Đurđevac je gradić koji će vas po mnogočemu iznenaditi. Nama je pri prvom posjetu doista izazvao takav dojam, prikazavši se kao primjer poštovanja prostora, pridržavanja urbanističkih pravila gradnje u kojoj se nevjerojatno dobro uklapaju srednjovjekovna obilježja s novovjekim građevinama. A sve funkcionira skladno, čini se bez zastoja. Barem tih nekoliko dana koliko smo bili gosti Đurđevca u vrijeme Festivala reportaže Fra Ma Fu.
Glavna je atrakcija gradića nedaleko od Koprivnice utvrda Stari grad, poznata po priči o jednom pijetlu, pa je tako dobio ime i središnji gradski turistički smještaj – Hotel Picok. Tvrđava iz ove priče o pijetlu, kojim su đurđevački branitelji grada Turke uvjerili da hrane imaju u izobilju, nalazi se nedaleko od centra grada, uostalom kao i sve bitno, što je uobičajeno u takvim hrvatskim gradićima. Ali u njima ne očekujete još iznenađenja za koje poželite odvojiti vremena i napisati nekoliko redaka. Jedno od njih skriva se upravo na kratkom putu od hotela do tvrđave. Inače, kada prvi put posjetite neko mjesto, logično je tražiti nešto lokalno, hranu ili piće. Otkriva to dosta o mjestu u kojem jeste, kakvi su ondje ukusi, kakva je tradicija. U Đurđevcu smo otkrili da se u ovakvo mjesto zapravo zaista lako uklopiti. Prolazeći Starogradskom ulicom uočili smo za onaj kraj jedan neobičan znak – djetelinu obrubljenu riječima Shamrock Irish Pub. I u Zagrebu se svašta pubovima zove, pa zašto ne bi i u Đurđevcu, pomislili smo. No ipak smo ondje svratili da provjerimo ima li barem nečeg različitog od očekivane pivske industrijale. Procijenili smo i više nego dobro.
– Dobar dan, kako ste – glasno će i veselo barmen. – Pivo, beer? – pita. – Iz Hrvatske smo, dakle, pivo – odgovorili smo. – OK, koje biste, what is it going to be? – nastavio je. – Ne znam što nudite. English? – odgovorili smo. – Yes, English is better – zbunio nas je odgovorom. Nije problem, osim što smo iznad glave dobili više od nekoliko upitnika. – Radite ovdje ili je bar vaš? Lijep je, rekao bih da biste bez problema radili i u Zagrebu – pitamo. – Ne, bar je moj, odnosno u najmu sam, vodimo supruga i ja – kaže Martin Troy, Irac koji se prije dvije godine s Malte doselio u Hrvatsku.
Sjetili smo se odmah naših ljudi koji su u onom jednom od prvih valova nove ekonomske migracije Irsku odabrali za odredište jer je to bila zemlja u kojoj su svoje urede i ogranke otvarale najveće svjetske tehnološke kompanije. Da bismo nekoliko godina potom, nakon tek nekoliko Iraca u Zagrebu, pronašli jednog Irca i u Đurđevcu.
POVEZANI ČLANCI:
– Imamo niz piva, industrijsko Hrvati i dalje najviše troše, no imamo i hrvatskog crafta. Odustali smo od ugovora s velikim pivovarama da bismo mogli biti raznovrsni. Primijetio sam kad sam došao da manje-više svi imaju istu ponudu. Nisam to htio, u zemlji u koju sam došao živjeti želio sam ponuditi nešto drugo – kaže nam Martin, koji je u Hrvatsku došao s Malte gdje je upoznao svoju suprugu Mateu koja je iz Koprivnice. Oboje su tamo radili, i to dobro zarađivali.
– Tamo ljudi imaju doista puno novca, često toliko i da ne znaju što će s njim. Zato znaju i plaćati previše. Bio sam fitness instruktor i zarađivao novac koji s tim zanimanjem ne bih zaradio nigdje drugdje. Matea je bila reputation manager, to je novije zanimanje koje trebaju brojne tvrtke kako bi postigle dobar imidž kod svojih korisnika i budućih zaposlenika. Samo, Malta je klimatski vrlo negostoljubiva, a i skupa je, logično na tu jaku platežnu moć. Kako se bližim 50. godini, shvatio sam zašto ljudi cijene mir i prirodu. Izbor je pao na život u Hrvatskoj u odnosu na Irsku. Osim toga tamo ne možete ni približno dobiti kuću za onoliko koliko je platite u Hrvatskoj, pogotovo ne ako je treba adaptirati, a to je zapravo uvijek. Novigrad Podravski bio je naš izbor, nedaleko su Mateini roditelji, to je očito također dosta bitno – govori nam Martin, nudeći nam i domaće pivo Klipan, india pale ale koji dolazi iz Koprivnice.
– Probajte, uopće nije loše, ljudi lakše prihvate nešto drukčije ako je domaće. Njegov je pub doista ugodno mjesto, na dvije etaže, onakvo kakvo biste poželjeli imati nedaleko od svojeg ulaza u kvartu, gdje se ujutro može popiti dobra kava, a iza ručka neko pivo kojega u đurđevačkom pubu ima u izobilju. I u toj prilično velikoj ponudi također postoji iznenađenje. – Što točite s njega? – pitali smo ugledavši veliku zelenu 'harfu' s koje se toči jedno od najpoznatijih piva svijeta. – Guinness – odgovorio je naš domaćin. – A dobro, imamo toga i u Zagrebu, čega imate još... – zanjurgali smo. – Ne vjerujem baš, ovo je Guinness iz Irske – brzo nam je Martin vratio pozornost. – Nemoguće, pa ovdje postoji distribucija – uporni smo. – Moguće je, Irska je ipak još u EU, našao sam način kako ga mogu dopremiti – govori.
FOTOGALERIJA:
Nismo, naravno, odoljeli, žedno smo gledali kako ga đurđevački Irac pravilno toči u dva puta na dušik, tako da se dobije onaj 'gejzir' učinak koji kultnom pivu daje lijepu pojavnost u čaši, a njegovoj teksturi kremoznost. Da smo se u Đurđevcu pojavili tek koji tjedan prije, dočekalo bi nas također nešto neočekivano i tekuće. Martin je Đurđevčanima pribavio viski Proper No. Twelve koji potpisuje njegov poznati zemljak, UFC borac Connor McGregor, a koji je napravio u suradnji s nekadašnjim destilerom poznatog Bushmillsa Davidom Elderom. Ne, takvo što doista ne bismo očekivali izvan mondenih barova metropole. No u Đurđevcu toga – ima. I dok ispijamo svoje čaše Klipana i Guinnessa, Martin nam govori kakvi su dojmovi.
– Vrlo ste gostoljubivi i pristojni. Ono što je uz druge povoljnije stvari, poput kuće, također bilo važno jest i sigurnost. A ovdje kriminala gotovo i nema, imam malog sina i to mi je iznimno važno. Drugdje u Europi, pogotovo u velikim gradovima, to je postala rijetkost. To je izuzetno bitno, u takvim sredinama to ljudi najbolje znaju, ovdje je to praktično garantirano, kaže nam Martin Troy. Politika ga, kaže, nije zanimala niti kod kuće u Irskoj. Inače je iz Corka, grada koji je od Đurđevca veći više od 30 puta. - Da, rekao bih da sam dobar primjer kako stvar funkcionira i u suprotnom smjeru! Dublin je, recimo, jako skup i vrlo napučen, često ljudi žive u Corku, a rade u Dublinu, tako je i mnogo Hrvata ondje. Mene je, pak, u Hrvatsku dovela ljubav s Malte gdje sam upoznao Mateu. A i rekao bih da Hrvati i Irci dijele dosta toga zajedničkoga, vole živjeti, uživati i dobro popiti!, govori nam.
Primijetio je kako volimo puno kruha i mesa, po tome smo ponešto različiti, a smeta ga ono što ne valja niti mnogima od nas. - Kako vi vozite, to je nevjerojatno! Nikako ne razumijem čemu utrka do prvog semafora kad ćemo ionako na njemu svi stati. I to nije nešto što je samo u Đurđevcu, čini se da je to neki vaš način vožnje. Koji ja baš i ne razumijem. Ali to je i jedino što sam primijetio, kaže nam Martin. Njegov se Shamrock Irish Pub u Đurđevcu puni lako, a postao je i središte urbane kulture tog gradića u sjevernoj Hrvatskoj, nedavno je gostovala kantautorica Lu Jakelić, redovno večerima gostuju akustični bendovi svirajući evergreene uz koje nije problem popiti koju više. Onako kako se to inače u pubovima čini. Ili se opustiti uz koji pogodak na biljarskom stolu, strelicom u centar na pikadu, ili se u međuvremenu osvježiti nekim od hladnih piva ili kućnih koktela. Da, Đurđevac nas je zbilja znao iznenaditi.
FOTOGALERIJA:
Napokon jedna pozitivna, a usto i simpatična priča. Šteta što nema još teksta, baš mi je bila zanimljiva tema.