U modernoj hrvatskoj povijesti, od neovisnosti naovamo, što se tiče vlasti na oba vodeća politička brda – Pantovčaku i Markovu trgu – imali smo raznih kombinacija. Da su na oba brda stolovali predstavnici ili predstavnice iz iste političke stranke (pa se znalo dogoditi da se za vrijeme jednog ili oba mandata jednog predsjednika koji je izvorno na tu poziciju došao iz jedne političke stranke na funkciji premijera izreda jedan ili čak nekoliko premijera iz iste stranke) ili pak iz politički i svjetonazorski posve suprotnih stranaka, a bilo je i slučajeva da se za nečijeg mandata na Pantovčaku na premijerskoj poziciji izmijene i dojučerašnji stranački kolega ili kolegica i netko iz politički protivničkog tabora, uz kratki izuzertak i jednog nezavisnog premijera. To znači da smo u 34 godine novije hrvatske povijesti neko vrijeme imali ravnotežu vlasti, jer su i na Pantovčaku i na Markovu trgu glavnu riječ vodili politički istomišljenici, a neko vrijeme je prisutna bila i neravnoteža vlasti, čemu u liku i djelu predsjednika države Zorana Milanovića i premijara Andreja Plenkovića svjedočimo i posljednje četiri i pol godine.Vrijeme njihove zajedničke, točnije bi zapravo bilo napisati istovremene vladavine može nazivati, opisivati i etiketirati svakako, samo ne kao uravnoteženo.
Stoga se, poučeni svim onim prijašnjim iskustvima, kao i ovim trenutačnim, mogu pokušati izbistriti odgovori na neka pitanja. Koliko je za zemlju kao što je Hrvatska i za stanje u našem društvu, na političkoj sceni i za sve što se onda odražava na svakog građanina, dobro da u ovom trenutku, kao i u nekoliko idućih godina, vlada svojevrsna politička ravnoteža ili ravnoteža vlasti? Odnosno, je li bolje da premijer i predsjednik ili predsjednica države nisu istog političkog opredjeljenja, nisu iz istog političkog spektra kako bi, kad je to potrebno, eventualna politička korigiranja bila moguća, ili nema ništa loše u tome da vlast i u Banskim dvorima i na Pantovčaku obnašaju ljudi iz istog političkog miljea i istog političkog svjetonazora? Ako su na oba položaja ljudi iz iste stranke (ili je predsjednik netko koga je podržala i kandidirala kao svog nestranačkog kandidata ista stranka iz koje dolazi i premijer) može li to značiti da nitko nikome neće biti korektiv i da će se o svemu dogovarati i odlučivati unisono, bez ikakvih trzavica, razmimoilaženja i možebitnih neslaganja? O tome smo porazgovarali s nekoliko političkih analitičara...
Na pitanje je li za zemlju i društvo bolje da vlast na Pantovčaku i u Banskim dvorima drže politički istomišljenici ili suparnici prva nam je odgovorila politička analitičarka Ankica Mamić. – Hrvatski birači pokazali su da ne vole svu vlast prepustiti jednoj opciji i tako je od kada imamo predsjednički sustav – precizirala je Ankica Mamić dodajući da predsjednik države treba biti nadstranačka osoba i da bi se on zaista trebao ponašati kao predsjednik svih građana, bez obzira kojem političkom spektru pripadaju.
– Velika je šteta za Hrvatsku da imamo dva ovna na brvnu, Plenkovića i Milanovića, koji su, primjerice, svojim tvrdim stavom oko imenovanja veleposlanika uništili puno veleposlaničkih karijera jer se nisu nastavile ili su ljudi jednostavno otišli iz diplomacije zato što se nije nazirao nikakav dogovor. Po Hrvatsku je katastrofalno da kao članica EU imamo takvu situaciju. Ta situacija nije u interesu države. Zbog takvih situacija ponekad mi je čak i poželjno da imamo nekoga razumnijeg na čelu države, jer Milanović nije taj koji će popustiti, makar sve oko njega propalo. Sad nakon svega nije ni Plenković tu spreman na kompromis. Prije su se uspješno dogovarale kvote i imena i nikad nije bilo sporova, makar je bilo napetih situacija. Pa Sanader je bolje surađivao s Mesićem nego Josipović s Milanovićem. Kolinda je isto priuštila nekoliko neugodnih situacija Plenkoviću. Sjetite se samo posjeta Aleksandra Vučića koji nije bio osmišljen kako treba, koji je bio nepripremljen, pa je na kraju Vučić nama držao lekcije u svom stilu. Znači, nema pravila, sve je do karaktera ljudi. Milanović je predsjednik s karakterom i realno ne može podnijeti da je Plenković uspješniji premijer i državnik od njega, pa imamo to što imamo. Generalno, narod rado bira predsjednika iz suprotnog tabora od onog Vladina, upravo da bi postojala ravnoteža. Jer realno, mi imamo "kancelarski" sustav, sve je u rukama premijera ako ima stabilnu većinu te on onda "šeta" kroz parlament pa tako na kraju predsjednik ponekad glumi šefa oporbe, makar to po Ustavu ne bi smio raditi – uz navođenje nekoliko primjera ocijenio je politički analitičar i PR stručnjak Krešimir Macan nastavljajući da se predsjednik prije svega mora brinuti za usklađeno funkcioniranje svih grana vlasti i biti taj koji posreduje. Kad je on taj faktor koji stvara tenzije i nema nikoga da posreduje, reče Macan, onda imamo određene blokade, poput ove u vanjskoj politici.
POVEZANI ČLANCI:
– Nasuprot odokativnim tumačenjima s placa da vlast u Banskim dvorima nužno rezultira različitom vlašću na Pantovčaku nekom u kamenu zapečenom magijom, ne slažem se, sve ovisi kandidatu. Živimo u vremenu jakih osobnih brendova. Ako kampanjom pokažete da ste svoji, da znate što radite, da znate povući granice te da ćete dužnost obnašati i inteligentno i časno – polazište, tabor, markica – postaju manje bitni. Odnosno, postaju bitni tamo gdje od njih imate terenske koristi, a istovremeno vam ne nanose percepcijsku štetu. Izbori su živo tkivo, nisu zbrajanje elemenata iz tablica, nego množenje energije, trenutka, emocije. Ljudi, a ne markice – slikovito je svoj stav iznio i politički analitičar Aleksandar Musić.
– Nikako se ne bih usudio davati ocjene o tome koja bi opcija bila bolja za hrvatsko društvo. Ono u što vjerujem jest da nam je potrebna puno odgovornija komunikacija među najvišim dužnosnicima. Međusobno nepoštivanje, agresivni istupi i osobni napadi obilježili su komunikaciju između dva brda, a negativni domino-efekt već se jako osjeća na svim razinama vlasti i društva. Ipak, sjetimo se, a to nije zanemarivo, da su Ivo Josipović i Kolinda Grabar-Kitarović u trenutku dolaska na predsjedničku poziciju predstavljali antipod strankama na vlasti, a da su izbore gubili dok su u Banskim dvorima bili "njihovi". U tom smislu je Milanović danas u prednosti na kojoj i temelji svoju kampanju pozicionirajući se kao "brana HDZ-ovu preuzimanju Hrvatske" – svojim je riječima politički analitičar Jerko Trogrlić zaključio ovu temu.
GALERIJA Milanović i Plenković popričali prošle godine nakon Sinjske Alke
