Dubrovački biskup mons. Mate Uzinić posebna je pojava kako na javnoj tako i na crkvenoj sceni. Svojim stilom često odudara od uobičajenih klišeja i stereotipa, pa je tako i krajem prošloga tjedna i početkom ovoga izazvao niz reakcija svojim komentarom prošlonedjeljnog evanđeoskog čitanja, koje samo po sebi nije ništa novo, jer takve tekstove mons.
Uzinić redovito objavljuje na internetskim stranicama svoje biskupije u rubrici „Blog – biskupov dnevnik“, koji vodi praktički već sedam godina, tj. od dolaska u Dubrovnik. E, upravo po tim internetskim stranicama svoje biskupije biskup Uzinić ističe svoju posebnost, jer Dubrovačka biskupija, od njegova dolaska, jedina objavljuje redovito, svake godine, financijska izvješća koja sadrže poslovanje tvrtki koje su u vlasništvu biskupije, prihode i rashode, baš onako kao što izgledaju standardna izvješća tvrtki i poduzeća.
Do takvog poteza zacijelo je došlo silom prilika, jer je po dolasku u biskupiju 2011. biskup Uzinić zatekao financijski kaos, poslovnim rječnikom rečeno – bankrot. Stoga je posao vođenja financija odlučio povjeriti ekonomskom stručnjaku pa je (opet prvi!) objavio javni natječaj za biskupijskog ekonoma. Inače, takve se službe u Crkvi povjeravaju osobama od posebna povjerenja i ovo je sigurno prvi takav raspisani natječaj u povijesti Katoličke crkve u Hrvatskoj. Dakako, rezultat takvog poteza bilo je zauzdavanje lošeg stanja i polagani uspon s financijskog dna.
Da, biskup Uzinić u mnogočemu je prvi. Tako je, kada je postao biskupom, osim što je javnost doznala da je rođen 17. rujna 1967. u Dubravi u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji i da je jedan od mlađih u hrvatskom episkopatu te da je na tu službu došao s mjesta Centralnog bogoslovskog sjemeništa u Splitu, isplivao i podatak da je biskup Uzinić prvi biskup koji s javnošću komunicira putem svojega profila na Facebooku, a kasnije je svoj angažman na društvenim mrežama pojačao i onim na Twitteru, ne libeći se s njih ponekad ulaziti u uljuđena razjašnjavanja s neistomišljenicima.
Zdušno branio Blanku Vlašić
Dubrovačkim biskupom imenovan je 24. siječnja 2011., na blagdan sv. Franje Saleškoga, koji je zaštitnik novinara i pisaca, što je i simbolički obilježilo njegovo biskupsko poslanje, jer osim svojih redovitih objava na internetu dosad je dao više od stotinu intervjua raznim medijima. Za biskupa je zaređen na blagdan sv. Josipa 19. ožujka iste godine.
Upravo ta dostupnost i otvorenost medijima biskupa Uzinića lansirala je u javnost više nego ostale njegove kolege iz episkopata. On je, jednostavno, uvijek dostupan, odaziva se na telefonske pozive (javlja se na propuštene pozive ako se ne može javiti), odgovara na SMS-poruke i e-poštu, daje intervjue i izjave novinama, televizijama, portalima. No, kako je sam rekao lani gostujući u Nedjeljom u dva, nije oduvijek bio takav.
Štoviše, imao je kao svećenik silnu tremu od javnih nastupa, koja je nestala onoga trenutka kada je postao biskupom. „Kad sam postao biskup, morao sam odmah početi davati izjave i vjerujem da me Duh Sveti izabrao, koji me i pozvao da budem biskup, i dao mi tu snagu. Tad se u meni naprosto nešto prelomilo i, otkad sam postao biskup, više nemam treme“, posvjedočio je Uzinić.
No, ta se njegova trema ne odnosi samo na intervjue i izlazak u medije, nego i općenito na njegove javne i pastoralne nastupe. Tako je već sljedeće godine svoga biskupstva, u siječnju 2012., u dubrovačkoj katedrali ugostio episkopa zahumsko-hercegovačkog i primorskog Grigorija, koji je u dubrovačkoj katedrali zatražio oprost za stradanje koje je Dubrovnik prošao u Domovinskom ratu.
A svoj ekumenski pogled i odnos Hrvata i Srba mons. Uzinić sažeo je u Nedjeljom u dva u svojem stavu da se Hrvati i Srbi moraju približiti ponovno jedni drugima, jer su usmjereni jedni na druge na ovim prostorima, no da „svatko treba otkriti svoju odgovornost u događajima u prošlosti“. Odnosno, da se srpska strana mora „više suočiti s onim što se dogodilo u posljednjem ratu“, ali da „i jedni i drugi moramo govoriti ne samo o svojim žrtvama, nego o žrtvama drugih i govoriti o svojim zločinima“.
Dolaskom u Hrvatsku biskupsku konferenciju bio je predsjednik Vijeća HBK za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života, član biskupske komisije HBK za odnose s državom, predsjednik Pravne komisije HBK, član Pravne komisije HBK, član mješovite komisije HBK i HKVRP-a, a sada je predsjednik Vijeća HBK za obitelj i život. S toga je mjesta otvoreno stao u zaštitu života i izjasnio se za zaštitu majki i zabranu pobačaja, a dao je i otvorenu potporu građanskoj inicijativi „40 dana za život“ u jeku njihove kampanje u molitvi pred bolnicama.
Po struci je crkveni pravnik i na pitanje da nije svećenik, kojim bi se poslom bavio, odgovara da bi to zacijelo bio neki socijalni angažman. „Završio sam kao svećenik kanonsko pravo, pa bih možda završio tako i pravni fakultet, ali vjerujem da bih pogriješio da sam otišao tim putem, ne zato što ne bih mogao raditi nešto drugo, nego zato što se ovdje vidi volja Božja“, kaže o svojem pozivu mons. Uzinić, za kojega se odlučio još u dječačkoj dobi, kada je krenuo u „malo sjemenište“, no priznao je da je prolazio krizu kao bogoslov i skoro odustao od poziva jer se bojao da neće moći ispuniti sve zahtjeve koji su pred svećeničkim pozivom.
Dakako, pokazalo se posve suprotno i biskup Uzinić danas je jedan od najprepoznatljivijih hrvatskih biskupa. Njegovi stavovi uvijek su kristalno jasni i ne libi se ući ni u jednu temu. Međutim, ono što osvaja sugovornika u razgovoru s njime, osobito u delikatnim temama i onima koje polariziraju hrvatsku javnost, činjenica je da mons. Uzinić gotovo nikada ne razmišlja na „ili-ili“ relacijama, nego je to uvijek stav „i-i“.
On takvim načinom razmišljanja ne isključuje svoje neistomišljenike, nego ih uvažava, ali i dalje ostaje pri svome stavu. To se prepoznaje i u njegovim javnim nastupima, pa je zato poželjan kao koncilijantan sugovornik. To mu je, doduše, u nekim radikalnijim krugovima prišilo etiketu „crvenog biskupa“, što nikako ne stoji, jer mons. Uzinić nije ni crveni ni crni biskup i bilo bi ga teško svrstati u ijednu od tih klišeiziranih ideoloških ladica.
Svoju odlučnost i odrješitost pokazat će, na primjer, u slučaju skrnavljenja sakralnog prostora dubrovačke crkve sv. Ignacija ove godine, kada je najavio i tužbe protiv golotinje i erotskih scena koje su se pod plaštem tobožnje umjetnosti snimale u toj crkvi. No, u isto će vrijeme pokazati i susretljivost prema delikatnom pitanju u polemici oko (ne)primanja pričesti onih saborskih zastupnika koji u glasanju za ratifikaciju Istanbulske konvencije nisu slijedili naputke biskupa pa će tvrditi da nisu zaslužili uskratu svete pričesti.
No, ono što ga snažno obilježava sigurno je osobna jednostavnost i skromnost. Unatoč biskupskoj časti, oni koji su ga mogli pratiti iz blizine, uvjerit će se da je nenametljiv i skroman, bez potrebe za ikakvom pompom i uzvišenošću, naprosto jednak svima koji ga okružuju. Iz takvoga njegova osobnog načina življenja proizašla je i posljednja propovijed na „Biskupovu blogu“, koja je bila (samo)kritika crkvenih struktura u odnosu prema licemjerju i u kojoj je klerikalizam ocijenio kao izrazito negativnu pojavu u današnjoj Crkvi.
Njegove su riječi snažno odjeknule, no on ih je upotrijebio u istome kontekstu pedofilskih skandala u kojima ih je nedavno upotrijebio i papa Franjo. Biskup Uzinić, što je zanimljivo, govori jezikom pape Franje, premda je za biskupa zaređen u pontifikatu Benedikta XVI. Tako će priznati da ima i problema zato što ga novinari često zovu pa ga i kolege svećenici i biskupi pitaju „zašto je stalno na televiziji“, a on uzvraća da je „riječ o tome da se ponudi Božja riječ svima, kako papa Franjo kaže, i onima koji su na rubovima Crkve, da Božja riječ može naći put do svakoga“.
Za tu Božju riječ biskup Uzinić misli da ne samo da nije rezervirana za povlaštene crkvene, tj. klerikalne elite, nego ne dopušta ni da se po njoj gazi, kao što se često događa u našoj javnosti. Tako je zdušno branio atletičarku Blanku Vlašić kada je svojedobno rekla da joj je Gospa pomogla u osvajanju titule.
Zaštita ispovjedne tajne
„Mislim da je upravo to najočitiji znak toga da se ono što pripada sferi vjere smatra zaostalim i treba ga istisnuti iz društva i, kad se pojedine osobe koje su važne u društvu, poput jedne sportašice kao što je Blanka Vlašić, s jednim drugačijim pogledom… Čini mi se da to više smeta nego da je to rekao netko drugi jer cijeli taj koncept želi se nametnuti, one koji su vjernici želi se marginalizirati.
Ona nije te izjave davala u javnoj sferi, nego u crkvenom prostoru. Govorila je u kontekstu vjernice i nekome to smeta. Zašto? Jer je ona javna osoba, a želi se stvoriti dojam da nitko tko je malo napredan i progresivan ne može biti vjernik“, rekao je tada biskup Uzinić, koji se, također, otvoreno pobunio i protiv svojedobnog prijedloga da se dirne u ispovjednu tajnu u rekonstrukciji Kaznenog zakona.
„Ispovjedna tajna ne dopušta nikakav izuzetak, a što znači da sve ono što je svećenik čuo u ispovjedi ostaje trajno ‘zapečaćeno’ sakramentom i ni u kojem slučaju ne može biti temelj za prijavu. Nije mi poznato postoje li negdje ovakva praksa. Moguće da takva praksa postoji u kojoj totalitarnoj državi koja niječe vjerske slobode. Republika Hrvatska, bar do sada, nije pripadala takvim državama.
Ta bi praksa bila u suprotnosti s Ustavom Republike Hrvatske, čl. 40, a i s Ugovorom između Svete stolice i Republike Hrvatske o pravnim pitanjima, čl. 8, st. 2“, objavio je biskup-pravnik Mate Uzinić, ali na svojem profilu na Facebooku.
Prije dva mjeseca uselio se u obnovljenu biskupsku palaču u gradu, u Dubrovniku, no i tada je progovorio na sebi svojstven način rekavši kako „današnja Crkva pape Franje ne želi slati o sebi sliku crkve u palači, nego više sliku crkve u poljskoj bolnici, blizu ljudima“.
Dodao je da se ne vraća u grad zato što će mu biti ljepše, nego zato što osluškuje što narod grada govori. A to bi se moglo proširiti i na cijelu zemlju i Crkvu, jer je biskup Uzinić očito biskup koji dobro čuje što narod ove zemlje govori i očekuje od svojih pastira.
>> Pogledajte video - Darko Pavičić o pedofiliji u Crkvi
Biskup nekatolik kojeg obožavaju braća mu nekatolici.