Oko jedne stvari već u trenutku kad pišem ovu e-priču nema nikakve dvojbe: američki ekscentrični milijarder (imovina mu je procijenjena na 8,7 milijardi dolara, a godišnja zarada na 363 milijuna dolara) poganoga jezika i gigantskoga ega, velika američka i svjetska televizijska zvijezda Donald Trump provokativno je strašilo – za vodstva političkih stranaka i liberalnu javnost – predsjedničke utrke. I ne samo to: dosadašnji rezultati predizbora potvrdili su ga kao vodećeg republikanskog kandidata, a time i kao jednog od dvojice glavnih kandidata za predsjednika Amerike.
Napad na papu
Uz rizik da mi poneki čitatelj pripiše bogohuljenje, ipak ću kazati: on je trenutačno u virtualnoj stvarnosti sa 135 milijuna dokumenata koje vam o njemu u djeliću sekunde pronalazi dobri Google gotovo četiri puta popularniji od pape Franje (37 milijuna dokumenata), a 35%, neka mi Bog prosti, od samoga Isusa Krista (o kojem ima 98 milijuna mrežnih stranica) kojem u leđa mrežne popularnosti puše Cristiano Ronaldo s 81 milijun stranica. Trenutačno Trumpu, ali ne zadugo, bježi samo Barack Obama, o kojem je na mreži 132 milijuna stranica.
Nije stoga nikakvo čudo što je već u ranoj fazi kampanje iz političkog računa zaratio s papom Franjom (rimske biskupe-pape najradikalniji protestantski zeloti još smatraju sotonama, antikristima), a pitanje je dana kad će mu se na nišanu naći i sam Isus Krist zbog njegove “pretjerane” dobrote i popustljivosti prema muslimanima i Meksikancima koje Trump najčešće javno vrijeđa i straši.
Kad mu je argentinski papa talijanskih korijena za leta iz Meksika u Rim poručio da oni koji grade zidove, a ne mostove, među ljudima i narodima nisu kršćani (“Osoba koja misli samo na gradnju zidova, a ne mostova, nije kršćanin. To nije evanđelje“), Trump mu je drsko odgovorio: “Da jedan religiozni vođa dovodi u pitanje vjeru neke osobe sramotno je!” Zatim mu je cinično poručio: “Ako i kada ISIL napadne Vatikan, a poznato je da su Vatikan naveli kao svoj najveći cilj, mogu vam obećati da će papa moliti i željeti da je Donald Trump predsjednik. Jer da ja postanem predsjednik, to se ne bi dogodilo jer bi ISIL bio izbrisan, za razliku od ovoga sada, kad samo razgovaramo, a ništa ne radimo”.
Uključivanje pape Franje u predizbornu utrku doista je bizaran presedan pa se može kazati da je ovdašnja predsjednička utrka velikim dijelom “trumpizirana”, a brojni ovdašnji politički i društveni mudraci govore i pišu o općoj “trumpizaciji” američke politike i – “trumpomaniji”: u smislu pretvaranja politike od ozbiljnog poziva u otkvačenu, urnebesnu, ali i opasnu zabavu, komediju, zapravo sprdnju sa svim i svakim.
Za razliku od najvećeg broja ovdašnjih liberalnih i naprednih umnika i znanstvenika koji i dalje inzistiraju na tezi kako je sve o Donaldu Trumpu i oko njega medijski senzacionalistički balon koji će se u sljedećim mjesecima ispuhati te da će nominacijsku utrku dobiti jedan od preostalih “normalnih” republikanskih kandidata – Ted Cruz, Marco Rubio ili, dao Bog, naše gore list John Richard Kasich – moje je mišljenje da je Donald Trump na dobrom putu ne samo da postane republikanski predsjednički kandidat, nego i novi američki predsjednik. Ako vas zanima moje mišljenje o razlozima zbog kojih sve više republikanskih, neovisnih, pa i konzervativnijih demokratskih birača pada na retoriku i kaubojska obećanja Donalda Trumpa, navest ću jedan ključan i nekoliko potpornih razloga. Ključan je taj što je Trump uspio izdvojiti desetak tema i problema koji godinama, pa i desetljećima istinski brinu i plaše dio biračkoga tijela kojem se on obraća: republikanci, bijelci, konzervativci, američki domoljubi / patrioti, imućni Amerikanci, religiozni ljudi, ljudi tradicionalnih životnih nazora, poslovni ljudi i bogataši. Te su teme-problemi svakom iole društveno svjesnom Amerikancu dobro poznati: ulično i svako drugo nasilje, terorizam, imigracija i strah od novih migracija, ISIL, Rusija, Kina, strah od budućnosti, gubitak radnih mjesta u svim tradicionalnim industrijama, svjetska – nazovimo je tako – amerikanofobija (osjećaj prosječnog Amerikanca da njegova zemlja ratuje za sve i svakoga, a da je nitko ne voli, štoviše mrzi je), kriza obitelji i tradicionalnog morala, ovisnosti, zanijekane rasne napetosti, maligna politička korektnost, zdravstvena zaštita, obrazovanje itd. Izbor tema-problema sam po sebi ne bi Trumpu donio enorman, najčešće sasvim besplatan publicitet i popularnost – istodobno je predmet strasne potpore i žestoke mržnje – da tim temama-problemima ne pristupa i o njima javno govori trumpovski.
Zvučni ugrizi
Trumpovski politički govor ili diskurs nije samo do krajnosti doveden politički nekorektan govor, već i govor lišen svih vidova građanske pristojnosti i umjerenosti: bezdušan, ponižavajući, nadmen, bahat, uvredljiv, etnocentričan, seksističan, rasističan.
Njegovi “zvučni ugrizi” pretvoreni su u herbarije pristojnom čovjeku nezamislivih uvreda i ponižavanja drugih žena i muškaraca, naroda, rasa, društvenih skupina i sasvim konkretnih ljudi.
Dobar izbor tema-problema i prostački govor sami po sebi ne bi Trumpu donijeli popularnost i glasove kojima trenutačno raspolaže da u njegovu pristupu tim temama-problemima nije također primijenjen – trumpizam. Umjesto upozoravanja na težinu i složenost svakog i svih problema koji muče Ameriku i suvremeni svijet, Trump nudi kratka, priprosta i brza “rješenja” koja odgovoran političar – odgovoran prema vlastitim riječima i ljudima kojima se obraća – jednostavno ne može ponuditi. Amerikanci su narod koji obožava brzo, jednostavno, učinkovito, “kaubojsko” rješavanje problema. Za razliku od europskog duha koji se rastapa i utapa u beskrajnoj intelektualizaciji, historizaciji i ozbiljnom ili površnom teoretiziranju svega i svačega, Amerikanci su ljudi koji puno više cijene djela nego riječi, jednostavnost od složenosti. Posebice u ovoj kampanji u kojoj se za predsjednički položaj otimaju kandidati koji će naslijediti predsjednika-propovjednika Baracka Obamu koji je bio, kako bi rekao Veselko Tenžera, Guliver riječi, ali često, na žalost, Liliputanac djela, jer svoje ideje nije mogao progurati kroz neprijateljski Kongres kojim vladaju republikanci.
Najugledniji njemački i jedan od najutjecajnijih svjetskih tjednika Der Spiegel objavio je nedavno opsežan istraživački esej (autor je Markus Feldenkirchen) pod naslovom “Američki agitator Donald Trump najopasniji je čovjek na svijetu” (America’s Agitator Donald Trump Is the World’s Most Dangerous Man) u kojem se dokazuje teza kako bi izbor Trumpa za predsjednika SAD-a bio smrtno opasan za svjetski mir, zapadnu civilizaciju te američku kulturu i društvo.
U članku se Trumpa opisuje kao čovjeka u čijim obiteljskim dvorcima nema ni jedne jedine knjige (to je izgleda sasvim točno), kao beskrupuloznog manipulatora i poslovnog i retoričkog predatora koji je već učinio nepopravljivu štetu jer je pokrenuo pokret ksenofobne, zatucane, nazadnjačke, rasističke, bjelačke konzervativne Amerike koji je već danas nemoguće kontrolirati i sagledati njegove krajnje dosege i posljedice.
Osobno ne mislim da je Feldenkirchen u pravu, jer američki predsjednik jest vrlo moćna državnička i međunarodna figura, ali podivljale i odmetnute riječi koje Donald Trump koristi u kampanji da bi dobio predizbore ne moraju biti mjerilo njegova eventualnog budućeg predsjednikovanja. Trumpovo “ludilo” i “bjesnilo” iz kampanje (kad se u kampanju Jeba Busha uključio njegov stariji brat i bivši predsjednik George W. Bush, Trump ga je javno optužio da je on najveći krivac za teroristički napad na Ameriku) na neki je način proračunato i kontrolirano. Zato u Trumpu vi, drage Hrvatice i Hrvati, ipak nemojte gledati budućeg despota ili satrapa tipa Hitlera, Staljina ili Mussolinija (kojem je najbliži po gestikulaciji i ludizmu). U tom smislu i Trumpovo javno hvaljenje svemoćnoga ruskog predsjednika Vladimira Putina također je dio intuitivnog računa. Trump dobro zna da konzervativni republikanski Amerikanci Baracka Obamu smatraju mekim, neodlučnim i popustljivim predsjednikom te da im na neki način imponira mačo-imidž novoga ruskog Cara.
Komplimenti za Putina
Uzajamna razmjena komplimenata između Trumpa i Putina ima, dakako, implicitnu poruku kako Rusija i Amerika danas nemaju vremena za uzajamna neprijateljstva jer imaju zajedničkog neprijatelja: agresivni, bezdušni i zločinački islamski terorizam!
Upravo zbog odlučne akcije protiv terorističke islamske države, Trump je javno Putina uzdigao do zvijezda: “On je prijaznija (nicer) osoba od mene. U smislu vodstva, on zaslužuje ocjenu odličan”. Putin mu je uzvratio komplimentom: “On je uistinu, bez ikakve sumnje, briljantna i nadarena osoba. On je apsolutni favorit u američkoj predsjedničkoj utrci”. Izmjenu nježnosti i komplimenata zaključio je Trump: “Kad te ljudi nazovu briljantnim, to je uvijek dobro, posebice kad je osoba koja te smatra briljantnim predsjednik Rusije”.
U svijetu i mašti Donalda Trumpa nisu jasne granice između istine i laži, iskrenosti i glume, uvjerenja i tlapnje. Možda to najbolje pokazuje činjenica što javno tvrdi kako je on i jedino on idejni tvorac glavnog slogana svoje kampanje “Učinimo Ameriku ponovno velikom” (Make America Great Again), iako je prava istina da je isti slogan u predsjedničkoj kampanji 1980. prvi koristio Ronald Reagan. Kad se i ako se, dakle, dogodi da na kraju ove godine predsjednik Amerike postane Donald Trump (trenutačne su mu šanse iznad 50%), bit će to krunski dokaz da su politika i državništvo odavno prerasli granice poziva i profesije, postajući dijelom nacionalnog i globalnog šoubiza.
U slučaju izbora Trumpa za američkog predsjednika razloga za slavlje imali bi, dakako, i Slovenci jer bi u tom slučaju prva dama postala Slovenka Melanija Knauss-Trump, rođena kao Melanija Knavs. Kakav bi dakle predsjednik bio Trump? Zabrinjavajući odgovor na to pitanje jednom je neizravno sam ponudio: “Tko uopće zna što se krije u najdubljem dijelu mojega uma”.
>> Sada je puno jasnije – u Bijelu kuću će ili Trump ili Clinton
>> Ironija: Iako su sve siromašniji, biraju milijardera
Budw njega slovenka sredila nezna on kakvi su janezi.....