Marko Perković Thompson prošetao se sarajevskom
Baščaršijom i Starim mostom u Mostaru. Prolaznici
su ga toplo pozdravljali, a neki su mu i zapljeskali. Vjerojatno i
netko od onih koji su u vrijeme opsade i obrane Sarajeva pjevali
sarajevski prepjev Thompsonova ratnog hita "Čavoglave", u kojem je
sarajevska Miljacka bila u ulozi Markove Čikole.
No, valja Thompsonu i preko rijeke Neretve. Preko Starog mosta. Iako su
na lijevoj obali Modre rijeke neki bili protiv njegova koncerta na
desnoj. Kao i u kozmopolitskom Sarajevu. Kantautor kojeg i u Hrvatskoj
zbog desne orijentacije tuku s lijeva, došao je na
Baščaršiju i Stari most i, kao čovjek dobre
volje, pružio ruku povjerenja.
Obični puk na Baščaršiji i Starom mostu to je
prepoznao i prihvatio. Jer puk ne može imati ništa posebno
protiv kantautora koji se kune kako pjeva o ljubavi, obitelji i
domovini i koji se ograđuje od svega što bi moglo okaljati
njegovo umjetničko poslanstvo. Mnogi ga cijene kao estradnu zvijezdu,
makar se i ne slagali s njegovim političkim i drugim pogledima.
Thompson je meta onima koji ga ne mogu smisliti kao personifikaciju
mladog hrvatskog naraštaja proizišlog iz
Domovinskog rata.
Ciljaju kao bajagi na Marka, a pucaju po svemu što na bilo
koji način može predstavljati novu, samostalnu i samosvjesnu Hrvatsku.
Mnogi u Sarajevu i s istočne strane Starog mosta nisu ni svjesni da su
instrumetalizirani od ostataka političkih i obavještajnih
struktura, koji su im najviše jada zadali u vrijeme kad su
pjevali sarajevski prepjev Thompsonovih "Čavoglava". Onih struktura
koje su izazvale hrvatsko-bošnjački sukob, čega je
posljedica i rušenje Starog mosta. Što Praljak
nastoji dokazati u Haagu.
PODVUČENO
