Oko godinu dana istraživački tim novinara američke agencije Associated Press radio je na seriji priča o robovskoj radnoj snazi koja radi u ribarskoj industriji u jugoistočnoj Aziji. Želja im je bila američkoj javnosti pokazati da je dobar dio morskih delicija koje oni kupuju u američkim supermarketima i jedu u američkim restoranima “začinjen” velikom količinom ljudske patnje.
Škampi s okusom suza
Posao je bio delikatan i naporan, ali je tim AP-a na kraju uspio razotkriti u kojoj se mjeri u tom dijelu Azije u ribarstvu i ribarskoj industriji koristi robovska radna snaga koja prisilno radi bez ikakvih prava, a u velikom broju slučajeva i bez plaće. Slijedili su putove morskih delicija koje su ulovili i obradili ti suvremeni robovi sve do stolova u Sjedinjenim Državama i Europi.
Put ih je prvo doveo do jednog zabačenog indonezijskog otočića na kojem su zatekli velik broj ribara iz Mijanmara koji su godinama radili kao robovi. Osmorica od njih bila su zatvorena u kaveze jer su izrazili želju da idu kući. Šaka riže jedina su hrana koju su dobivali. Radili su i po 22 sata dnevno, a pili prljavu vodu u kojoj se prala riba.
Novinari su na kraju uspjeli dokumentirati satelitskim praćenjem i u stopu slijediti jednu veliku pošiljku ribe s toga otoka. Brod je najprije pristao u jednu luku u Tajlandu, a riba je ondje utovarena na kamione, koji su je tijekom noći razvozili do hladnjača i tvornica za obradu ribe. Od američke carinske službe dobili su podatke da više tih tvornica izvozi u SAD i Europu. Tu prerađenu ribu iz Tajlanda prodavali su brojni veliki trgovački lanci u Europi i SAD-u pa nije isključeno ni to da je dio završio i na policama trgovina u Hrvatskoj.
Otkrili su i to da robovska radna snaga radi i u industriji ribljih prerađevina u Tajlandu. Tu su u robovskom odnosu radile cijele obitelji, uključujući djecu, čak i toliko malenu da su morala stajati na stolcima kako bi mogli raditi za pultom. Posao je bio tegoban – čistili su škampe i kozice. Za to nisu bili plaćeni niti su iz tih pogona mogli pobjeći.
No ovaj tegobni novinarski rad okrunjen je najljepšom nagradom – više od dvije tisuće robova iz Mijanmara, Laosa i Kambodže, ali i iz Tajlanda, oslobođeno je te im je omogućeno da dobiju putovnice i avionske karte za povratak kući. Novinari AP-a zapisali su njihove tragične priče – određen broj njih robovao je godinama, a jedan čovjek iz Mijanmara rob je bio pune 22 godine. Dignuta je velika prašina na međunarodnoj razini, a rezultat toga je da uvoznici ribljih prerađevina iz SAD-a sada više ne žele kupovati proizvode na kojima su radili robovi. Za svoj su rad novinari dobili Pulitzerovu nagradu za služenje javnosti, koja je najprestižnija kategorija te stotinu godina stare novinarske nagrade.
Policija ubila 990 ljudi
No nikako ne treba zaobići ni nagradu za izvještavanje u unutarnjoj politici, koju je redakcija Washington Posta dobila za stvaranje nacionalne baze podataka u kojoj su evidentirani svi slučajevi u kojima su policajci vatrenim oružjem ubili građane. Samo u 2015. u tu bazu podataka uneseno je 990 ovakvih slučajeva koji su imali smrtni ishod, što je drastično više od ukupnog broja kojim su raspolagale američke federalne vlasti. Ovu interaktivnu bazu podataka izradili su Postovi novinari i grafički dizajneri, a ona je u realnom vremenu davala podatke o građanima koje su ubili policajci.
Nagradu za novinsku fotografiju podijelila su četiri fotoreportera New York Timesa i tim fotoreportera Reutersa, i to za dramatične fotografije velikog migrantskog vala prema Europi. Dio tih nagrađenih fotografija snimljen je i u Hrvatskoj.
Za vanjskopolitičko izvještavanje nagradu je dobila Alissa J. Rubin, dopisnica New York Timesa iz Pariza koja je istraživala i pisala o smrti mlade Afganistanke Farkhunde Malikzade, koju je na ulici do smrti kamenovala bijesna gomila. Pisala je i o tome da je djevojka zapravo dva puta umrla jer afganistansko pravosuđe nije učinilo ništa protiv njezinih ubojica.
“Oduvijek me jako zanima što misle oni ljudi koji su obično nevidljivi, kako oni vide svijet u kojem žive. Zahvaljujem svim tim nevidljivim ženama koje su sa mnom razgovarale i nadam se da sam im u svojim člancima odala počast koja im pripada”, kazala je Alissa J. Rubin.
I doista, gotovo svi koji su dobili Pulitzerove nagrade (u 21 kategoriji) progovaraju o zaboravljenim, potlačenim ljudima, o onima koji trpe nepravdu, ali i o sustavu u kojem ne mogu pronaći pravdu i koji je okrenut protiv njih.
>>Vratio se život na ulice sirijskih gradova:"Gledam tržnicu ... gdje su se svi ti ljudi krili?"
Riba smrdi od glave, kaže narodna poslovica. No dobitnici Pulitzerove nagrade pozabavili su se samo ribljim repom. Glavu ribe nisu smjeli dirati jer su se bojali za svoje glave.