Neki ljudi i nemaju razvijene higijenske navike, no to zasigurno nije slučaj s Malezijskom Julijom Abdullah koja je patila od opsesivno-kompulzivnog poremećaja pranja ruku i kose, piše stranica odditycentral.com.
Ta je 40-godišnja tehničarka i bivša djelatnica jednog laboratorija, gdje je često prenosila uzorke urina, krvi i stolice, svoju opsesiju počela razvijati prije 20 godina. Iako se na poslu navikla često prati ruke, vremenom je istu praksu počela provoditi i kod kuće, a nakon nekoliko godina uvidjela je da je vrag odnio šalu. Naime, u jednom je trenutku shvatila da kosu dnevno pere čak 25 puta, a pod tušem provodi i do pet sati. Računi za vodu i namirnice bivali su sve veći, a zbog učestalog kašnjenja na posao uslijedio je otkaz. Ironijom sudbine tada je, da bi riješila egzistencijalne probleme, počela skupljati otpad po susjedstvu.
Vremenom je bivala sve depresivnija pa se na koncu za pomoć obratila organizaciji SAMH ( Singapore Association for Menthal Help). Oni su joj u početku pomogli, no ubrzo se vratila starim navikama pa je tako svakog dana na pranje trošila oko dvije litre šampona i 21 sapun. Ruke je znala oprati i do dvjesto puta na dan. Oduzimalo joj je to previše novca, vremena i energije pa je na kraju pristala podvrgnuti se trotjednom liječenju za psihički bolesne osobe. Tek tada uspjela se riješiti opsesije i vratiti kontrolu nad svojim životom.
>>Muškarci su gotovo jednako čisti kao žene, ali...
Hm Nije to ništa. Kod mene u firmi postoje kolegice koje peru jabuke 18 puta prije nego što ih ogule, a neke druge peru ruke 34 puta u 8 sati nerada ili rada ili kako se to već zove uu državnoj službi. Ali žene vole biti čiste, ako ne u glavi, onda barem u higijeni.