Kontroverzni vođa Ekvatorijalne Gvineje, male zemlje u Africi, čvrsto drži uzde vlasti od 1979. godine. Teodoro Obiang Nguema Mbasogo započeo je svoju političku karijeru na čelu Vrhovnog vojnog vijeća, a potom 1982. godine zauzeo poziciju predsjednika koju obnaša i danas. Obiangova vladavina, koja se proteže kroz više od četiri desetljeća, obilježena je nizom kontroverznih poteza. Međunarodna zajednica i organizacije za ljudska prava kontinuirano ističu zabrinjavajuće aspekte njegove vladavine, uključujući korupciju velikih razmjera, kršenje ljudskih prava i autokratsku vladavinu. Obiang, inače, nosi titulu najdugovječnijeg vođe na svijetu, isključujući monarhe. Rođen je 1942. godine u Acoacánu, a vojnu akademiju pohađao je u Zaragozi. Nakon što je njegov ujak, Francisco Macías Nguema, postao prvi predsjednik neovisne Ekvatorijalne Gvineje 1968. godine, Obiang je napredovao u vojsci, obnašajući razne funkcije, uključujući guvernera otoka Bioko i zapovjednika Nacionalne garde. Uz to, bio je i upravitelj zloglasnog zatvora Black Beach, poznatog po mučenju zatvorenika.
Kako je vladavina Francisca Macíasa Ngueme postajala sve brutalnija i nepredvidljivija, napetosti unutar režima su rasle. Nakon što je Macías Nguema naredio ubojstva nekoliko članova vlastite obitelji, uključujući Obiangovog brata, među visokim dužnosnicima proširio se strah. Obiang, tada na poziciji zapovjednika Nacionalne garde, zajedno s drugim članovima unutarnjeg kruga, sve je više vjerovao da je predsjednik izgubio dodir sa stvarnošću i postao opasan za stabilnost zemlje. Situacija je kulminirala u kolovozu 1979. godine kada je Obiang organizirao i proveo krvavi državni udar protiv svog ujaka. Ovaj čin, iako nasilan, bio je predstavljen kao nužan korak za spas nacije od potpunog kolapsa. Nakon brzog suđenja, koje su mnogi smatrali više predstavom nego pravim sudskim procesom, Macías Nguema je osuđen na smrt i ubrzo pogubljen.
Preuzevši vlast, Obiang se nastojao distancirati od brutalnosti prethodnog režima. Javno je obećao novi početak za Ekvatorijalnu Gvineju, poduzimajući neke popularne poteze poput oslobađanja političkih zatvorenika i ukidanja prisilnog rada. Ovi potezi bili su dobro primljeni u međunarodnoj zajednici koja je bila željna stabilizacije situacije u zemlji. Ipak, umjesto temeljitog preispitivanja prošlosti, novi režim selektivno je birao koje će aspekte prethodne vladavine osuditi. Ova strategija postavila je temelje za Obiangovu dugovječnu vladavinu, obilježenu kontinuitetom autoritarnih praksi i nedostatkom stvarne demokratske transformacije.
Obiang je prvi put izabran za predsjednika 1982. godine na sedmogodišnji mandat, kao jedini kandidat na izborima, a ista se situacija ponovila i 1989. godine. Formalno dopuštanje drugih stranaka 1992. godine nije donijelo značajne promjene u izbornom procesu. Naime, u godinama koje su uslijedile - 1996., 2002., 2009., 2016. i 2022. - Obiang je kontinuirano pobjeđivao na izborima, svaki put s nevjerojatno visokim postotkom glasova. Izbori su redovito bili predmetom oštrih kritika međunarodnih promatrača koji su ih označavali kao nepoštene i nedemokratske. Izvješća su ukazivala na brojne nepravilnosti, uključujući zastrašivanje birača, netransparentne procese glasovanja i sustavnu pristranost u korist vladajuće stranke. Unatoč formalnom postojanju višestranačkog sustava, Ekvatorijalna Gvineja funkcionira kao de facto jednopartijska država. Obiangova Demokratska stranka Ekvatorijalne Gvineje (PDGE) ima gotovo apsolutnu kontrolu nad svim aspektima vlasti. Dominacija nije ograničena samo na izvršnu vlast, već se proteže na zakonodavnu i sudsku granu vlasti. Ustav Ekvatorijalne Gvineje, koji je više puta mijenjan tijekom Obiangove vladavine, daje predsjedniku izuzetno široke ovlasti. Ovlasti uključuju pravo vladanja putem posebnih odluka, što u praksi znači da Obiang može zaobići uobičajene zakonodavne procese i donositi odluke bez značajnog nadzora. Takva koncentracija moći omogućila mu je da učvrsti svoju poziciju i eliminira gotovo svaku značajnu opoziciju.
U Ekvatorijalnoj Gvineji, sloboda medija praktički je nepostojeća. Značajan dio medijskih kuća u direktnom je vlasništvu vlade, što omogućuje neposrednu kontrolu nad sadržajem koji se objavljuje. Ostali mediji, iako nominalno neovisni, pod strogim su nadzorom, osiguravajući da se objavljuje samo sadržaj koji odgovara režimu. Posljedica ovakve situacije potpuni je izostanak neovisnog novinarstva. Novinari koji se usude izraziti neslaganje s vladinom politikom ili istražiti kontroverzne teme riskiraju ne samo gubitak posla, već i osobnu sigurnost. Ta praksa stvara atmosferu straha i autocenzure među medijskim djelatnicima, efektivno gušeći svaki glas koji bi mogao dovesti u pitanje vladavinu predsjednika Obianga.
Naftno Bogatstvo
Otkriće nafte sredinom 1990-ih transformiralo je Ekvatorijalnu Gvineju iz jedne od najsiromašnijih afričkih zemalja u jednu od najbogatijih po glavi stanovnika. Međutim, to bogatstvo nije se prelilo na većinu stanovništva, nego je otišlo Obiangu. Obiang i njegovi suradnici žive raskošnim životom. Luksuzne vile, egzotični automobili, privatni zrakoplovi i skupocjeni nakit postali su uobičajeni prizori u njihovom svijetu. Dok predsjednička obitelj uživa u obilju, većina stanovništva bori se za preživljavanje. Prosječna godišnja plaća u zemlji iznosi oko 4.840 dolara, što je daleko ispod razine potrebne za dostojan život u zemlji s tako visokim BDP-om po stanovniku. Mnogi građani nemaju pristup osnovnim uslugama poput čiste vode, adekvatne zdravstvene zaštite ili kvalitetnog obrazovanja. S druge strane, procjenjuje se kako predsjednikovo bogatstvo premašuje vrtoglavih 600 milijuna dolara.
Obiang i njegov sin Teodorín našli su se u središtu brojnih međunarodnih istraga zbog ozbiljnih optužbi za korupciju i pronevjeru javnih sredstava. Ove istrage, koje su pokrenule vodeće svjetske sile, razotkrile su zapanjujuće razmjere navodnog protuzakonitog bogaćenja obitelji Obiang. Francuska, Velika Britanija i Sjedinjene Američke Države poduzele su korake protiv Teodorína, naredivši mu da se odrekne imovine vrijedne milijune dolara. Ova imovina, stečena sumnjivim sredstvima, uključivala je raskošne vile, luksuzne automobile i druge ekstravagantne predmete. Posebno je upečatljiv slučaj u Francuskoj gdje je Teodorín osuđen u odsutnosti za pranje novca i pronevjeru. Kao rezultat toga, francuske vlasti su mu izrekle uvjetnu kaznu zatvora i astronomsku novčanu kaznu od 30 milijuna eura. U Sjedinjenim Državama, Teodorín je bio prisiljen nagoditi se s Ministarstvom pravosuđa, što je rezultiralo oduzimanjem njegove vile u Kaliforniji, privatnog zrakoplova i vrijednih memorabilija Michaela Jacksona. U Velikoj Britaniji, vlasti su uvele sankcije protiv Teodorína zbog navodnog preusmjeravanja državnih sredstava na vlastite bankovne račune.
Kult ličnosti
Obiang je svoju prisutnost utkao u samo tkivo zemlje, osiguravajući da su njegovo ime i lik sveprisutni. Mnoge značajne zgrade diljem zemlje opremljene su posebnim predsjedničkim apartmanima, dok i u manjim mjestima ulice i trgovi nose njegovo ime. Kult ličnosti proteže se i na svakodnevni život građana. Naime, nije neuobičajeno vidjeti ljude koji nose odjeću s Obiangovim likom. Vrhunac Obiangovog kulta ličnosti dosegnut je 2003. godine kada ga je državni radio, glavno sredstvo informiranja u zemlji, proglasio "Bogom zemlje" koji je "u stalnom kontaktu sa Svemogućim".
Teodoro Obiang Nguema Mbasogo, unatoč brojnim optužbama za kršenje ljudskih prava, i dalje čvrsto drži vlast u Ekvatorijalnoj Gvineji. Njegov sin, Teodorín Obiang, često se spominje kao njegov nasljednik, što ukazuje na nastavak već duboko ukorijenjenog sustava nepotizma. Budućnost Ekvatorijalne Gvineje, obilježene ogromnim bogatstvom nafte i dubokom socijalnom nejednakošću, ostaje neizvjesna. Renomirane organizacije za zaštitu ljudskih prava, kao što su Human Rights Watch i Amnesty International, nastavljaju dokumentirati brojna kršenja ljudskih prava u Ekvatorijalnoj Gvineji.
GALERIJA Top 10 zemalja s najviše američkih vojnika: Znate li koja je na samom vrhu?
U Afriku se desetlječima slijeva novac ljudi koji misle da čine dobro. Nažalost Afrika se ne miče s mjesta. Novac zasigurno ne ide onima kojima je namjenjen.