U stacionarnu dijelu Doma socijalne skrbi za starije i nemoćne osobe u Kotoribi leži nepokretan, s paraplegijom i paraparezom gornjih i donjih ekstremiteta, 45-godišnji Zagrepčanin Ivan Topić, konobar po struci. Tu ga je u veljači prošle godine smjestio zagrebački Centar za socijalnu skrb pošto je Ivan deset puta bez uspjeha operiran, od toga je imao tri operacije u Americi.
- Pozvao sam vas vjerujući kako će vaš list prenijeti dio istine iz najtamnije strane moga života, priču iz ponora u koji sam pao još 1. srpnja 1995. godine. Sjednite uz mene jer priča nije nimalo kratka - kazao je glasom u kojem se osjeća težina i napor. Sjedeći na njegovoj postelji, čuli smo tijek tragedije koja je počela prije šest godina. Kroz te godine, osim što je bivao na operacijskim stolovima i bolničkim sobama, Ivan je istodobno posredstvom zagrebačkih sudova tražio bar novčanu zadovoljštinu za sve ono što je kroz to vrijeme pretrpio i ono što će još trpjeti.
- Tog kobnog srpanjskog dana stradao sam na gradilištu svog poslodavca Stjepana Supine iz Zagreba. Gdje je sada taj čovjek ne znam, znam samo da je stanovao u Ilici gdje je sjedište HNS-a, i odgovorno tvrdim da je izravno kriv za moj invaliditet i da ga od tada nisam vidio. Toga dana na gradilištu u Pakracu, na kojem sam za gospodina Supinu radio "pod fuš", na mene se srušio dio zida. Umjesto da na mjesto nesreće pozove Hitnu medicinsku pomoć, on me sa svoja dva radnika jednostavno strpao u automobil odvezao u pakrački Dom zdravlja, ondje me ostavio i otad mu se gubi svaki trag, a posljedice neprimjerena zdravstvenog zbrinjavanja očite su - govori Ivan pun gorčine i nastavlja.
- Da je slučajno zvao Hitnu medicinsku, koja bi me primjereno zbrinula, vjerojatno bi se pokrenula i istraga o načinu moga stradavanja i radilištu koje je bilo, kao i cijelo njegovo poslovanje, tajnovito pa bi mnogo toga isplivalo na površinu - tvrdi Topić. Dodaje kako je njegov poslodavac imao, "a vjerojatno ima i danas, dobro političko zaleđe, a kada se tome doda i financijska moć, slučaj jednog patnika možda će biti i zaboravljen". Zbog čega? - pitamo.
- Iste godine preko zagrebačkog Općinskog suda podnio sam odštetni zahtjev, a taj mi sud tri godine poslije, u travnju presuđuje odštetu od 670.000 kuna. Gospodin Supina žalio se pa taj predmet preuzima Županijski sud u studenome. Ondje je slučaj riješen tako što je ponovo u travnju iduće godine predan prvostupanjskom sudu koji je morao ustanoviti jesam li bio u alkoholiziranu stanju, kako je vjerojatno u Supininoj žalbi bilo navedeno. U siječnju pretprošle godine Općinski sud potvrđuje prvotnu presudu, no predmet ponovo dolazi do Županijskog suda, u kojem u prosincu posredstvom sudske pisarnice doznajem da je spis "u radu". U lipnju 2001. godine, pošto s toga suda nije bilo odgovora, od predsjednika suda doznajem da će spis biti gotov drugi tjedan, samo se mora vratiti po neke formalnosti u Općinski sud. Prošli su mjeseci, a od obećanja ništa - kaže suznih očiju gospodin Topić.
U rujnu Topić doznaje da je spis koji se vodio pod brojem 1909/00, dobio novi broj i da se sada vodi pod brojem 9273/01 i ide ponovo u proceduru.
- Zbog čega? - pita se i nastavlja:
- Kada sam nazvao pisarnicu u sudu i pitao mogu li se uskoro nečemu nadati, odgovoreno je da će slučaj riješiti možda za mjesec dana, a možda i za godinu!? Tražio sam prijam kod predsjednika suda, no njegova mi je tajnica rekla da me ne može primiti. Razočaran sam mislio otići pred tu pravosudnu zgradu, da ondje u invalidskim kolicima izrazim svoj prosvjed sporošću i "vozikanjem slučaja". Odustao sam jer sam spoznao da su ondje nehumani i neosjećajni ljudi od kojih neki još padaju na "debljinu novčanika", kakvog ima i moj bivši poslodavac, a saveznik mu je i političko zaleđe - tvrdi Ivan.
- Sam i nemoćan, vjerujući vama koji ćete mi biti dio potpore, otići ću u Udrugu za ljudska prava, obratiti se Svjetskoj organizaciji invalida i paraplegičara, a o tome će znati i Međunarodni sud za ljudska prava - zaključuje Ivan.
U ustanovi u kojoj je smješten doznali smo da ga povremeno posjećuju sinovi, a supruga mu ne dolazi jer je razveden već 15 godina.
Mladen Grubić
