Može li manje od jednog partviša na godinu za čišćenje cijele jedne srednje škole? Može! To zna svatko tko je ikad radio za privatnika, ali čini se da ne znaju novinarke Maja Sever i Tončica Čeljuska koje su postavile ovo pitanje. Svatko tko je iskusio čari rada za privatnog poslodavca zna da se remen uvijek može stegnuti još malo.
To jako dobro znaju one stotine tisuća otpuštenih otkad je počela kriza jer su, u gotovo 100 posto slučajeva, svi oni radili za privatni sektor. Svi oni dobro znaju da bi im bilo bolje da su radili za državu, da su imali zemljaka na pravoj poziciji ili barem malo sreće. Znaju to i čistačice u školama i kuharice u vrtićima dok sa strahom iščekuju taj famozni outsourcing. S pravom! Nitko im i nigdje u Hrvatskoj ne može jamčiti takvu sigurnost kakvu su imale s kuhačom u ruci u školskoj kuhinji ili s metlom u Agenciji lokalne samouprave. Pa makar i za malu plaću! Ali, čini se da se da je kucnuo taj veliki čas suočavanja s tekovinama samoupravnog socijalizma: ova je vlast, barem nominalno socijaldemokratska, kad to već nisu napravile prijašnje nesocijaldemokratske, odlučila očistiti državni sektor i to počevši od čistačica!
Država želi spasiti vojnika Ryana, kako se o proračunu izrazio ministar Hajdaš Dončić. Možda bi akcija spašavanja bila uspješnija da "komandant" Milanović u misiju u Hrvatsku uživo nije poslao stanovitog Damira Cimera, "člana operativnog tima radne skupine za projektnu provedbu reformskih mjera fiskalne konsolidacije 2014-2016", koji nam nije uspio outsourcati nijedan konkretan podatak zašto bi čistačice trebale pripasati partviš pa spasiti proračunskog Ryana.
PLUS
"Ciklone se očito nemaju namjeru odmarati zbog Hrvata", našalio se novinar RTL-a Danas komentirajući vremensku prognozu za, nekima, produženi vikend.
MINUS
Branimir Bilić dobro je izabrao Zvonka Kusića za gosta "Glasa za čovjeka", ali kao da ga je iritiralo što predsjednik HAZU nije zatražio smjenu vlasti.
>>Oteti 12 posto ušteđenog je pljačka. Možemo li izvlastiti ovu vladu?
>>Da je ministru Ostojiću zlato ispadalo iz usta nitko ga ne bi pokupio
Po nekom iskustvu ove države od devedesetih, kada smo preokrenuli sustav i otvorili procese privatizacije, većinom su tvrtke prolazile ovaj proces restrukturiranja i outsorsiranja, pa sad nakon povijesnog odmaka, ti koji su to radili i napravili, uglavnom su danas mrtvi, urušili se, a svi su započeli otkazivanjem portira, čistačica, domara, misleći da će ih propast mimoići. Nisu činili ništa, ti ljudi su prevaljeni na mirovinske i socijalne fondove u koje restruktuurirana poduzeća nisu uplaćivala ništa ili malo, pa osoblje tada otpušteno danas ima bijednu mirovinu ili ništa. To je bio početak propasti i demontaže hrvatskog gospodarskog sustava, što se nastavilo tsunamijem propasti proizvodnje i jačanja uvoza i trgovine. Evo guralo se 20 godina i dalje ne ide, supstanca je konzumirana, nemamo više niti za kamate. Uskoro dolaze gazde po jož živući turizam, po plodnu zemlju, vode i šume, a na Bregani će se dići veliki spomenik - totem s natpisom "ovdje nekad obitavahu Hrvati - vječna im slava i hvala". Vjerujte, kada ovako piše jedanbeskrajni optimist, nije dobro.