Ivica Perić ima 32 godine i tipični je pripadnik garde zagrebačkih nezaposlenih građana. No, za razliku od većine sličnih nesretnika, Ivica je nedavno prilično lako kupio BMW, nosi skupu odjeću i ne brine se za egzistenciju. Radi najviše jedan dan u tjednu, kada mu se isplaćuje dnevnica, rijetko niža od 800 eura, pa mjesečno zaradi najmanje 3000 eura. Za jednu organizaciju njihovim automobilima prevozi putnike iz Vukovara do granice sa Slovenijom. Ivica, naime, kroz Hrvatsku ilegalno prevozi Kineze!
Većina stiže na odredište
Šverc ljudima posljednjih je godina postao jedan od najunosnijih ilegalnih poslova a analitičari tvrde da donosi više novca i od prodaje droge, jedne od najprofitnijih kriminalnih djelatnosti. Ivičino je ime, dakako, izmišljeno a naš sugovornik nije bio baš obradovan idejom da u novimama objavimo priču koja se u kasnim satima u uskom društvu prepričavala za šankom, kada im je alkohol razvezao usta. Neke detalje smo izmijenili kako bismo "izdajniku" zameli trag. No, u posao je ionako već upleteno previše ljudi, smatra Ivica, pa bi bilo teško otkriti tko je od njih propjevao. Iako se preko naše zemlje u države Europske unije prevoze i pripadnici drugih nacija, čini se da se trenutačno najviše švercaju Kinezi. Tijekom režima Slobodana Miloševića u susjednu su se Jugoslaviju naselile tisuće Kineza koji sada trbuhom za kruhom žele na Zapad. Švercer s kojim smo razgovarali sumnja da većina njegovih putnika stiže na odredište. Razgranata kriminalistička organizacija koja šverca ljude povezana je i s švercom organa pa je siguran da dio Kineza ide u "skladište dijelova". Ljudskih, dakako, a njihovi bubrezi, jetre i ostali organi na ilegalnom se tržištu ljudskog mesa dobro plaćaju.
Kinezi za putovanje u bolji život plaćaju oko 1000 eura, od čega prijevoznik dobiva 200. - Srpski ih ogranak prebacuje preko Dunava do Vukovara a naši su automobili sabirni centri u kojima ih preuzimamo.
Kritičan izlazak na autocestu
Najlakše je vrbovati vozače, jer je mnogo nezaposlenih u Hrvatskoj. Najčešće vozače nalaze u društvenim skupinama koje će učiniti sve kako bi došle do novca, narkomanima i kockarima, ali i onima koji nemaju izbora jer moraju prehraniti obitelj, a država im nije dala ništa. Vozač o poslu doznaje samo koliko mu je dovoljno kako bi teret prevezao do graničnog prijelaza Bregana, gdje drugi tim prebacuje Kineze Slovencima. - Tristotinjak metara od granice čekaju nas i kroz šumu ih prebacuju Slovencima. Što se s tim ljudima događa kasnije, ne znam - hladnokrvno priča Ivica Perić.
U skupe zapadnoeuropske automobile, a riječ je o točno određenoj marki, najčešće sa zamagljenim staklima, nakrca se i šest Kineza. Vozi se u skupinama automobila koji su međusobno udaljeni na pristojnoj razdaljini, kako ne bi bili sumnjivi. Tri kilometra ispred njih vozi takozvani "čistač", osoba koja prati zbivanja na cesti, upozorava na raspored radarskih kontrola i drugo. S "čistačem" komuniciraju mobitelima. Vozi se isključivo u razdobljima kada je najmanje policije na cesti, u ranim jutarnjim satima, po kiši, odnosno u drugim pomno odabranim terminima kada je najmanja opasnost da budu otkriveni, tvrdi vozač. Putnike ne tretiraju baš dostojanstveno i plaše ih, pa su "manji od makova zrna", uplašeni i tihi.
Najkritičniji dio puta pri prijevozu Kineza jest dolazak do autoceste a najranjiviji su na naplatnim kućicama gdje se putnici moraju sagnuti, odnosno nagnuti na stranu suprotnu naplatnim kućicama. Službenik je ionako previsoko i vidi samo djelić vozila. Na autocesti su mali izgledi da će ih netko zaustaviti ali na običnoj cesti lako je uočiti pun automobil. Kineze valja i kamuflirati jer automobil pun Kineza nije baš čest prizor na cestama istočne Slavonije.
Pišu: Ante Pancirov i Sanja Despot
