Kako se sad čini, Sanaderova Vlada položit će glavni godišnji test i za
svoj prijedlog državnog proračuna vjerojatno će bez velikih muka
prikupiti dovoljnu saborsku većinu. HDZ-ovi koalicijski partneri
većinom su "pacificirani" prije nego što je počela javna rasprava o
proračunu. Umirovljenici još prošlog ljeta, kad im je Vlada napokon
osigurala povrat duga. Ma koliko bio nezadovoljan tempom povratka i
obnove, SDSS može biti siguran da će taj proces ići jer pritisak dolazi
i iz međunarodne zajednice.
Ostali članovi vladajuće koalicijske družine s još manjim
utjecajem u parlamentu ni dosad se nisu ultimativno postavljali kad je
bila riječ o proračunskom novcu te nema znakova da će ovaj put
postupiti drukčije. A ako bi Sanaderu unatoč svemu tome zbog
nečega ipak ozbiljno zaškripalo, ako bi ga netko iz formalne
parlamentarne većine ipak odlučio kazniti uskratom svojega glasa,
ostaje mu pouzdan rezervni osigurač. To je Hrvatska stranka prava koja
zbog svog desnog usmjerenja ne može "u slozi s Račanom" rušiti HDZ.
No to nipošto nije jedini razlog zbog kojeg vladajuća ekipa može
relativno bezbrižno sa svojim trećim proračunom u mandatu stati pred
saborske zastupnike. Činjenica je naime da je proračun skrojen tako da
svatko dobiva malo više nego lani. Nema izravnih žrtava. Povećavaju se
neki ključni izdaci za socijalu, svoje će dobiti umirovljenici, a
državne investicije neće se smanjiti. Jednadžba prihoda i rashoda
posložena je tako da se proračunski deficit dodatno spušta, čime se
osigurava manji pritisak na zaduživanje države.
Može se reći i da je s proračunom za 2006. godinu Vlada napravila
još jedan korak prema budžetskom redu, kad je dosadašnjim proračunskim
prihodima dodala i one od trošarina namijenjenih cestogradnji te
primjerice prihode od igara na sreću. Sve dok neki fondovi stoje sa
strane, postoji sumnja da se "postrance" i koriste.
Resor znanosti i obrazovanja, koji je prošle godine dobio oko 600
milijuna kuna više nego 2004. godine, za iduću godinu dobiva otprilike
isto takvu povišicu, što znači da ulaganje u znanje više nije samo
ukrasna sintagma kojom vladajući verbalno uljepšavaju svoju politiku
pred javnošću.
No dok sama sebi plješće nad predloženim proračunom, Vlada jednostavno
mora računati s time da će biti izložena velikim i ozbiljnim
prigovorima. Ne samo opozicije, kojoj je posao da se tuče s vlašću nego
i neovisnih, ali mjerodavnih promatrača.
Rashodi države iz godine u godinu rastu, a podmiruje ih jednak broj
zaposlenih i ista porezna baza. Dio deficita krpa se zaduživanjem
države, dio prodajom imovine, ali što kad više ne bude bilo vrijedne
državne imovine poput dionica Ine i HT-a? Kako će se dugovi otplaćivati
kad se veliki infrastrukturni projekti iscrpe?
Već je prvo sučeljavanje o proračunu, u emisiji državne televizije,
pokazalo da je to pitanje svih pitanja. Dok su oporbeni i vladajući
političari zapravo pokazali da između njih nema mimoilaženja oko glavne
odrednice proračunske politike, a to je da se glavnina ekonomskog rasta
temelji na državnim investicijama, glas sa strane upozorio je: država
ne može dovijeka ostati jedini i glavni igrač.
Njezino je da označi teren, "da kosi travu, da učvrsti pravnu
sigurnost i jednakost pred zakonima. Glavnu igru nosi poduzetnički
sektor i tek kad se iz poduzetničke aktivnosti otvaraju nova radna
mjesta, ekonomija se smatra zdravom. Što se bitno za poduzetnike
mijenja s predloženim proračunom? To će pitanje još češće sustizati
Sanaderovu Vladu, sve dok država bude visokim poreznim opterećenjem
upravo sebi osiguravala ulogu glavnog igrača i najvećeg ulagača.
BEZ KRINKE
Most do izborne godine
