- Ne pijem od 4. studenog 1996. godine. Alkohol mi je uništio život. Svi oko mene bili su mi krivi, a samo sam ja bio pametan. Nakon što sam počeo razmišljati o samoubojstvu, shvatio sam da je sve to otišlo predaleko - kaže Rok Pavčec iz Čehovca, jedan od dugogodišnjih apstinenata iz Međimurja, u kojem djeluje nekoliko klubova liječenih alkoholičara koji njeguju obiteljski model terapije. Procjenjuje se da 10 posto stanovništa ima problema s alkoholizmom, a da na svakog alkoholičara dođe još 20 ljudi koji trpe zbog njega, od članova obitelji do rodbine, susjeda i kolega s posla. I dok je nekad omjer muškaraca i žena koji piju bio 6:1, danas su granice između spolova izbrisane, pa je broj muškaraca i žena koji piju gotovo izjednačen.
- Neki smatraju da je pijenje odraz odraslog ponašanja. Nije, to je izraz slabosti i nemoći! Oblici pijenja postaju sve složeniji, sve je više vrsta i količine pića. Kad netko u društvu odbije alkoholno piće, pitaju ga što mu je, je li bolestan? Ako ne pije i nema ljubavnicu, kao da nije živ. Djeci se govori da ne smiju piti jer su još mala, pit će kad odrastu. Osamnaesti rođendan slavi se uz pijanke, a i zdravice se daju pićem. Vele, ne može se nazdraviti vodom. Zašto? Gdje to piše? - kaže psihijatar Živko Mišević iz Županijske bolnice u Čakovcu, koji uz liječnika Ivcana Dolenca najviše radi na smanjenju broja alkoholičara u Međimurju. Alkohol je sveprisutan. Pije se kad skoči ili padne tlak, kad se nema apetita, kad se prejede, kad je hladno pa da se zagrije tijelo... Oni koji piju drugima se čine veseli i uvijek dobro raspoloženi, no to je, ističe Mišević, zapravo skrivanje depresije.
- Zabluda je da alkohol podiže čovjeka. Alkohol je izvor depresije, a to što se ljudi kad popiju osjećaju veseli, samo znači da su se smanjili strah i trema koju inače imaju u društvu - naglasio je. Osim na jetru, mozak, probavne organe, srce i krvožilni sustav, alkohol djeluje i na moralni dio osobe. Dovodi akoholičara do patološke ljubomore, osjećaja da su svi protiv njega, a posljedica je često nasilje. Što je slabiji, to više nasrće. Za izlječenje je vrlo važna podrška cjele obitelji. Priče apstinenata su različite, a opet tako slične. Apstinent Mato Matolek koji ne pije pune 32 godine, izračunao je da je zapio 56.000 ondašnjih njemačkih maraka, odnosno nekoliko automobila. Mjesečno je, preračunato, to bilo oko 4000 kuna! Među liječenim alkoholičarima je i Josip Forauer iz Kotoribe.
- Šećem danas selom uzdignute glave, sretan što su mi djeca oprostila za sve što sam činio. Nisam se tome nadao - kaže. Jedna od žena koja je svakodnevno pila javila se u klub u Svetoj Mariji i apstinira godinu i pol dana. Život joj je, veli, opet dobio smisao.
