Legendarni Hajdukov igrač, za mnoge jedan od najborbenijih u povijesti, Dražen Mužinić Frfa (60) igrao je za reprezentaciju bivše države velike utakmice protiv Walesa. Bila je to posljednja stepenica uoči završnice Europskog prvenstva 1976. Jugoslavija je bila bolja od Walesa i ušla je među četiri najbolje reprezentacije. Posebnost uzvrata u Walesu, koji se igrao u svibnju 1976. jest da u reprezentaciji Jugoslavije tada, možda jedini put ikada u bivšoj državi, nikad prije i kasnije, nije bilo nijednog igrača Crvene zvezde i Partizana! Dominirali su Hajdukovi igrači.
- Sjećam se da nas je bilo puno, tih godina smo bili najbolji, pobjeđivali smo Zvezdu i Partizan u Splitu i Beogradu, a selektor je bio Ante Biće Mladinić. Znao je koliko vrijedimo, zato smo i igrali Buljan, Žungul, Jerković, Šurjak, Đorđević i ja, tu je bio i Oblak, koji je prešao u Schalke, ali je tretiran kao Hajdukov igrač. Još su igrali Popivoda kao igrač Eintrachta, Katalinski kao igrač Nice i trojica iz Veleža - Marić, Hadžiabdić i Vladić. U to vrijeme Velež je bio jedan od najjačih klubova bivše države. Bilo je ljubomore kod beogradskih igrača, nije im bilo svejedno, ali morali su priznati da smo bolji. Kvalitetu smo dokazali na terenu, a ne pričom. Usto, izbornik je bio Biće, koji nije padao pod bilo kakve utjecaje. Bilo je vrhunskih igrača u Zvezdi i Partizanu, ali mi smo tada baš bili dominantni.
Neugodno gostovanje
U prvoj utakmici kvalifikacija za Euro Jugoslavija je u Zagrebu slavila 2:0.
- Wales je uvijek bio neugodno gostovanje, došli smo s prednošću i bilo je najvažnije ne izgubiti. Rutinski smo odradili taj posao. A Wales je bio odličan, u napadu je tada dominirao John Toshack. Uh, kakav je to bio centarfor. Čim ideš na Otok, ne smiješ podcijeniti nikoga, oni u svakoj utakmici idu punom snagom.
Mjesec dana kasnije odigrala se završnica prvenstva Europe. Starije generacije još prepričavaju onaj poraz od Njemačke u Beogradu. Jugoslavija je vodila 2:0, u produžecima je izgubila 4:2, a tri gola za Nijemce zabio je Dieter Muller. Kakav je to “elf” bio, igrali su Sepp Maier, Berti Vogts, pa Dietz, Schwarzenbeck, Beckenbauer, Bonhof, Wimmer, Holzenbein... Poslije je Čehoslovačka boljim izvođenjem jedanaesteraca u finalu svladala Njemačku. Panenka je potkopao loptu, prebacio Seppa Maiera i donio Čehoslovačkoj naslov prvaka Europe.
- Protiv Nijemaca smo vodili 2:0, čuvao sam Vogtsa i Bonnohfa. Šteta kako smo propustili tu pobjedu. S klupe su ušli Floche i Dietter Müller, oni su zabili za 2:2. Poslije nas je taj Müller “ubio” u produžecima, postigao još dva gola. Ta generacija mogla je biti prvak Europe.
Mužinić je zadovoljan načinom na koji Štimac vodi reprezentaciju.
- Štimac je napravio odličnu atmosferu, nastavio je tamo gdje je Bilić stao. Prenijet će svoj pobjednički mentalitet, Štimac ne voli gubiti. Važno je svoj karakter prenijeti na igrače, a to Štimac zna. Za vrijeme bogate karijere osjetio je dašak Brazila. Uvjeren je da će naši igrati na festivalu nogometa. - Tamo će biti ludilo. Brazil je nešto čudesno, igrali smo 1977. godine u Belo Horizonteu protiv Brazila (Leao, Ze Maria, Lusi Pereira, Edinho, Marinho, Cerezo, Marcelo, Paolo Isidoro, Reinaldo, Rivelino, Paulo Cesar, nap.a.) pred 110 tisuća ljudi. Bili smo u Riju, hotel je bio nadomak Copacabane. Dan-noć ne možeš vidjeti slobodan teren, samo da se napravi selekcija igrača s Copacabane, bila bi to prava reprezentacija.
Nismo rekli Modriću da je mali
Nismo htjeli Mužinića previše zamarati, nedavno je imao srčanih problema. Proveo je neko vrijeme u bolnici. Skinuo je višak kilograma.
- Zdravlje je dobro, pod kontrolom sam, moram se čuvati stresova. A to nije lako u Hajduku, ovdje je svaki dan stres. Predstoji mi još jedan operativni zahvat, nadam se da će biti dobro. Iznervirao sam se, otišao izmjeriti tlak, bio je 200/110, sutradan je bio i veći i tako sam završio u bolnici.
Od tada Mužinić više ne prati Hajduk.
- Ne idem na utakmice, na preporuku dr. Ive Vukovića. Rekao mi je da, ako želim živjeti, ne idem i ne slušam utakmice. Kad Hajduk igra, ja šetam sa psom, isključim mobitel. Ali, ni to ne pomaže da mi ne skoči tlak jer sam stalno u mislima s njima.
Za kraj smo još jednom pretresli neke igrače koji su sada u fokusu, a Mužinić ih je doveo u Hajduk još kao klince. Rijetko tko ima osjećaj za mlade igrače kao taj Hajdukov skaut.
- Srnu smo gledali na utakmici selekcije Dalmacije koju je vodio Ivan Gudelj. Kad sam ga vidio, isti trenutak sam promislio da će to biti pravi igrač. Vidjelo se to po svemu. Jelavić je isto došao kroz selekcije, vidio sam da ima skok, nevjerojatan osjećaj, da je prava leteća tvrđava. Šteta što nije imao sreće s ozljedama. Ivicu Olića silno sam želio dovesti, nije stigao, jer je trebalo platiti tadašnje dvije tisuće maraka. Schildenfelda sam pozvao da s Hajdukom ide na Kvarnersku rivijeru, u toj momčadi bili su on i Rukavina. Modrića neću ni spominjati, zna se da je bio ovdje i nije istina da je rečeno da je malen. Nije bilo novca za dvije stipendije, ostavili smo Grgurovića koji je tada bio zanimljiviji i bio je lijeva noga, a Modriću je rečeno da ćemo ga uzeti za šest mjeseci, ali ga je u međuvremenu Bašić odveo u Dinamo. To je jedina istina. Šime Vrsaljko bio je ovdje mjesec dana, tadašnja uprava nije željela ulaziti u sukob sa Zadrom, a jasno nam je rečeno da će Šime u Dinamo ako ga Hajduk neće jer ne želi više ostati u Zadru. Međutim, takav je bio stav uprave.
>> Stres na Poljudu: I Mužinić završio u bolnici
>> Frfa Mužinić: Ne boli me šaka nego samo duša
