ZALJUBLJENI PAROVI NA PROMOCIJI “ODRUBLJENE GLAVE”
Kafić Klovićevih dvora (lipanj, 2022.)
Ono što se događalo na promociji knjige “Kratki život odrubljene glave” Dimitrija Popovića svima je do detalja poznato. Mene je škakljao onaj drugi dio, uz crno vino, sir i pršut.
– Čestitam na onim sjajnim povjesticama u Nedjeljnom Večernjem listu – prilaze mi znani i neznani.
– Đes’, legendo – dobacuju drugi.
Ne znam sprdaju li se il’ ozbiljno zbore. Ma koja “faking” legenda. “Faking” povjestice. “Faking” kroničar. Samo sam piskaralo koje bilježi vaše pametne, duhovite i zanimljive misli.
Zahvaljujući vama i sam ponekad ispadnem pametan, duhovit i zabavan.
I to bi bilo to.
Ajmo mi na posao.
Gledam tako starog znanca Veljka Bulajića, koji se ne odvaja od štapa. Naslanja na njega svoje 94 godine.
– Veljko, što je s novim filmom?
– Konačno smo premostili sve probleme s televizijom i premijera ide prije kraja godine.
Film “Bijeg na more” obrađuje neobičnu ljubavnu storiju tijekom Drugog rata. Zalutali njemački vojnik zaljubi se u Istranku i želi ostati. Partizani su mu na tragu i on bježi put morskih valova.
Dalje nećemo.
Kažem Veljku da glumci nisu dobili honorare, a on uzvraća da će uskoro i to biti riješeno.
Film je pozvan u Cannes na festival!
Šetajući dalje bi mi drago kad sretoh našeg svjetski poznatog ginekologa Asima Kurjaka, koji mi se pohvali da je i njegova slika u Klovićevim dvorima na izložbi Vlahe Bukovca.
Neki dan, na ručku u Džamiji, reče mi naša zajednička prijateljica Vernesa da je Asim teško bolestan pa sam bio još sretniji kad sam ga sreo u dobrom stanju.
Rekoh društvu da se Kurjak brinuo o natalitetu dobrog dijela moje familije, a on reče Josipu Radeljaku:
– Miljenkova mama Katica Novak bila je moja razrednica u Kotor Varošu. Ona nije bila Katica, nego Majka Tereza.
I bi mi drago, ali nastavak me dirnuo do neba.
– Kad se nađu živi iz naše generacije, podići ćemo spomen-ploču u sjećanje na tvoju divnu majku.
Da ne glumim muškarčinu, zaplakao bih.
Mama je bila raska Asimu, Vernesi, Purki (tako su zvali majku tenisača Ivana Ljubičića) i još mnogima.
U Kotor Varošu, odakle su Mateo Kovačić i Senijad Ibričić.
Selili su moju mamu Katu po cijeloj Jugi jer zbog brata Josipa Novaka, domobranskog visokog časnika koji je prošao križni put i sedam godina zatvora u Gradiški, nije htjela ući u Partiju.
Imala je zagrebačko državljanstvo, preci joj stoljećima počivaju na Mirogoju, ali u svom gradu nije mogla raditi.
Neću zaboraviti svoje odlaske k rodbini iz Križevaca kad su me, za vrijeme Juge, upozoravali:
– Nemoj nikome govoriti da ti je Josip Novak ujak. On ti je bio komandant obrane Križevaca. Poginulo je u tim borbama puno partizana.
Kad je došla slobodna Hrvatska, ti isti rođaci šapnuli su mi:
– Sad, gdje god kažeš da ti je Josip ujak, dobil buš sve badava.
Vremena se mijenjaju.
I države.
I ljudi.
No vratimo se mi promociji na kojoj su se mazno držali za ruke Ivica Propadalo i njegova Dragana, Božo Biškupić i Ljerka nakon 60 godina braka, pa harmonikaš Paganini Banda Vlado i Snježana, kreatorica Dolyca pa Dragan Despot i Anja Šovagović.
Ženske nježne ručice izvlače iz muških tijela poeziju, inspiraciju…
U mene, otkad nema Zdenke, otvoreni prijelom duše.
No idemo dalje.
Dok pijuckam benkovački cuvée, javlja se prijatelj Darko Radišić:
– Ispričaj me Dimitriju. Nemrem doć jer Jasna i Gordan Mohor slave 35. godišnjicu braka – kaže i šalje video u kojem bivši golman Dinama u dresu one čarobne ‘82. godine s klapom Kampanel pjeva li, pjeva.
I na kraju večeri Draganu Despotu prenosim pozdrave iz Mostara od profesora dr. Zorana Trputeca.
– On mi je na Ekonomiji u Mostaru poklonio visoku ocjenu uz savjet da prvim vlakom otputujem u Zagreb na prijamni iz glume. Eto, uspio sam. Hvala mu. Puno ga pozdravi.
I dok spikam s njezinim mužem, Anja mi reče da je ovisna o brojaču koraka na mobitelu.
I ja sam.
Svaki dan 10.000!
Idemo dalje.
GAVRANOV BAJKOVITI PIR BEZ POLITIKE I POLITIČARA
Crkva na Jordanovcu i restoran Maksimir (lipanj, 2022.)
Na ulazu u crkvu, gdje je obavljeno vjenčanje Jakova Gavrana i Zorane Vukić, naletim na simpatičnog svećenika s pop-frizurom.
– Sigurno dugo u crkvi niste imali ovako puno lijepih i poznatih ženskica.
– No, bila je nedavno i Severina – uzvrati, a ja se ohrabrim i zamolim sveto lice za malu uslugu.
– Strašna je vrućina, a vi u crkvi nemate klimu pa, ako možete malo ubrzati ceremoniju vjenčanja.
I, bogami, red molitve, red pjesme i svirke Sandre Bagarić i Darka Domitrovića pa obred, prstenje i simpatični svećenik reče s oltara:
– Zamoljen sam da budem kratak pa evo nakon 35 minuta završavamo.
Svaka ti čast, ljudino s pop-frizurom!
Svečano.
Sveto.
I kratko.
Na izlazu mi Sandra Bagarić šapnu da ne može na feštu.
– Čekaju nas sinovi Marko i Lovro. Jurimo u Dramalj na kupanje pa pravac Venecija.
– Pozdravi mi kumčad – rekoh, jer smo moja starija kći i ja krsni kumovi Marku i Lovri.
O tome drugom zgodom.
U restoranu Maksimir Sandra i Darko trebali su sjediti za našim stolom na fešti iz bajke.
Mladoženjin glumački tata iz “pivice” Zlatko Ožbolt prisjetio se prvog sudbonosnog susreta Jakova i Zorane.
Nakon naše premijere prišla mu je lijepa TV-novinarka s pitanjima, a Jakov je zaljubljeno buljio u nju ne mareći za kamere. Odmah sam mu savjetovao da čim prije uleti.
Taj prvi susret zabilježen kamerom tata Miro projicirao je oko ponoći.
– Zahvaljujući dugogodišnjoj ljubavi, eto nas sad tu.
Slijedili su duhoviti i emotivni govori roditelja i kumova, a nama su za stolom Ivan i Mima Lautarević pričali viceve o policajcima.
– Znate zašto u Rijeci brodovi, barke i jedrilice imaju registraciju RK, a auti i autobusi RI?
– Ne znamo.
– Zato da policajci mogu razlikovati brodove od automobila.
Uslijedilo je novo pitanje.
– Zašto murija na leđima nosi natpis POLICIJA?
– ?
– Da u potjeri ne trče za svojima.
I na kraju nam Ivan reče:
– Najveći san policajaca je da kupe raskršće i rade privatno.
Kasnije sam na autu simpatičnog bračnog para iz Malog Lošinja ugledao policijske značke.
Nasmijali smo se, a onda navalili na tatarski i Josićev čuveni cuvée.
Tata Miro nije se proslavio na plesnom podiju, gdje su kraljevi mamba bili njegov brat Petar i slavonski Travolta Silvije Stangarević. Nedostajala je samo kraljica majka – Ljilja.
– Čuj, s 90 godina mama baš i ne voli kad je gužva – objasni mi Petar.
Na jednoj od čik-pauza Zoranina kuma Azra Ćutić zaprijeti mi kažiprstom.
– Tražim ispravak netočnog navoda iz Nedjeljnog Večernjaka gdje si napisao da će Zorana imati jeftinu vjenčanicu. Dobro me slušaj i pamti. Haljina je moj dar i dio je nove kolekcije Hippy Gardena. Košta 11.000 kuna. Čista svila i Swarovski kristali.
A kad zmaj od kume zaprijeti, evo ispravka.
Kuma i Zorana fanovi su sajmova kaktusa.
– Imamo ih oko 700 doma – kaže Jakov.
– Svoju kolekciju mačeva ne spominje – doda Zorana.
– Kad dođe bebač, vjerujte mi, sve će to letjeti van.
Moj dar je svadbeni put na Maltu – šapnu mi Miro presretan čarobnom atmosferom na piru bez politike i političara.
– Imali smo i predbračno putovanje na Bled. Dar prijatelja Iztoka i Renate Mulej. Čak sam i solo upravljao zrakoplovom, pod dojmom Top Guna, na užas moje Zorane.
Primijetili ste da nisam spomenuo sretnu mamu jer je ona tako veselo lebdjela nad svima nama da ju je bilo gušt gledati.
Plesalo se.
Družilo.
Čista uživancija.
Svadba svih svadbi.
ČAROBNI TVRTKO UZ ČUVENI BERMET
Klub Kontesa (lipanj, 2022.)
Nakon ovih izvanprotokolarnih izvještaja sa svadbe i promocije evo atmosfere s koncerta mog prijatelja Tvrtka Stipića, koji je promovirao svoj novi CD.
U “Kontesi” sjedim u društvu dvojice Tomislava.
Radić, dugogodišnji urednik na radiju, i Galović, bivši kralj kulena.
Kažem bivši jer je brend prodao Englezima pa sad uživa u pjesmi i golfu.
– Tvrtko nikad bolje nije pjevao – primijeti Tomo od kulena pa natoči bijelo, hladno i badava sebi i imenjaku.
– Nećete vjerovati, kad sam se treći put ženio, cijelu večer pjevao mi je Mario Mihaljević. Nema glas kao Tvrtko, ali pjeva sjajno – otkri nam Tomica Radić i nabroji niz plagijata naših čuvenih kompozitora lakih nota.
– Rajko Dujmić ni veroval da bu pjesma “Zovi, samo zovi, svi će sokolovi…” biti izvođena pa je pokrao note i napisao “Šuti, samo šuti, šuti, moj dječače…” Glazba ista, riječi druge.
I dok Tvrtko svojim božanskim glasom razvaljuje “Oči varljive”, ja razmišljam što da cugam. Za drugim stolom ugledam starog znanca Antuna Filipeca, kralja samoborskog bermeta.
– Je l’ u ponudi na šanku?
– Filipec kimne glavom i blagoslovi piće koje ću hitati “v gupček” dok Tvrtko cvrkuće.
Bend razvaljuje.
Ljudi plješću.
Ženskice vrište.
Nakon, nebitno koje, butelje, reče nam Tomica Radić:
– Deca, nebum više pil. Sutra imam satove iz španjolskog.
– Pa koliko ti je let?
– Tek mi je 80. Znam šest jezika i želim napredovati. Svaki dan radim na sebi.
I sad ti budi pametan.
Radić s osam banki uči španjolski.
Rogoz je s 90 delal sina Rafaela.
Kipar Kožarić je s 95 bil igrač tekme.
Mislim si, pa ja sam u cvijetu mladosti.
Možda se nešto i za mene prilijepi.
P. S.
Jedna jedina zamjerka predivnoj noći.
Izlazeći namjeravao sam kupiti CD za po doma.
– Rasprodano! – rekoše.
Tvrtko, Tvrtko, ne živi se od pjevanja.
Legendarni kroničar skrivenih zagrebačkih kutaka i podruma piše o svojim burnim doživljajima
VIC TJEDNA
Suljo je uvijek bio organizator proslava mature. – Kamo ćemo, Suljo, za 10. godišnjicu? – Najbolje kod Fadila. Tamo rade one dvije sisate konobarice. Prođe 10 godina i opet pitaju Sulju kamo će za 20. godišnjicu. – Ma najbolje opet kod Fadila. Još uvijek su tamo one dvije sisate konobarice. Za 30. godišnjicu opet isto pitanje. – Hajmo mi opet kod Fadila. Hrana je tamo najmekša. Dođe i 50. godišnjica. – Kamo ćemo ovaj put, Suljo? – Ma najbolje da odemo kod Fadila. Tamo nikad nismo bili.
A, eto, kad si netko daje preveliku važnost. Njemu je vjenčanje nevažno, a zaboravlja da ne bi bilo ni svatova da nije bilo vjenčanja. Mogli bi se družiti uz jelo, piće i svirku... ali to ne bi bili svatovi. Inače, to mu ne bi palo na pamet da šapne npr. nogometnom sucu: da skrati utakmicu... jer to je nešto važno.