Sve one koji su tvrdili da su se tijekom prosvjeda, koji u Savskoj 66 tinja više od šest mjeseci, njegovi vođe odmetnuli u političare, jučer je demantirao jedan iznenadni, ali ne i nepromišljeni, susret prosvjednika s predsjednikom Vlade Zoranom Milanovićem.
Jer, taktički potez - kakvog se ne bi posramio ni vojni vrh koji je prije 20 godina izveo munjevitu i učinkovitu operaciju Bljesak - osmisliti može samo politika, dok su branitelji prosvjednici ušli u dijalog s premijerom emotivno, nedorasli pomno osmišljenoj igri. Ignorirajući prosvjed, premijer već pola godine odašilje poruku dijelu Hrvatske da mu nije uzalud dala svoj glas, da bi na obljetnici u Okučanima, na terenu domaćem za branitelje, desnici zabio vrlo efektan gol.
Stati sučelice Josipu Klemmu i staviti ruke na ramena Đure Glogoškog, pokazati tolerantno, čak prijateljsko lice spremno na “neformalni” dijalog, najbolje je što je ikada osmislio premijer ili pak njegov američki PR savjetnik, svejedno. Efektnije čak i od poteza kad je u javnost pustio glas o sastanku s Glogoškim, održanom u tajnosti. Da su političari, a nesumnjivo nisu, nikada mu ne bi poklonili majicu.
Ovako, premijer je otišao iz Okučana sa dva poklona. Spremnom za dijalog onda kada to njemu odgovara, tko mu sada može spočitati ignoranciju?
Po naslovu clanka pomislih Ivanka Toma, Branimir Pofuk, Marko Biocina, Renata Rasovic i Bingo.