Projekt Vodovoda Hrvatsko primorje – Južni ogranak kojim bi se crpila pitka voda za podvelebitsko primorje i otok Pag i Rab iz rijeke Gacke s razlogom je uznemirio stanovnike Otočca i Gacke, a i širu hrvatsku javnost. Rijeka ponornica, koja je jedinstveni krški fenomen i koja je uključena u ekološku mrežu staništa važnih za očuvanje vrsta Nature 2000, već je devastirana 60-ih godina prošlog stoljeća kad su vode desnog i lijevog kraka hidrotehničkim tunelom odvedene izravno na turbine HE Senj. Gotovo šezdeset godina pitka voda Gacke završava na turbinama i nakon toga neiskorištena u moru, a sada se ponovno poseže za vodama iste rijeke, a da nije provedena studija isplativosti ni studija utjecaja na okoliš. Razlog tom novom posezanju gradnja je akumulacije za hidroenergetski sustav Kosinj, koja će onečistiti Gacku i Liku, rijeke koje su dosad napajale primorje.
Tako tvrde u Južnom ogranku, a i umirovljeni profesor riječkog Građevinskog fakulteta dr. sc. Josip Rubinić kaže da će se to onečišćenje dogoditi zbog truljenja organskih tvari u novoj akumulaciji. Kako bi riješili ovaj problem, HEP, Hrvatske vode i Južni ogranak potpisali su sporazum kojim namjeravaju razdvojiti višenamjensku infrastrukturu, dakle vodoopskrbu od proizvodnje struje. Drugim riječima, osim HES-a Kosinj, planiraju izgraditi i vodovod od Otočca do Senja 22,5 kilometara dugim tunelom kroz Velebit kako bi se crpila pitka voda za Primorje izravno iz rijeke Gacke.
Dokumenti skriveni od javnosti
Projekt se pokušalo progurati potiho – mimo javnosti i lokalnog stanovništva – izmjenama prostornog plana na Županijskoj skupštini, i to najprije u varijanti crpljenja izravno s predivnih gackih izvora Tonkovića vrilo i Majerovo vrilo. Srećom, od toga se odustalo nakon što je cijela priča dospjela u javnost. Rubinić je u svojoj recenziji idejnih rješenja tog projekta iz 2015. i 2019. koju je proveo za Grad Otočac 2021., još dok je gradonačelnik bio Stjepan Kostelac i kad se o cijeloj priči jako malo znalo, zaključio da je crpljenje izravno s Tonkovićeva vrila i, potom, kad bi ono presušilo s Majerova vrila, neprihvatljivo i da bi značilo definitivnu devastaciju Gacke. Dakle, de facto zločin i prema okolišu i prema žiteljima tog kraja. Bio bi to projekt suprotan svemu što je Republika Hrvatska potpisala u svojoj Nacionalnoj razvojnoj strategiji do 2030. i drugim strateškim dokumentima.
No, nakon što je Južni ogranak povukao niz netransparentnih poteza pokušavajući nametnuti Gačanima novi vodovod, razumljivi su razlozi za njihovo nepovjerenje i oprez. Pri tome, podsjetimo, Južni ogranak koji napaja cijelo podvelebitsko područje te otoke Pag i Rab, na tu vodu nema koncesiju, nego je besplatno dobiva od HEP-a iz Gusić polja i potom preprodaje. A ni do danas dokumenti o senjskom i kosinjskom projektu nisu dostupni građanima na mrežnim stranicama HEP-a, Hrvatskih voda i Južnog ogranka, na što javnost ima pravo, niti su unatoč obećanju na ljetošnjoj prezentaciji kod ličko-senjskog župana Ernesta Petryja ti dokumenti dostavljeni udruzi Prijatelji Gacke, što nam je potvrdio tajnik udruge Grga Kostelac.
Otkad je priča dospjela u javnost, spominju se druge moguće lokacije na Gacki na koje bi se priključio vodovod Južnog ogranka. Neki govore o Vivozama, drugi o Šumećici, ali što bi takva rješenja točno značila i jesu li dovoljno dobro istražena, pogotovo u kontekstu klimatskih promjena koje donose i ekstremne suše? I zašto se razmišlja isključivo o iskorištavanju rijeke Gacke, čijom bi se pitkom vodom, među ostalim, zalijevali travnjaci i bazeni u Novalji i na Rabu, a ne pokuša sagledati šira slika? Otoci Olib i Silba piju desaliniziranu morsku vodu. Otok Rab ima oko 350 izvora različitih kapaciteta. Ili, zašto se ne pokuša – u skladu s europskim Green Dealom čiji je potpisnik i Hrvatska – razmotriti opcije koje bi uključivale revitalizaciju kompletne Gacke, te čudesne rijeke s 44 izvora i brojnim pritocima i ponorima, jedne od rijetkih u svijetu koja se dijeli u više tokova? Takva bi revitalizacija omogućila turistički i gospodarski procvat cijelog tog gorsko-planinskog kraja na savršenoj lokaciji između kopna i mora, a ujedno bi se – kako tvrde i neki stručnjaci, s puno manje potencijalne štete i rizika – moglo pitkom vodom opskrbiti podvelebitsko primorje.
Rubinić, koji je zajedno s dr. sc. Andrejem Strojem i suautor studije "Definiranje ekološki prihvatljivih protoka Gacke i Like: hidrološke i hidrogeološke podloge", čiji su naručitelj Hrvatske vode, vjeruje da je na samoj Gacki moguće rješenje koje neće dodatno ugroziti prirodne vrednote rijeke. Ističući da nije uključen u projekt prelociranja zahvata, Rubinić kaže da bi bolje rješenje od Vivoza bio zahvat vode neposredno prije spoja Gacke i Like, nizvodno od Vivoza, kod Šumećice. Tvrdi da crpljenje na lokaciji Šumećica ne bi ničim ugrozilo vode Gacke jer se radi o vodama koje se i tako predaju HEP-u na energetsko korištenje. Drugim riječima, status quo, u najboljem slučaju. Takvo bi rješenje, navodi autor studije, moglo uključivati i "minimalnu kompenzaciju za brutalno presječen prirodan tok Gacke 60-ih godina" povećanjem ekološki prihvatljivog protoka sjevernim krakom uz uređenje te dionice i povećanjem protjecanja južnim krakom, čime bi se osigurale primjerenije razine vode u Gornjem Švičkom jezeru.
POVEZANI ČLANCI:
No, je li to samo najmanje zlo za Gačane?
Bojim se da će biti propuštena prilika da se stvarno naprave pozitivni pomaci na smanjenju nekad učinjene ekološke štete tome kraju za potrebe izgradnje sustava HE Senj – kaže dr. sc. Joso Brajković, predsjednik Županijske komore Otočac koji, napominjući da nije u struci, predlaže da se razmotre varijante revitalizacije i desnog i lijevog kraka Gacke i napajanja primorja izravno iz revitaliziranog desnog kraka.
Voda koja treba primorju može ići desnim krakom kroz Staro Selo, Drenov Klanac i Brlog. U tom bi slučaju tekla u Gusić jezero iz kojeg Južni ogranak i sad dobiva vodu. Postoji i opcija da se revitalizira Donje Švičko jezero tako da dio Gacke i Like ide prema Švici i da se potom tunelom odvodi iz Švice prema Senju - kaže Brajković naglašavajući da bi se ogromna količina pitkih voda Gacke i Like, koja se slijeva na turbine HE Senj, mogla iskoristiti umjesto da završava u moru.
Korist 8 puta veća od troška
I Rubinić ističe da se "za Gacku moglo puno više i bolje učiniti da se HEP odlučio za akumulaciju na Donjem Švičkom jezeru", a za isto se rješenje javno zalagao i umirovljeni inženjer Branimir Pinčić koji je godinama vodio riječku podružnicu HEP-a. Ističe da su 2013. i 2016. uspoređeni troškovi izgradnje cjelokupnog sustava Kosinj s alternativnom inačicom HE Švica i da su prvi put bili 12, a drugi put 17 posto jeftiniji i da bi cijena tunela iz alternativne inačice od jezera Švica do Senja sigurno bila jeftinija od 200 milijuna eura, koliko je najavljeno da će ta investicija koštati, a uz vodu dala bi i struju.
Pinčić je napisao cijeli elaborat o dobrobitima revitalizacije lijevog i desnog kraka, o tome kako Donje Švičko jezero ima osobine Bledskog jezera i da bi moglo – uz sve već nabrojeno – biti i jedno od rijetkih mjesta na svijetu gdje se na prirodnim vodotocima mogu organizirati sve olimpijske veslačke discipline. Obnovom desnog kraka dobilo bi se oko 20 kilometara vodotoka vrhunske kvalitete rijeke Gacke, dva puta više nego što je sadašnji tok Gacke, i stanje kakvo je bilo prije izgradnje HE Senj. Vratila bi se i sva specifična flora i fauna, uključujući jegulju i vidru. Treba li u današnje vrijeme uopće objašnjavati zašto vrijedi ulagati u prirodna bogatstva? Do 2030. planirano je prema Green Dealu uklanjanje najmanje 25.000 kilometara umjetnih prepreka u rijekama kako bi se uspostavio slobodan protok. Procjenjuje se da su gospodarske koristi od obnove rijeka, jezera, močvarnih područja, šuma, morskih i aluvijalnih staništa osam puta veće od troškova, a sve se to i financira iz europskog programa LIFE. Kad već ima (europskog) novca, da se barem potroši sa smislom i svrhom.
>> VIDEO Divne vijesti za bicikliste: Postavlja se jedinstveni zeleni asfalt na nasip u Zagrebu
otoci se mogu napajati vodom kisnicom koju moraju skupljati....a desalinizacija mora isto tako...itd