Nakon objave Turske o otvaranju svojih granica prema Europi, tisuće migranata uputilo se prema Grčkoj i Bugarskoj naglo probudivši uspavanu zabrinutost dobrog dijela Europljana, koja je proizašla iz migracijske krize 2015. Najveće migracijsko kretanje raseljenih osoba još od kraja Drugoga svjetskog rata u proteklih je pet godina snažno oblikovalo europsku političku scenu.
Potresne slike obitelji koje zbog ratnih razaranja napuštaju domove i gumenim čamcima pokušavaju doseći sigurnost europske obale malo koga ostavljaju ravnodušnim. Istodobno, svjedoci smo da je diljem Europe ojačao osjećaj ugroženosti europske kulture i načina života. Odlučna i brza reakcija grčkih vlasti, kojom je spriječeno više od 35.000 pokušaja ilegalnih ulazaka većinom ekonomskih migranata iz Pakistana i Afganistana za Hrvatsku ima iznimno važno značenje. Kao članica s najdužom kopnenom granicom na jedinoj kopnenoj ruti prema EU, Hrvatska je proteklih mjeseci trpjela jedan od najvećih tereta migracijskog pritiska.
Video: Migrantska kriza: Tisuće ljudi iz Turske krenulo prema Europi
Pri obilasku grčko-turske granice, predsjednik Europskog vijeća, Europskog parlamenta i predsjednica Komisije, zajedno s hrvatskim premijerom istaknuli su punu podršku Grčkoj, uz najavu kako će Agenciju za europsku graničnu i obalnu stražu angažirati dodatnom opremom i ljudskim resursima. Zbog provođenja politike zaštite granice, Hrvatska se suočila i sa snažnim političkim pritiskom.
Na žalost, to je posebno vidljivo u Europskom parlamentu kada se rasprava o humanitarnoj situaciji na vanjskim granicama često pretvarala u neutemeljene napade na Hrvatsku zbog navodnog nehumanog postupanja prema migrantima. U raspravama smo isticali da je Hrvatska srce i solidarnost dokazala 1990-ih, zbrinuvši više od milijun izbjeglica i prognanika, no da i danas Hrvatska policija štiti europsku granicu s više od 6500 policajaca, ujedno spašavajući migrante u za život opasnim situacijama u koje ih dovode trgovci i krijumčari ljudima.
Nema nikakve dvojbe da su migracije pitanje od nacionalnog značaja i da bi baš zbog toga svi hrvatski eurozastupnici trebali sudjelovati u takvim raspravama, a ne ih izbjegavati, osobito kada najgori napadi na Hrvatsku pred europskom javnošću dolaze iz njihovih klubova. Postoji široko suglasje da se postojeći europski pravni okvir pokazao neadekvatnim i zastarjelim.
Ženevska konvencija o izbjeglicama iz 1951. s protokolom iz 1967. koja je temelj europske politike azila, osmišljena je za različit kontekst i ne odgovara potrebama vremena. Za obradu većine zahtjeva za azil odgovoran je mali broj najizloženijih članica, a granične članice podnose neproporcionalni teret.
Činjenica da samo dva od pet tražitelja azila dobiju pozitivnu odluku u prvom stupnju, pokazuje i visoku razinu zlouporabe sustava azila, što dovodi do nemogućnosti procesuiranja zahtjeva onih kojima je zaštita doista potrebna. Treba razlikovati izbjeglice od ekonomskih migranata. Očita je potreba reforme europskog sustava migracija i azila, oko koje još nema suglasja članica. Europa mora pronaći zajednički odgovor, a preduvjet bilo kakvog dogovora jest zaštita vanjskih granica EU.
Podatak o tisuću uhićenih krijumčara ljudi u Hrvatskoj u 2019. svjedoči o učinkovitosti Hrvatske policije. Europa mora odbaciti pokušaje ucjene i licemjerno iskorištavanje raseljenih osoba u geopolitičkim igrama. Ni u kojem slučaju ne smijemo popustiti pritiscima. Moramo zaustaviti nezakonite ulaske, spriječiti stvaranje novog migracijskog vala i ustrajati u zaštiti europske granice – i u Grčkoj i u Hrvatskoj.
Dužni smo zbrinuti našu sirotinju, naše penzionere, dati ljudima koji moraju kopati po kantama da prežive. Ali NISMO dužni zbrinuti bivše vojnike ISIL-a, izbjeglice iz sigurnih azijskih i afričkih zemalja bez rata. To su izbjeglice prvenstveno iz Turske jer Turska je SIGURNA zemlja, Pakistana, Mongolije, Iraka ili Irana. NE to NISMO dužni. Kao porezni obveznik se sa time NE SLAŽEM. O mslimanizaciji naše domovine ili čak cijele Evrope neču sada niti pisati, ali se upravo TO DEŠAVA. DOSTA JE!!!!!