Postavimo se na tren u kožu ljevičara, koji danas s očajanjem gledaju na pobjedu Donalda Trumpa u Americi i nezaustavljivi uspon desnice u Europi, i zapitajmo se, kad već sami neće, nije li to potpuno njihova zasluga? Nisu li radikalizam i opasnost koje oni vide u Trumpu i konzervativnoj desnici čista refleksija njihova vlastita radikalizma i političkog avanturizma?
Sjećam se razgovora koji sam, povodom tada aktualnog referenduma o braku u Hrvatskoj, vodio s jednim liberalnim prijateljem, koji je u to vrijeme radio u nekom od vanjskopolitičkih odbora EU, koji mi je rekao: “Pitanje homoseksualnih brakova je danas premašeno, tu bitku smo mi liberali dobili. Sljedeća bitka koja će se voditi je pitanje imigracije.” Tad mi se to činilo više kao skretanje razgovora s jedne bitne teme, međutim, kada je prošle godine krenuo val masovne imigracije balkanskom rutom i preko Hrvatske, sjetio sam se tih riječi, koje su mi pomogle da shvatim da migrantski val nije nikakav spontani događaj i rezultat nesretnih ratnih okolnosti, već jedne agende, jedne politike.
Bila je to lijevoliberalna politička agenda koja je za cilj imala, i još uvijek ima, relativizirati sve tradicionalne institucije građanskog društva na Zapadu, od institucije braka preko religije, kapitalizma i privatnog vlasništva pa do institucija nacionalne države, optužujući ih da su autoritarne i zastarjele, ako već ne i samo zlo sjeme fašizma. Sve te institucije duboko su ukorijenjene u nasljeđu naše judeo-kršćanske kulture i bilo je besmisleno očekivati da će taj napad proći bez otpora i konzekvenci.
Prošlogodišnji masovni migrantski val bio je napad liberalnih globalista na granice nacionalnih država i pokušaj da se, manipulacijom očajnim i unesrećenim ljudima s Bliskog istoka i sa sjevera Afrike, čiju su nesreću u dobroj mjeri skrivile upravo globalističke politike, drastično izmijeni demografska slika europskih društava i promovira ideologija multikulturalizma, kako bi se slomilo kulturno nasljeđe zapadne civilizacije kao posljednja prepreka uspostavi globalističkog svjetskog poretka.
Međutim, dogodilo se nešto neplanirano – masovni priljev migranata iz arapskog svijeta i teškoće pri njihovoj integraciji u zapadna društva osvijestili su kod ljudi na Zapadu ideju o značaju vlastitog kulturnog nasljeđa. Trump i uspon nacionalizma na Zapadu neplanirani su rezultat upravo te agresivne politike liberalnih globalista prema tom nasljeđu.
Jednu stvar treba raščistiti – migracije nisu problem, te vrste spontanog globalizma uvijek je bilo i bit će ga. Postoje društveni mehanizmi asimilacije i integracije doseljenika na kulturu zemlje matice. Ta vrsta kulturne integracije samo potvrđuje snagu matične kulture, a svako društvo određuje koliko globalizacije može podnijeti.
Kod masovnih migracija, međutim, ti mehanizmi otkazuju. Ideologija multikulturalizma je ime za ovo otkazivanje integracijskih mehanizama nacionalnih kultura. Ideologija multikulturalizma nije sladunjava utopija o mirnom suživotu i kooperaciji različitih kultura, već užarena točka taljenja svih posebnosti nacionalnih kultura u visokim pećima globalizma. I još jednu stvar treba razjasniti – multikulturalizam nije suprotnost rasizmu, kako se stalno okolo hvasta, već njegova potvrda. Jer, globalistički multikulturalisti tvrde isto što i rasijalisti – da su rasne razlike prepreka kulturnoj integraciji. Upravo je ideja kulturne integracije proturasistička po svojoj prirodi. Međutim, globalistima ta ideja ne odgovara, jer ona podrazumijeva potvrđivanje kulture koju oni žele uništiti i smatraju je glavnom preprekom ostvarenju svojih globalističkih snova – a to je zapadna judeokršćanska kultura.
Multikulturalizam je zrcalna slika rasijalizma. Stalni pokušaji liberalnih globalista da Trumpu i europskoj desnici pripišu rasizam ili fašizam, vraćaju im se kao bumerang. Njihova opetovana upozorenja na fašizam po pravilu promašuju metu i obesmišljavaju samu kritiku. I to s namjerom, rekao bih.
Prikazivati primjerice nekog bijelog rasista, poput Richarda Spencera, i njegove malobrojne sljedbenike kao istinsku sliku Trumpa i današnje desnice, znači samo pojačavati vlastiti mit o tome da je zdravorazumsko zalaganje za očuvanje kulturnog nasljeđa zapadne civilizacije i njezinih institucija isto što i rasizam ili nacizam. Ali, to su samo utvare jednog ideološkog bunila. Liberalni globalizam je ovu bitku izgubio. Pobuna zdravog razuma odnijela je štih ideologiji. Ljevica odlazi na počivalište povijesti zajedno sa svojim avetima.
>> Pismo njemačkog naroda: Nijemac iz Amerike Trumpovu kampanju usporedio s Hitlerovom
..moguće je to (da je ljevica završila svoje povijesno putovanje) točno, ostaje samo da vidimo kako će skončati desnica .. ;)