Svaki treći euro koji se tijekom godine stvori u starim članicama Europske unije troši se na socijalnu zaštitu stanovništva, a kao i u mnogim drugim procesima, Europska unija podijelila se u dvije skupine i po tome koliko se njezine članice mogu smatrati državama blagostanja. Socijalni transferi u Hrvatskoj odnose petinu našeg BDP-a, odnosno 71,5 milijardi kuna, koji su vrlo često predmet javnih rasprava o tome kako trošimo. Socijalna prava hrvatskih građana nose 21,7 posto hrvatskog BDP-a, što je oko osam postotnih poena manje od prosjeka EU, ali i gotovo toliko više od baltičkih država koje se opet spominju kao uzor reformiranih država koji bismo trebali slijediti.
Na državu blagostanja Austrija, Njemačka ili Italija tako izdvajaju 30 posto BDP-a, najviše u EU na socijalne izdatke troše Francuska i Danska (oko 35 posto), dok je među tranzicijskim državama najsocijalnija Slovenija, gdje svaki četvrti euro odlazi na socijalne transfere. Od 2011. do kraja 2013. godine socijalni su transferi u Hrvatskoj narasli za 3,7 milijardi kuna, i to najvećim dijelom zbog većih izdataka za liječenje i mirovine, za koje godišnje država izdvaja 63,3 milijarde kuna. Dječji doplaci i rodiljske naknade odnijeli su 2013. godine 4,879 milijardi kuna, i to je jedina veća stavka kod koje je došlo do smanjenja na godišnjoj razini od 38 milijuna kuna, što je vjerojatno posljedica nižeg nataliteta. Godišnji izdaci za nezaposlene iznose 1,66 milijardi kuna i blago se povećavaju. U odnosu na sve ostale stavke Hrvatska zanemarivo izdvaja za pomoć u troškovima stanovanja svojim ugroženim građanima – samo 60 milijuna kuna ili 0,1 posto BDP-a, dok u EU 2,1 posto BDP-a odlazi za tu namjenu.
Profesor na Studiju za socijalni rad Pravnog fakulteta Zdenko Babić kaže da nas postojeća razina izdvajanja za socijalnu zaštitu stanovništva smješta u donji krug zemalja članica EU pa su deplasirane tvrdnje da i u području socijalnih prava postoji prostor za uštede.
– Moguće je uspostaviti racionalniji zdravstveni sustav, ali izuzetno je važno da se zadrži postojeća razina socijalnih transfera jer su oni jamstvo opstojnosti socijalne države. Svjedoci smo enormnog rasta nejednakosti i jedino država ima fiskalni, porezni i transmisijski instrumentarij da ublaži te nejednakosti – komentira Babić. Kao poseban problem izdvaja nepostojanje stambene politike kojom bi se pomagalo mladim obiteljima.
>> Grčić o zahtjevima EK: Nećemo rezati socijalna davanja, palće i mirovine
>> Branko Grčić: 'Nećemo dizati poreze, ali ćemo povećati trošarine'
Pa ako na socijalna davanja trošimo daleko manje nego zemlje EU trebalo je navesti i na što trošimo više. Za pretpostaviti je da trošimo više na političare, policiju, agencije, subvencije,sudstvo, nevladine udruge... tu je prostor za uštedu !!