Kairo se počeo vraćati u normalan život. Vojska koja sada upravlja zemljom raščišćava ulice i odvlači olupine spaljenih automobila koji su izgorjeli u 18-dnevnoj revoluciji. Svjetskoj javnosti najveću nepoznanicu predstavlja odgovor na pitanje tko je doista Muhammed Husein Tantawi, egipatski general i vrhovni zapovjednik oružanih snaga, koji od petka navečer de facto upravlja Egiptom?
Sudeći prema američkim diplomatskim depešama iscurjelima na Wikileaksu 75-godišnji Tantawi je krut i neprilagođen general, mislima zarobljen još u sedamdesetim godinama prošloga stoljeća, Mubarakov poslušnik s kojim se njegovi potčinjeni potajno izruguju. “Egipatski časnici prilično otvoreno izruguju generala kao Mubarakovu pudlicu koja će za predsjednika učiniti što god mu ovaj naredi”, pisali su američki diplomati Washingtonu prije nekoliko mjeseci, napominjući da se Tantawi protivi svakom obliku intelektualne slobode, te da mu je mrska svaka pomisao na decentralizaciju vlasti. Da će Egiptom vladati čvrstom rukom pokazuje i jedna od prvih zapovjedi koju je izdao. Naložio je svim aerodromima i graničnim prijelazima da zabrane izlazak iz zemlje bivšim i sadašnjim ministrima, članovima vlade i državnim dužnosnicima.
Ipak, ne vjeruje se da izlazak iz zemlje neće biti problem samom Mubaraku, a već se uvelike nagađa gdje bi svrgnuti diktator, kojemu je Švicarska vlada blokirala dio bogatstva, mogao potražiti utočište. Spominju se razne mogućnosti – u igri su Ujedinjeni Arapski Emirati, Saudijska Arabija, a kako je Mubarakova supruga poluvelšanka, spominjala se i mogućnost da Mubarak završi u Velikoj Britaniji. Ipak, najizglednije je kako će se superbogati diktator skrasiti u Dubaiju.
I dok se Egipat polako oporavlja od ožiljaka uličnog rata i vraća u normalu, pobune se domino efektom preljevaju na ostale arapske zemlje. Jučer su u glavnom gradu Alžira, zemlje premrežene islamskim radikalizmom u svom najgorem obliku, u kojoj je od 1992. u sukobima militanata i vojske poginulo oko 200.000 ljudi, buknule velike i nasilne demonstracije. Već dvadesetak godina Alžir je poprište krvavih sukoba u kojima nerijetko stradaju i stranci, a takva je sudbina zadesila i 12 Hrvata, radnika zagrebačke Hidroelektre, koji su pobijeni u napadu na njihovo gradilište u prosincu 1993.
U takvom okruženju tisuće nezadovoljnika osokoljenih uspjehom egipatskih revolucionara sukobilo se s policijom tražeći odlazak alžirskog predsjednika Bouteflike kojega je vojska postavila na čelo zemlje prije 12 godina.
– Alžir je policijska država kao što je to bio Egipat, korumpirana do kosti, zasnovana na represiji. Mubarak je otišao, vrijeme je da ode i naš diktator – kaže alžirski aktivist i bloger Elias Filali. Inače, oko Egipta se oglasilo i hrvatsko Ministarstvo vanjskih psolova koje pozdravlja normalizaciju situacije i iščekuje mirnu tranziciju i slobodne izbore.
Ovi nabavili 3D naoćale pa gledaju u sunce