O fenomenu tzv. žrtvenoga jarca valjda su napisane cijele biblioteke. U posljednjih desetak dana, hapšenjem zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, taj je fenomen s novim iskustvima iz prakse ponovno vraćen u teoriju. Milan Bandić je aferom Agram postao egzemplarom žrtvenoga jarca. U vrlo kratko vrijeme Bandić je od jednog od najmoćnijih ljudi u državi, političkom i medijskom obradom, postao univerzalnim krivcem za sve. Bandića se žučno optužuje i za gradnju zahoda u Dubravi i za prskanje vode iz fontana. Kako Vlada vlada, a kako se optužnica protiv Bandića proširuje, uskoro bi možda mogao biti optužen i da je srušio Plan 21, da opstruira Vladine genijalne reforme. Na koncu bi možda mogao biti okrivljen i za pad malezijskog zrakoplova, a potom i za ukrajinsku krizu!
Nakon što su Milana Bandića pritvorili, nalogodavci i istražitelji odlučili su držati ga zatvorenoga u istražnome zatvoru i onda tražiti nove dokaze o njegovoj krivnji kako bi mu se potom moglo do krajnosti produljivati pritvor. Najprije čovjeka zatvoriš, a onda tražiš čvršće dokaze o njegovoj krivnji!?! U tu krivnju mnoštvo Zagrepčana, sudeći po njihovoj podršci na društvenim mrežama te prosvjedu pred zatvorom, u takvu gradonačelnikovu krivnju ne vjeruje. Skloniji su vjerovati da je posrijedi podmetanje vlasti i njezin politički obračun s Bandićem. Vodstvo SDP-a očito Bandiću ne može oprostiti što je preživio svojedobno izbacivanje iz stranke, a najviše njegov prošlogodišnji trijumf na zagrebačkim izborima. Još mu manje mogu oprostiti uspješno vođenje Zagreba. Zagreb je zapravo antipod Hrvatskoj i njezinu katastrofalnom vođenju. U napadu na Bandića ima zbog toga i zavisti i ljubomore. Kako se Bandić u svim dosadašnjim političkim sukobima sa SDP-om pokazao otpornim, pa i superiornim, pokušava ga se javno ocrniti, prikazati oprečnim onome što o njemu misli veliki broj Zagrepčana. Ograničenim državnim udarom i dugotrajnim sudskim procesom najvjerojatnije se kani Bandića poniziti, psihički poljuljati i politički marginalizirati. To se sve navodno radi zbog obračuna s korupcijom i tobože boljeg budućeg upravljanja Zagrebom. U nekoliko gradonačelničkih mandata, Bandić je pokazao da je Zagreb vodio bolje od svih svojih prethodnika. Možda je i to jedan od razloga što ga žele srušiti s vlasti. Činjenica što je Zagreb uspješan ne smeta Bandićevim protivnicima da ruše i njega i Zagreb i Hrvatsku!
Pakirajući Milanu Bandiću nove i sve veće krivnje, vlast kao da želi njihovim povećavanjem umanjiti javnu percepciju svoje nesposobnosti. Uvjerenost Zagrepčana u ono što vlast kvači uz njihova gradonačelnika i nije osobita. Naprotiv. Zato se valjda i krenulo s novom javnom difamacijom gradonačelnika kao vlasnika tuđe vikendice i brojnih slika. Krenulo se vjerojatno od spoznaje da se naši političari vole prikazivati kulturnijima i elitnijima nego što jesu. Biti kolekcionarom političarima je važno za dizanje svoga ugleda. Narod ih zbog toga često prezire i drži skorojevićima. Ivo Sanader i Nadan Vidošević bili su i u tome neumjereni. Oni su tom svojom isforsiranom strašću za slikama učvrstili i javnu predodžbu o političarima kao skupljačima slika. Taj kliše o političarima samo je obnovljen. Kada su se optužbe protiv Bandića pokazale tankima i neuvjerljivima, odmah se taj dojam odlučilo korigirati viješću kako su i u Bandićevoj vikendici pronađene brojne slike. Stereotipu kojega su ostavili Sanader i Vidošević sada je javnim prokazivanjem pridodan i Bandić. Tek kad je ta vijest i o Bandiću kolekcionaru proširena među pukom, stigla je objava da među Bandićevim slikama, osim Ede Murtića, Mersada Berbera i Ivana Lackovića Croate, zapravo i nema nekih važnijih slikarskih klasika. Poznavatelji Bandićeve slikarske zbirke kažu da je među njegovim slikama najviše onih od 200-300 eura! Osim toga, tko bi slikarski izuzetno vrijednu kolekciju čuvao bez nadzora i u osamljenoj vikendici? Možda će Milan Bandić biti okrivljen i za nemar prema tim slikama!
>> Ovi ugovori dokazuju da je Bandić dug privatne tvrtke isplatio iz proračuna
>> A da je Bandić potekao s nekog drugog kamenjara
Cirkus s Bandićevim hapšenjem (namjerno pišem tu riječ jer je ono što su nam servirali prošle nedjelje bilo baš to: odurno hapšenje u najgorem boljševičkom stilu predstave za javnost u kojoj se žrtvuje jednog da bi se kao pravednici prikazali svi ostali) samo je nastavak cirkuskog ponašanja ove vlasti i njezinih predstavnika. Kad se samo sjetim kako se uoči samog 2. kruga prošlih predsjedničkih izbora pojavila u medijima vijest da je izdan nalog za hapšenje Bandića - što je bila teška i apsolutno za jedno demokratsko društvo nedopustiva diverzija jednog od dvojice predsjednićčkih kandidata uoči samih izbora. A već prije toga po medijima se mahalo "provjerenim informacijama" kako Bandić tom kandidaturom zapravo želi dobiti predsjednički imunitet kako ga ne bi strpali u zatvor za brojna kriminalna djela za koja postoje u policiji već čvrsti dokazi i za koja samo što, na, nije optužen. Izbori prošli, Bandić izgubio, ništa od imunitetat - i, gle čuda, nema optužnice, nema tog hapšenja, očigledno ništa od tih famoznih dokaza. Pa onda svih ovih godina svako malo prozivanja Bandića, tvrdnje da je kriminalac, korupcija u Zagrebu itd., toliko da je sve to na kraju ljudima jednostavno moralo ući u uho, kao da je riječ o sve dokazanim nedjelima i pravomoćnim presudama. Reći negdje da smatraš da Bandić nije kriminalac značilo je u očima naših "pravdoljubivih i naprednih" ispasti bu-dalom ili je bio dokaz da si sam dio "hobotnice" u čije postojanje se uopće ne dopušta sumnja. Pet godina je prošlo, i tek sada, i to očigledno u politički dirigiranoj akciji, policija hapsi Bandića (znakovito, opet smo uoči predsjedničkih izbora!). I što se događa? Ništa! Optužbe upravo smiješne, čovjeka se očigledno drži u zatvoru dok društvo panično sve češlja i pokušava naći bilo što ozbiljnije čime bi opravdalo cijeli ovaj cirkus. Što pak reći o prljavim, niskim pokušajima da ga se ocrni uoči samog hapšenja kad se proturila tvrdnja da je pokušao pobjeći i da je uhapšen na granici sa Slovenijom - čime ga se svodi na omrznutog Sanadera? Ili pak na ovu jeftinu priču o umjetninama u vikendici - čime ga se želi još jeftinije svesti na omrznutog Vidoševića? Žalosno i tužno. Ovo je najklasičnije pakiranje koje sam ikad vidio. I siguran sam da će mu nakon svih pretresa i češljanja nešto uspjeti prikačiti, dugo je gradonačelnik a naši zakoni tako su loše pisani da čak i kad radiš najpoštenije može se pronaći nešto na temelju čega će te netko optužiti za pogodovanje ili kriminal. No to isto može se onda naći bilo kojoj osobi na bilo kojoj funkciji u zemlji, a ne vidim da su hapšenja zaredala i da se zatvori pune političarima. Stoga će ovo ostati žalostan primjer poltičkog progona u našoj još mladoj državi i opasan presedan u najgorem boljševičkom stilu. Iskreno se nadam da taj presedan nisu oni temelji druge republike o kojima govori Josipović.