Jedina stvarno sretna fotografija koja je obišla svijet nakon katastrofalnog potresa u Haitiju, bila je fotografija sedmogodišnjeg Kikija koji je nakon osam dana izvučen iz ruševina svojeg doma u Port-au-Princeu sa zaraznim osmijehom i široko raširenim rukama. Gotovo četiri mjeseca poslije reporter londonskog The Timesa vratio se u Haiti da bi potražio djecu čije je spašavanje tada popraćeno kamerama i čije su priče obišle cijeli svijet. Doznali smo, na žalost, da Kikijeva priča i nije bila tako sretna te kako je on danas beskrajno tužan i siromašan dječak.
Kiki Joachim sa svojom je osmeročlanom obitelji živio u dvosobnom stanu trokatnice koja više ne postoji. U trenutku potresa petero braće i sestara bilo je u jednoj od soba, samo se šestogodišnji David igrao vani. Kiki, desetogodišnja Sabrina, koja je također spašena, te četverogodišnji Titit zatekli su se za stolom i propali zajedno, a Yeye i Nounoune nikada nisu pronađeni. Majka Garcia bila je u drugoj sobi, pokušavajući napraviti nešto za jelo. Kada se svijet srušio, soba u kojoj su bila djeca pretvorila se u hrpu prašine i ona nije uspjela izvući nikoga. Otac Joachim, koji radi u haićanskoj carini, 24 sata je bio zarobljen u svojem uredu. Mislili su da su umrli svi osim Davida. Sabrina je preko prevoditelja reporteru prepričala njihovih osam dana u tami. Kiki od tada, od potresa uglavnom šuti. Fizički nije stradao, ali trauma je ostala.
Troje djece ostalo je zajedno u mraku, ne znajući što se dogodilo. Bez ikakve mogućnosti kretanja trpjeli su stalna podrhtavanja tla, bez hrane i vode. Vikali su, ali ih nitko nije čuo. Nakon nekoliko dana lice su morali prekrivati zbog vonja raspadajućih tijela svoje braće. Nakon četiri dana Titit je umro i ostao uz njih. Osam dana poslije u ruševine je slučajno, tražeći neke stvari, navratila njihova tetka i začula povike. Pozvala je američke spasioce, koji su najprije probušili dovoljno veliku rupu da im dostave nešto vode, a potom su ih, nakon četiri sata kopanja, oslobodili iz ruševina.
Na pitanje odakle mu toliki osmijeh, Kiki odgovara: – Bio sam radostan zato što su me spasili.
To je jedina rečenica koju je reporter dobio od Kikija, koji sada s majkom i preživjelom sestrom i bratom živi kod rodbine izvan glavnog grada Haitija.