križevčanina.
Za pontifikata pape Klementa XIV. Crkva je 1770. priznala čašćenje bl. Jakova Zadranina, OFM, brata pomoćnika, za pontifikata pape Leona XIII. Crkva je 1889. priznala čašćenje bl. Gracije Kotorskog, redovnika augustinca, za pontifikata pape Pija XI. 1927. čašćenje bl. Ozane Kotorske, dok je Ivan Pavao II. u svome pontifikatu proglasio blaženima kardinala Alojzija Stepinca 3. listopada 1998., Mariju Propetog Petković 6. lipnja 2003., Ivana Merza, laika 23. lipnja 2003. te Karla I. Austrijskog ili Karla IV. Ugarskog (vladao od 1916. do 1918.) 3. listopada 2004.
Popis otvoren za nove herojske svjedoke
Papa Benedikt XVI. proglasio je 24. rujna 2011. blaženima Drinske mučenice, časne sestre Julu Ivanišević, Berchmanu Leidenix (Austrijanku), Krizinu Bojac (Slovenku), Antoniju Fabijan (Slovenku), Bernaredetu Banju (Mađaricu rođenu u Hrvatskoj) te 4. listopada 2008. proglasio blaženim Franju Ivana Bonifacija, svećenika Talijana.
Papa Franjo proglasio je blaženima svećenika Miroslava Bulešića 28. rujna 2013., svećenika redovnika fra Serafina Kodića Glasnovića 5. studenoga 2016. te svećenika Antona Muzića 5. studenoga 2016. “Ovaj popis ostaje otvoren za nadopune pogrješkom izostavljenih svetaca i blaženika koji su ispisali svijetle stranice svete povijesti domovine Hrvatske, iako nerijetko nisu bili po rođenju Hrvati. Popis ostaje otvoren i za nove herojske svjedoke o kojima su već započeli kanonski procesi za proglašenje svetih, ali i one koji će tu čast zaslužiti u budućnosti svojim primjernim kršćanskim životom, Bogu na hvalu, Crkvi na čast i domovini na ponos“, piše mons. Nikola Eterović.
On objašnjava i to kako su “svi kršćani pozvani na svetost u Crkvi koja je jedna, sveta, katolička i apostolska, kako ispovijedamo u Nicejsko-carigradskom vjerovanju”.
– Kao zajednica vjernika, Crkva je sastavljena od tri skupine članova: od nas živih vjernika koji tvorimo putujuću Crkvu, od vjernika koji se u čistilištu pripremaju za susret s Trojedinim Bogom, koji je jedini svet, te od već proslavljenih vjernika u nebu, napominje mons.
a kome sluze ti sveci,puni ih je kalendar ikakva korist od njih osim propagande popovske