Sijanje zla: prijetnje kao oblik ponašanja

Na udaru svi, i političari, ali i znanstvenici

04.12.2008.
u 16:10

Čini se da je Istra češća tema prijetnji od ostalih županija. - Zato ča smo drugačiji, reći će Istrijani. Najpopularniji istarski političar Damir Kajin, koji se često vezuje za istarske posebnosti, u političkom je prostoru pravi kolekcionar raznih prijetnji. - Prijetnje su učestale otprije 12 godina, kada sam postao saborski zastupnik.

Ubio bih ti sina!
Dobio sam ih najmanje 50 i to pisanih, uglavnom anonimnih ili izmišljenih imena. Najgore mi je pismo stiglo iz Istre, a u njemu piše “Što bi bilo kada bih ja tebi sina za 15 godina ubio? - kaže Kajin, i čita nam posljednju prijetnju u kojoj ga neki Živorad Mrkojed “časti “ pridjevima da je glupavo kljuse te neka se prijavi u talijansku koćaricu loviti ribu. Damir Kajin, međutim, nikad prijetnje nije prijavio policiji, a na pitanje je li ikad zatražio policijsku zaštitu, odgovara: - Samo bi mi još to trebalo! - Iako se, poznato je, u Istri najčešće prijeti ideesovcima, ponekad i s dramatičnim posljedicama kao što je 2006. bila bomba pod vozilom tadašnjeg vijećnika Ede Kosa, SMS prijeteće poruke članovima Poglavarstva i skupštini te bacanje molotovljeva koktela na kuću pročelnika Josipa Zidarića, nisu samo političari na meti.

Dobronamjerni savjeti
Astronomu Koradu Korleviću prijetnje ne padaju s neba nego su posve prizemne. - Znaju me probuditi telefonom u 5 ujutro i psujući mi mater pljušte pitanja da što sam si ja umislio, tko sam i tako dalje. Te se prijetnje odnose na moj ekološki angažman kada je ugrožen nečiji biznis. Najopasnije su prijetnje kada mi netko daje “dobronamjerni savjet”. Imao sam u posljednje vrijeme barem pet takvih, kada sam jednom građevinskom lobiju stao na put. Vezano za astronomski rad, prijetio mi je naš astronom zbog moje izjave. Prijetio je sudom, ali je i odustao - priča Korlević. Ni glazbenici nisu pošteđeni.

Edi Maružin iz Gustafa sjeća se gnjeva jednog lokalnog političara koji mu je preko drugih osoba prijetio zbog buke iz Maružinijeva kafića “Ćuk”. - Najviše smo prijetnji imali prije 10-ak godina, kada smo odlučili ne pjevati priko Učke ogorčeni zbog zatvaranja Istarske banke, dok nam se ne vrate šoldi. Tada su me nazivali anonimusi i govorili “Ubit ćemo te!”, “Nećeš ti nama više nikad dolaziti i slično”. To je trajalo dva mjeseca, a zbog prijetnji smo morali otkazati i jedan koncert u Rijeci. Ni mjesto na kojem se traži pomoć nije zaštićeno. Direktorica Centra za socijalnu skrb Vesna Radetić kaže da socijalni radnici godišnje istrpe do pet prijetnji, pa se one prijavljuju policiji. - Mi to računamo kao pravilo službe. Najčešće prijete ljudi koji ne uspiju ostvariti pravo na socijalnu pomoć - kaže Vesna Radetić.


Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije