Što povezuje vlasnika pekarnice “Romaja” na zagrebačkoj Trešnjevci Azgana Qenaja, koji sugrađanima besplatno dijeli jučerašnji kruh, u prometnoj nesreći teško ozlijeđenu hrvatsku stolnotenisku reprezentativku Sandru Paović, šestoricu policajaca koji su se hrabro oduprli pljačkašu Raiffeisen banke u Sesvetama Kazimiru Dužnoviću i mališane iz Hlišićeve ulice u Slavonskom Brodu koji su se prosvjedom izborili za prometnu signalizaciju u svome naselju?
Skromni heroji
Svi su oni, zajedno s još dvadeset hrabrih i upornih građana, dobitnici prestižne nagrade “Ponos Hrvatske”, odlikovanja koje dnevni list 24 sata već petu godinu zaredom dodjeljuje običnim ljudima, nepoznatim herojima oboružanima dobrotom, humanošću, poštenjem i požrtvovnošću.
A da je staklena statueta “Srce na dlanu” Ivice Propadala i ove godine otišla u prave ruke najbolje dokazuje pozitivna energija kojom su skromni junaci jučer ispunili Hrvatsko narodno kazalište. Iako su svojim djelima promijenili, a neki čak i spasili tuđe živote, ti jednostavni ljudi svoja djela smatraju - normalnima!
– Mi smo bili samo komadić u svemu što se dogodilo, pravo je čudo napravila liječnička ekipa – samozatajni su Ksenija i Vlado Crkvenac, koji su iz razbijenog automobila spasili mladu majku i njezino četveromjesečno dijete.
Nesebičnost daje snagu
Spoznaja da ste nekome pomogli, tvrde novi “ponosi Hrvatske”, čovjeka ispunja posebnom radošću i snagom. Snagu utjehe koju nesebičnost daje na svojim je leđima osjetila obitelj Butković koja je, doniravši organe svoga osmogodišnjeg Mihovila poginulog u prometnoj nesreći, spasila život petero ljudi, ali i Splićanin Dušan Petričević, otac desetogodišnje Kristine, preminule od tumora.
– Skupljanjem novca za hematološko-onkološki odjel pomogao sam djeci, no i sebi. Činilo se da moja kći na neki način još uvijek živi – rekao je hrabri otac, posvećujući dobivenu nagradu “svom zlatu, svojoj ljubavi, svojoj Kiki”.
Ljudska se dobrota ne može unovčiti, a vjerujem da neke tamo novine iz novozagrebačke žabokrečine instrumentaliziraju ove hrabre ljude. Sigurno je dobro odati priznanje malom čovjeku, ali to treba lišiti svake manipulacije onih koji se vole slikati i koji ne spadaju u to društvo malih i samozatajnih ljudi. Dakle, previše ideologizacije, politizacije i sebičnih ljudskih interesa onih koji se nisu trebali slikati ovdje, jer je, vjerujem, ova večer bila posvećena običnom, malom čovjeku.