Jedni ga drže junakom Domovinskog rata jer je kao jedan od osnivača specijalne policije te jedan od njezinih ratnih zapovjednika ratujući po bojišnicama zaradio šest odlikovanja, a drugi ga smatraju progoniteljem hrvatskih branitelja jer je protiv nekih od njih vodio istrage zbog ubojstava srpskih civila.
Za jedne je sposoban policajac koji je u svojoj karijeri prošao sve stepenice, od najniže do najviše, a drugi za njega kažu da je karijerist kojemu su se sretno posložile zvijezde tijekom rada u MUP-u.
Specijalac, bivši donačelnik PUZ-a, pomoćnik ministra, načelnik osječko-baranjske PU, savjetnik ministra te na koncu v.d. ravnatelja policije. Sve je to Vladimir Faber oko kojega su se proteklih mjeseci, kao oko rijetko koga u hrvatskom medijskom prostoru, plele kontroverze. Osporavan ili hvaljen, ovisno o kutu gledanja, Faber je bez sumnje čovjek koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim.
Da je to uistinu tako, moglo se vidjeti i nakon njegova imenovanja za prvog policijskog operativca koje su čak i neki njegovi najžešći kritičari pozdravili kao – dobro rješenje premijera Sanadera. Jer, bez obzira na to što tko o njemu mislio, Vladimir Faber dokazao je da zna djelovati u kriznim situacijama.
A jedna od najkriznijih situacija u Faberovoj karijeri zasigurno je bila ona 2005., kad ga je tadašnji ministar policije Ivica Kirin poslao u Osijek kako bi istražio ratne zločine nad srpskim civilima. Posao je to na kojemu su pokleknuli mnogi prije njega, no Faber ga je, mnogobrojnim, političkim prije svega, opstrukcijama usprkos, doveo do kraja.
Do optuženičke klupe doveo je Branimira Glavaša pretrpjevši na tom putu mnoge, prije svega osobne uvrede. Ni povratak u Zagreb nije mu bio lagan jer se suočio s novom klimom u MUP-u te optužbama i sumnjama da je u istrazi ratnih zločina značajno zlorabio svoje ovlasti. Nakon toga dogodio se ne baš nježan sukob s ministrom Berislavom Rončevićem, pa se u to vrijeme činilo da je njegov odlazak iz MUP-a gotova stvar. U javnosti se nagađalo da odlazi na mjesto savjetnika za sigurnost u Lidlu, no neke strukture u MUP-u za njega su imale druge planove moleći ga neka pričeka s konačnom odlukom.
Faber se tako naposljetku, zajedno s Tomislavom Karamarkom, na neki simboličan način vratio ne samo u vrh MUP-a nego i na mjesto zločina. Čovjek kojemu su slijepo vjerovala dva ministra (Lučin i Kirin) ima povjerenje i trećeg – Karamarka. Kako će to povjerenje iskoristiti, tek će se vidjeti.
