ZAGREB - Dok su jučer svi komentirali hrabrost i plemenitost 27-godišnjeg Damira Hudija koji je bez mnogo razmišljanja skočio u Savu i spasio njemu potpuno nepoznatu djevojku, akter te priče uopće se ne smatra junakom. Rekao je to novinarima u razgovoru na koji je zbog svoje skromnosti jedva pristao.
- Mislim da bi svatko tko ima imalo čovječnosti postupio kao ja. Ne nadam se nikakvoj nagradi, dovoljno mi je da je ta djevojka, za koju mislim da je vrlo draga osoba koja je imala trenutak slabosti, živa i zdrava - jednostavno je zaključio.
Damir, koji je sve samo ne "hudi", kratko je ispričao kako se sve dogodilo:
- Šetao sam po nasipu kad je neki čovjek na biciklu rekao da je djevojka skočila u Savu. Mislio sam da se zeza, a kad je nestao, potrčao sam prema vodi i ugledao djevojku kako se jedva drži za šiblje i zove u pomoć. Nisam puno razmišljao, reagirao sam instinktivno. Skočio sam i doplivao do nje. Dotle je, poslije sam čuo, neki čovjek mobitelom pozvao policiju - priča Damir, otac dvoje djece, s kojim smo razgovarali u domu njegove šogorice Marice Hudi, u naselju Borovju, blizu mjesta događaja.
- Pokušao sam plivati prema obali dok se ona držala za mene, ali nije išlo. Struja nas je povukla, pa smo se oboje vrlo uplašili. Uhvatili smo se i popeli na "otočić" od šiblja i čekali pomoć. Kad mi je rekla da je skočila zbog raskida s dečkom, kazao sam: "Pa, to nije razlog za takvo što! Netko će ti pomoći, bar jedna dobra riječ...!" Tad je obećala da to više neće raditi.
Djevojka nije iz Zagreba
Nakon toga Damiru je čak uspjelo nasmijati promrzlu plavušu.
- Rekao sam joj da sam upravo prije šetnje po nasipu gledao film "Titanic" s Leonardom di Caprijem! Kakva slučajnost!
Srećom, Damir i njegova "partnerica" nisu bili na ledenu Atlantiku, nego sedam metara od obale, ali ipak promrzli do kostiju.
- Jednom sam ležao u bolnici zbog bolesti pluća, ali o tome nisam razmišljao dok sam skakao u hladnu Savu. I sad se dobro osjećam!
Malo-pomalo Damir je doznao kako lijepa plavuša živi u jednome malom gradu, a da je u Zagreb došla k prijateljici. Jučer ju je želio posjetiti u bolnici, ali iz Merkura, gdje ju je tražio, prebačena je u drugu bolnicu, pa je još nije stigao obići, ali to svakako želi.
Više od rodbine, a manje od njega samoga, doznali smo kako je slučaj htio da se djevojka iz Save zove jednako kao njegova sadašnja i jedna njegova bivša djevojka. Buco, kako ga zovu jer je taj rođeni Zagrepčanin ugledao svijet težak više od pet kilograma, nekad je trenirao nogomet, pa odatle dobra kondicija.
Nije se usudila plivati
- Dok smo bili na "otočiću", djevojka koju sam spasio rekla mi je da zna plivati, ali bila je u šoku i nije se usudila u hladnu vodu. I ja sam se bojao ići natrag u vodu, ali policajci su nas nagovorili na spašavanje užetom.
Kad smo ga upitali je li već nekoga spasio, Damir je nevoljko potvrdio riječi rodbine da je jednu također njemu nepoznatu ženu svojedobno spasio od silovatelja.
- Bilo je to prije tri godine. Spontano sam reagirao kad je djevojka zapomagala. Napasnik je htio pobjeći, ali uhvatio sam ga i zadržao dok nije došla policija. Znali su ga već po takvim stvarima...
Misao vodilja skromnog junaka očito je rečenica koju je savjetovao i promrzloj djevojci pod mostom:
- Život je kratak i treba ga proživjeti što bolje!
Hrvoje Dečak
