Teroristička organizacija ISIL zapravo je inteligentnija, strašnija i strateški razvijenija verzija danas gotovo ušutkane Al-Qa’ide. Sve ono što Bin Ladenov čopor ubojica nije mogao dokučiti razvilo se u zločinačkoj glavi osnivača ISIL-a, Jordanca Al-Zarqawija.
Drugorazredna Al-Qa’ida
Abu Musab al-Zarqawi zapravo je glavna poveznica između tih dviju organizacija. Još sredinom 2000-ih prisegnuo je na vjernost Osami bin Ladenu, ali je ubrzo uočio sve manjkavosti njegove strategije. Vođa Al-Qa’ide je kao primarni cilj imao napade na američke vojne snage na Bliskom istoku i na zapadne metropole, poput napada na New York 2001. Njegova je strategija uključivala i stalno skrivanje u planinama, bez težnje da na većinski muslimanskom prostoru formira teritorij. Doduše, Bin Laden je bio blizak s talibanima koji su jedno vrijeme vladali Afganistanom, ali Al-Qa’ida nije marila za upravljanje državom. Jordanac je pak shvatio da je opstanak organizacije dugoročno neodrživ, te da će bez teritorija i ideologiziranja stanovništva kojim vlada dugoročno ostati bez novca i ljudstva. I tome je jasno težio i razvijao svoju ideju.
Nakon što je ubijen Osama bin Laden, njegova je organizacija gotovo nestala. No, s ubojstvom Al-Zarqawija nije zamrla njegova ideologija. Pojavio se novi ideolog, jednako pametan i zao, Abu Bakr al-Baghdadi, usto još i odličan organizator, planer, pa čak i ekonomist, koji je ostvario sve ono o čemu je Al-Zarqawi maštao. Stvorio je besprijekoran zapovjedni lanac od nekoliko vijeća specijaliziranih za sve: od prodaje nafte do odluka o tome koje će se zarobljenike pogubiti.
Bin Ladenova je struktura bila pomalo elitistična i Al-Qa’ida je uvijek funkcionirala kao uski krug osoba od povjerenja. ISIL pak ima puno kompleksniju strukturu koja brzo reagira na svaku promjenu na terenu jer Al-Baghdadi u Siriji i Iraku ima zamjenike koji djeluju u njegovo ime. Sastavio je i “vladu” od sedam članova, od kojih svatko ima svoj resor i odgovara “premijeru”.
Najvažniji ISIL-ov potez
Osim ova dva velika poteza, dakle osvajanja teritorija i uspostavljanja vlasti na svim razinama, treća i najvažnija Al-Baghdadijeva strategija dugoročno je i najopasnija: otvaranje vrata stranim borcima sa Zapada. Time je dobio ratnike na dvije fronte. Prva je fronta kalifat, a uvozni ratnici sa Zapada, poput Jihadi Johna, pokazali su se krvoločnijima od domaćih. Odrastanje u europskim metropolama uz drogu i frustriranost učinila ih je čudovišno opasnima.
Druga fronta su njihovi domovi u zapadnim metropolama. Dakle, kad kalifat jednog dana bude poražen na Bliskom istoku i sjeveru Afrike, ostat će njegov najopasniji proizvod koji će se vratiti kući. Boko Haram u Nigeriji ili Al Shabbab u Somaliji jesu suludo opasni, ali nemaju tako dugoročnu mogućnost djelovanja kao ISIL. Stoga će mjesta poput Bruxellesa, Pariza, pa i Londona, u koja će se ti ratnici vraćati u svoje getoizirane kvartove, postati mali kalifatići u kojima će se nastaviti živjeti ideja Islamske države. Zanimljiv recept nudi im Putin koji je čečensku pobunu vojno porazio, ali je znao da ne može izvana ugasiti terorizam. Stoga je svu vlast dao čovjeku iznutra, Ramzanu Kadirovu, koji je čvrstom rukom očistio Čečeniju od terorista. •
>> Tajna ratna uloga Hezbollaha u BiH: Obučavali smo Bošnjake i ratovali protiv srpskih postrojbi
Zato u svim tim metropolama treba poceti graditi zatvore tipa guantanamo, pa kako dolaze da imaju dom koji zasluzuju.