Postavlja se pitanje je li američki predsjednik Donald Trump ipak shvatio da bi bilo kakva vojna operacija, pa i ograničena, protiv Irana mogla zapaliti cijeli Bliski istok ili je možda netko hladne glave iz Pentagona upozorio Trumpa da odustane od takve nakane.
Naime, američki predsjednik Donald Trump odobrio je u petak vojne napade protiv Irana u znak odmazde za rušenje bespilotne letjelice vrijedne 130 milijuna dolara, ali ih je otkazao kad su zrakoplovi već bili u zraku. Trump je naredio udare na mali broj odabranih ciljeva, kao što su radarski i raketni sustavi, i to u petak prije zore kako bi se smanjio rizik za iransku vojsku ili civile. Zrakoplovi su bili u zraku, a brodovi u poziciji, ali nijedna raketa nije ispaljena jer je u zadnji tren došla zapovijed za odstupanje i prekid akcije.
Ključnih deset minuta
Otkazao ih je, kaže, 10 minuta prije udara, i to zato što su mu rekli da će u udarima stradati 150 ljudi.
Isto je tako dodao da je američka vojska vrlo motivirana i spremna uzvratiti Irancima.
– Naša je vojska obnovljena, nova i spremna djelovati. Najjača na svijetu – rekao je jučer.
Sve su opcije zasad otvorene jer Donald Trump se nalazi pod velikim pritiskom svojih “jastrebova”, ministra vanjskih poslova Mikea Pompea te svog savjetnika Johna Boltona, kao i od Izraela i Saudijske Arabije, koji pod svaku cijenu žele da Trump izvede vojne napade na Iran.
Njih su, smatraju neki, Saudijska Arabija, i još neke zemlje zaljeva čak spremne financirati. Međutim, Iran ipak nije tako lagan zalogaj. Radi se o respektabilnoj zemlji s jakom vojnom silom. Rušenjem američke špijunske letjelice Iran je dao na znanje da je spreman ući u rat i sa SAD-om. Iranci se ni trenutak nisu libili srušiti špijunsku letjelicu. Čim je letjelica ušla u njihov zračni prostor, ne razmišljajući o bilo kakvim posljedicama pa i mogućem frontalnom sukobom s Amerikom, oni su je srušili. Smjena na vrhu iranske Revolucionarne garde, koja se nedavno dogodila, i dolazak Hosseina Salamija za vrhovnog zapovjednika iranske Revolucionarne garde bio je jasan signal da je Iran spreman za sve opcije, a pogotovo one ratne s obzirom na to da Salami pripada radikalnim strujama unutar iranske Revolucionarne garde koji smatraju da je rat s Amerikom i Izraelom neminovan bez obzira kada i gdje.
Sa zapovjednikom iranske Revolucionarne garde Salamijem Večernji je list razgovarao prije godinu i pol dana u Teheranu, a tada je još bio zamjenik zapovjednika. U našem razgovoru kazao je kako je rat s Amerikom očekivao još u siječnju 2016. godine kada je osobno naredio zarobljavanje deset američkih mornara, devet muškaraca i jedne žene te njihova broda u Perzijskom zaljevu, koje su potom odveli u bazu Revolucionarne garde na otoku u tom zaljevu gdje je i sam bio stacioniran.
Od Iranske revolucije 1979. godine situacija između dva neprijatelja, SAD-a i Irana, nikada nije bila napetija. Obje zemlje gomilaju naoružanje i povećavaju ratnu retoriku. U ovim okolnostima, situacija je bliže ratu nego smirivanju. Dovoljan je jedan mali incident u Perzijskom zaljevu koji bi mogao izazvati rat širih razmjera.
Dolazak Donalda Trumpa na tron SAD-a kao i njegova odluka o raskidu nuklearnog sporazuma s Iranom ponovno je podigla tenzije između Irana i SAD-a. Trumpov potez, osim što je podigao tenzije na relaciji SAD i Iran, više ne ratuju verbalno, već zveckaju naveliko oružjem. Slanjem ratnih brodova i bombardera, Trump je ohrabrio svoje saveznike kao što su Saudijska Arabija i Izrael pa je danas rat na Bliskom istoku između Irana i Izraela sve izgledniji i nikad bliži.
Za razliku od Iraka, Sirije i Libije, Iran je, po mišljenju analitičara, vojno moćna zemlja i zasigurno se može suprotstaviti SAD-u i nanijeti mu velike gubitke. Najvažniji dio iranskih snaga jest iranska Revolucionarna garda, osnovana nakon Islamske revolucije 1979. godine, kojoj je zadatak zaštita vladajućeg sistema te je najmoćnija sigurnosna organizacija u Iranu.
Usto što kontroliraju velike dijelove iranske ekonomije, imaju i velik utjecaj na politički sistem. Garda, koja ima vojsku, mornaricu i zrakoplovstvo, direktno odgovara vrhovnom vođi ajatolahu Aliju Khameneiju, zadužena je za iranski balistički i program nuklearnih projektila, a posjeduje projektile s dometom do 2000 kilometara, što je prijetnja Izraelu i američkim vojnim bazama u regiji.
“Kraj izraelske države”
Sve grane oružanih snaga spadaju pod zapovjedništvo Vrhovnog stožera oružanih snaga. Ministarstvo obrane i logistike zaduženo je za planiranje logistike i financiranje oružanih snaga i nije uključeno u izvršno vojno zapovjedništvo. Regularne oružane snage Irana sastoje se od kopnene vojske, ratne mornarice, ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane. Te snage uključuju 820 tisuća ljudi; kopnena vojska 650 tisuća, ratna mornarica 70 tisuća te ratno zrakoplovstvo 100 tisuća ljudi.
Novostvorena protuzračna obrana odijelila se od ratnog zrakoplovstva još u 2009. godini. Revolucionarna garda, prema pretpostavkama, broji 125 tisuće članova u pet grana; vlastitoj ratnoj mornarici, ratnom zrakoplovstvu, kopnenim snagama, specijalnim snagama Quds, te Basiju, koji je pričuvni sastav pod zapovjedništvom Revolucionarne garde. Iran tvrdi kako Basij broji 12,6 milijuna ljudi, uključujući žene, od čega je tri milijuna sposobno za borbu te ima i 2,5 tisuća bataljuna od kojih je dio stalno zaposlen. Međutim, analitičari smatraju kako su najveća snaga Irana svakako njena 83 milijuna stanovnika, i to je čimbenik koji je na koncu prevladao i u ratu Irana s mnogo bolje opremljenom vojskom.
Nema sumnje da je Iran danas najjača vojna sila na Bliskom istoku. U prilog tome govori i činjenica da je do sada Iran iz svih bitki na Bliskom istoku izašao dominantniji i jači od Saudijske Arabije, najvećeg saveznika SAD-a u regiji, koja je izgubila gotovo sve bitke s Iranom, u Iraku, u Jemenu, Siriji i Libanonu. Snaga Irana nije samo u njegovoj vojnoj sili.
U 41 godinu postojanja Islamske Republike Iran, iranska Revolucionarna garda izvan iranskog teritorija uspjela je stvoriti izuzetno jake i moćne šijitske paravojne formacije koje bi mogle djelovati diljem Bliskog istoka i šire, u slučaju da Iran bude napadnut.
U Iraku ima nekoliko šijitskih paravojnih formacija, a najvažnija je Hashad al Shabi, koja djeluje unutar iračke vojske. U Libanonu tu je Hezbollah, koji je postao respektabilna i jaka vojna snaga te najveća prijetnja opstanku izraelske države. Isto tako, Iran je stvorio i financira nešijitske paravojne formacije kao što su palestinski Hamas i Islamski džihad. U slučaju da dođe do rata sa SAD-om, Iran se u ovom trenutku najviše pouzdaje u miliciju Huti u Jemenu, koja može gađati američke snage koje se nalaze u Perzijskom zaljevu.
Analitičari ne isključuju mogućnost da umjesto SAD-a, koji je svjestan da bi bilo kakav sukob s Iranom ugrozio američke vojnike u Iraku, Saudijskoj Arabiji, Kataru te ostalim zemljama Zaljeva, Izrael izvede ograničene vojne udare na Iran, što je oduvijek bila želja Izraela, bombardiranje nuklearnih postrojenja u Iranu. Međutim, takav potez Izraela jedva čekaju Iranci koji su već u centru Teherana postavili brojač koji odbrojava dane do nestanka izraelske države jer je to, prema vojnoj doktrini iranske Revolucionarne garde, glavni cilj.
Unatoc islamisticnom rezimu, Iranci nisu podli divljaci kao Arpi Saudijci. Bude li Iran svladan da bi Saudijci mogli dominirati onda ce svijet biti gori. Ne zaboravimo islamski vehabijski i selafijski fasizam potjece upravo i Saudijske Arabije i od njih su u pravilu placene sve ekstremisticke djamije vehabija i selefija na svijetu.